Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Stanić: Izbor ravnatelja je najbitnije pitanje ravnateljskog statusa

11.02.2011. 23:00
Stanić: Izbor ravnatelja je najbitnije pitanje ravnateljskog statusa


– Mišljenja sam da bi zakonskim odredbama trebalo odrediti desetke elemenata kriterija koje mora zadovoljiti svaki kandidat koji se javlja na natječaj. Valja definirati sve kompetencije potrebne za uspješno vođenje škole pred kojima će padati sve moguće osobne impresije i usko lobistički motivi kao krucijalni argumenti u donošenju odluka, bilo da se radi o školskom odboru ili tročlanom povjerenstvu
Povodom niza zanimljivih pitanja i opće problematike osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja, navlastito najavljenih promjena u statusu ravnatelja i posljedica tih promjena, razgovarali smo s Nedjeljkom Stanićem, ravnateljem OŠ Poličnik i predsjednikom županijskoga ogranka HUROŠ – a.
* Gospodine Staniću, predsjednik ste Ogranka HUROŠ-a Zadarske županije. Kada je Udruga osnovana i koji su joj ciljevi djelovanja?
– HUROŠ ili punim imenom Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola je udruga sa sjedištem u Zagrebu koja na nacionalnoj razini ima preko 800 članova organiziranih po županijskim ograncima. Udruga je oblik dragovoljnog udruživanja ravnatelja osnovnih škola Republike Hrvatske radi rješavanja zajedničkih pitanja iz djelatnosti osnovnog školstva. Osobiti ciljevi udruge su unaprijeđenje osnovnog školstva, suradnja s institucijama i tijelima potpore sustavu,suradnja s lokalnom zajednicom, te promicanje prava i zaštite svojih članova (radno – pravni status ravnatelja, stručno usavršavanje, napredovanje i sl.). Udruga je osnovana prije 15 godina. U medijskom prostoru nismo osobito nazočni i naš stvarni društveni utjecaj u velikom je nesrazmjeru od onoga koji nam se pridaje u javnosti.Valja imati na umu da mi po prirodi svoga posla imamo neposredan utjecaj na više stotina tisuća učenika, a posredno na dvostruko veći broj njihovih roditelja, odnosno skrbnika.
Studijsko putovanje u zemlju s djelotvornim obrazovnim sustavom
* Kakvi su planovi rada Udruge za 2011. godinu?
– U 2011. godini planiramo nastaviti ostvarivati sve temeljne ciljeve zbog kojih je Udruga i osnovana. Posebnu pozornost ćemo posvetiti jačanju suradnje i prijateljskih veza s drugim ograncima Udruge. Kao predsjednik našeg ogranka radim na osmišljavanju projekta studijskog putovanja u jednu od zemalja OECD-a koja ima najdjelotvorniji i najbolje uređeni obrazovni sustav. Namjera nam je da se uživo upoznamo sa strategijama za inovacije u školskom sustavu, organizacijom obrazovnog procesa unutar škola, s načinom prijenosa odgovornosti na škole, stručnim razvojem učitelja i sl. Projekt je zahtjevan i skup, ali se nadamo da ćemo ga uspješno realizirati uz podršku institucija potpore obrazovnom sustavu i drugih sponzora.Također, planiramo osnažiti medijsku nazočnost u javnosti kako bi nas se prepoznalo kao Udrugu koja ima svoje ciljeve, jasne stavove o temeljnim vrjednotama hrvatskog školstva i društvenog konteksta u cjelini.
* Nedavno se u glasilima podigla prašina zbog prijedloga krovnih udruga osnovnoškolskih i srednjoškolskih ravnatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi s Ustavom. Možete li ukratko objasniti o čemu se radi i općenito reći nekoliko rečenica o problemu ravnateljskog statusa?
– Istina je da se podigla medijska prašina kada je obznanjena vijest o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti temeljnog Zakona kojim se regulira sustav osnovnog i srednjeg obrazovanja. Ministarstvo je vjerojatno bilo neugodno iznenađeno neočekivanom reakcijom ravnateljskih udruga. U prosvjetnoj i široj javnosti mogli su se čuti za nas ravnatelje prilično neugodni komentari.
* Na primjer?
– Počelo se govoriti kako je ravnateljima samo do doživotnog čuvanja fotelja, da se nisu spremni doškolovati, da se u zemlji enormne nezaposlenosti bune protiv ugovora na određeno vrijeme i da bi bez licence htjeli svoje radno mjesto profesionalizirati.
* Je li to sve tako ili…?
– Istina je kompleksna i da bi se shvatio bit problema treba se vratiti nekoliko godina unatrag. Već pri donošenju Zakona 2008. bilo je razvidno da su mnoga zakonska rješenja vrlo nepovoljna za postojeće ravnatelje. Udruga je zatražila da se s dužnosnicima Ministarstva sjedne za stol i da se dogovore poboljšanja i promjene spornih rješenja. U vrlo konstruktivnmim dogovorima došlo se do zajedničkih rješenja koja su trebala biti ugrađena u Izmjene i dopune Zakona u srpnju 2010. Međutim, kada su izmjene donesene, pokazalo se da ništa od svih tih obećanja nije ugrađeno u izmjene Zakona, a ravnatelji su takvim izmjenama došli u još nepovoljniji položaj.
 Prošlogodišnje izmjene Zakona su nepovoljne za ravnatelje
* Konkretno?
– Odredbe članaka 128., 159. i 167. izmijenjene su tako da se ravnateljima uzimaju i ona prava koja su im u izvornom obliku Zakona iz 2008. god. bila zajamčena. Prema odredbama prije izmjena mogli su dobiti otpremninu u slučaju neskrivljenog raskida ugovora o radu, mogli su dobiti status tehnološkog viška i prednost pri zapošljavanju. Ovim zakonskim izmjenama dovedeni smo u diskriminirajući status u odnosu na druge zaposlenike u sustavu i vrlo grubo su nam narušena ustavna prava jednakosti pred zakonom i prava na rad, te je prijedlog ocjene ustavnosti odredaba diskriminirajućih članaka Zakona jedino legitimno sredstvo otpora ovom pravnom nasilju.
* Prije ste rekli da je sve veoma kompleksno. Obrazložite.
– Pogrješno bi i površno bilo svesti ravnateljsku problematiku u odgojno obrazovnom sustavu u Hrvatskoj na samo dva pitanja koja su aktualizirana u prijedlogu za procjenu ustavnosti Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, tj. na nadnevak prestanka mandata i na ugovor na određeno vrijeme. Po mom sudu najvažnije pitanje u ravnateljskom statusu jest izbor ravnatelja.
* Poslije provodenog natječaja ravnatelja imenuje školski odbor, zar ne?
– Da, a suglasnost na imenovanje daje ili uskraćuje resorni ministar na temelju mišljenja tročlanog povjerenstva koje čine državni tajnik, ravnatelj uprave i ravnatelj prosvjetne inspekcije.
* Prema kojem kriteriju odlučuje tročlano povjerenstvo?
– Nije razvidno na čemu tročlano povjerenstvo i članovi školskih odbora temelje svoje stavove, osim na subjektivnom doživljaju ravnatelja. Mišljenja sam da bi zakonskim odredbama trebalo odrediti desetke elemenata kriterija koje mora zadovoljiti svaki kandidat koji se javlja na natječaj. Valja definirati sve kompetencije potrebne za uspješno vođenje škole pred kojima će padati sve moguće osobne impresije i usko lobistički motivi kao krucijalni argumenti u donošenju odluka, bilo da se radi o školskom odboru ili tročlanom povjerenstvu. Budući da su ravnatelji produžena ruka prosvjetnih vlasti, državi bi trebao biti vitalni interes da ravnateljski posao obavljaju kompetenti, najkvalitetniji i najodgovorniji ljudi u sustavu.
Uspješan ravnatelj je…
* Zašto se ravnateljski status jednom zauvijek ne riješi sustavno i na temeljima struke?
– Nemam jednoznačan odgovor.
* Prirodno je što se kao predsjednik Udruge zauzimate za pravičnije uređenje vašeg statusa. No, široku javnost, zanima tko je, prema Vašem mišljenju, uspješan ravnatelj i koje ga odlike rese?
– Teško je na to pitanje i kratko i precizno odgovoriti. Na to će pitanje jedno odgovoriti prosvjetni političar, a drugo prosvjetni savjetnik, treće prosvjetni inspektor. Svoje posebne odgovore imaju učitelji, učenici i roditelji. Svi imaju neka svoja očekivanja od ravnatelja.
* Vaš stav?
– Priklonio bih se onoj davno utvrđenoj činjenici kako je ravnatelj toliko uspješan koliko uspješno ostvaruje ciljeve i razvojnu viziju svoje škole. Dobar je ravnatelj onaj koji u školi zarazno širi pozitivnu i poticajnu pedagošku klimu, optimistično i vedro ozračje, dijalošku komunikacijsku kulturu i veliku fleksibilnost u rješavanju konflikata. Razlike u djelotvornosti vođenja škole mogli bismo svesti na svega nekoliko osobnih značajki ravnatelja. Uspješnog ravnatelja krase sljedeće odlike: optimizam, brzo iskustveno učenje, ustrajnost u zahtjevima i očekivanju visoke motiviranosti zaposlenika i velika predanost radu. Nadalje, dobar ravnatelj mora prepoznavati znakove vremena, tj. treba se znati nositi s činjenicom da izazovi 21. stoljeća postavljaju pred škole nove i visoke zahtjeve. Globalizacijski procesi, društvena tranzicija u Hrvatskoj, promjene sustava vrijednosti, tehnološki razvoj, informacijska revolucija koja traži promjenu strategija i paradigmi poučavanja – sve to od škole traži veliku spremnost za promjene. Koliko će se koja škola uspješno nositi s ovim izazovima, uveliko ovisi o kompetenciji ravnatelja.
Petnaestogodišnjaci iz ‘zemlje znanja’ s – premalo znanja
* Koliki je i kakav utjecaj ravnatelja na učenička postignuća?
– Zbog ovlasti, povezanosti s prosvjetnim vlastima, lokalnom samoupravom, s institucijama podrške sustavu i sl. ravnatelj je nedvojbeno, pojedinačno, najutjecajnija osoba u školi. Ravnateljev utjecaj na postignuće učenika je posredan, ali je, prema znanstvenim istraživanjima, drugi najvažniji utjecaj na postignuće učenika. Dokazano je kako postoji veliki broj temeljnih područja gdje uspješan ravnatelj ostvaruje svoje rukovodne sposobnosti. Između svakog od tih područja i odgojno obrazovnih postignuća učenika postoji snažna korelacija.
* Nedavno je u glasilima objavljeno nacionalno izviješće PISA 2009. : čitalačke kompentencije za život. U tom najvećem međunarodnom obrazovnom istraživanju Hrvatska je zauzela, između 65 uzorkovanih država, ne baš sjajno 36. mjesto. Možete li komentirati zabrinjavajuće loš rezultat petnaestogodišnjaka iz zemlje znanja?
– Nije nimalo ugodna spoznaja bilo kome u Hrvatskoj, a ponajmanje za nas u obrazovanju, da se, sukladno ovom istraživanju, hrvatski obrazovni toranj puno nakosio. Deprimirajuća je činjenica što su naši petnaestogodišnjaci u odmjeravanju snaga sa svojim vršnjacima iz cijelog svijeta i dalje ispodprosječni u čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti. Međutim, puno je bitnija činjenica od našeg pada na 36. mjesto spoznaja da trećina naših petnaestogodišnjaka ne ovlada temeljima čitalačke, matematičke i prirodoslovne pismenosti. To je poražavajuće jer u većini zemalja OECD – a tom razinom pimenosti ovladaju desetogodišnjaci. Mislim da usprkos ovim rezultatima ne smijemo rezignirano slegnuti ramenima i pomiriti se s činjenicama. Dobro je da sudjelujemo u ovakvim istraživanjima koja objektivnim testiranjem i anketiranjem učenika, ravnatelja, roditelja i drugih dionika u sustavu obrazovanja daju iznimno kvalitetnu stručnu podlogu i priliku za zaokret u poimanju znanja, pameti, vještina i obrazovnih strategija.
Šuvarova reforma – zadnja cjelovita reforma
* Što treba napraviti da se stanje popravi?
– Na svima nama koji možemo utjecati na te promjene je velika odgovornost da to što prije i što odlučnije učinimo. Svatko prema svojim ovlastima i snagama. Ako to ne učinimo, ili ako to ne učinimo dovoljno odlučno i kvalitetno, činimo neoprostiv grijeh prema svojoj djeci i neprocjenjivu štetu Domovini. Što se tiče ironičnog aludiranja na sintagmu zemlja znanja„ mogu ustvrditi, s velikim žaljenjem, da je to bila samo isprazna politička mantra bez pravog pokrića korištena u dnevno političke svrhe, jer vlast koja proklamira društvo znanja ne bi desetljećima smjela u obrazovni sustav ulagati sve manje i manje.
* Zar ne vjerujete da će ova ili neka buduća vlada kao svoj politički prioritet postaviti znatnije ulaganje u obrazovni sustav?
– Svi smo odgovorni za buduće promjene i poboljšanja u sustavu odgoja i obrazovanja. Međutim, vlada je zbog svog položaja, svojih resursa i financijske moći najodgovornija. Nisam siguran koliko je razborito gajiti snažniji optimizam glede tog zaokreta u prioritetima u zemlji paradoksa kakva je suvremena Hrvatska. Jer u zemlji zlatnih zahoda i faraonski skupih športskih arena na jednoj strani, a na drugoj strani potplaćenih, društveno marginaliziranih i sustavno obeshrabrivanih učitelja, iluziorno je očekivati kopernikanski obrat. Međutim, nepobitna je činjenica da iz recesije i zaostajanja u razvoju za tehnološki i gospodarski razvijenim svijetom sigurno nećemo izaći bez strateški osmišljenog, dugoročnog i snažnog ulaganja u obrazovni sustav.
* Možda nije u pitanju samo novac ili politička volja za promjenom. Možda je posrijedi nedostatak vizije i obrazovne strategije?
– Dijelom je tako, ali se ne može osporiti da nije bilo strateških dokumenata, odluka, projekata u ovih dvadesetak godina Hrvatske neovisnosti. Možda ih je bilo i previše. Problem je što je svaka garnitura na vlasti osmišljavala svoju strategiju, čak i kada su bili iste političke opcije. Tako na prečac donesene odluke, bez širokog društvenog i stručnog konsenzusa, rezultirale su s time da niti jedna reforma obrazovnog sustava nije zaživjela, jer je to uvijek bilo, više manje, krpanje istrošenog prosvjetnog ruha, a ne sustavne aktivnosti temeljene na jasnom konceptu reforme i provjerljivom političkom programu njene provedbe. Promjene bi uglavnom zastajale pred vratima učionica ili bi njima prohujale. Sjetite se samo HNOS – a s kojim je ministar Primorac mahao kao izvoznim brandom. Sam ministar je svojedobno tvrdio da ministri prosvjete Belgije i Austrije na koljenima mole za licencu HNOS – a kako bi ga implementirali u svoj školski sustav. Što je danas ostalo od HNOS – a? Što je sa školom za ravnatelje, licencama i slično? Žalosno je da je reformski projekt dr. Stipe Šuvara s početka sedamdesetih godina 20. st. posljedni cjelovit reformski zahvat u Hrvatskoj.
* Ne može se zanijekati da je resorno ministarstvo u zadnje vrijeme vrlo aktivno. Istaknimo samo najvažnije: NOK, Pravilnik o načinu, postupcima i elementima vrednovanja učenika, javna rasprava o Zakonu o prosvjetnoj inspekciji, itd. Nisu li to snažni koraci u poboljšanju kvalitete obrazovanja?
– Udruga pozdravlja ove strateške dokumente. Najvažniji je, bez sumnje, Nacionalni okvirni kurikulum kao strateški dokument od povijesnog značenja u kojem su definirane odgojno – obrazovne vrijednosti, ciljevi, načela, odgojno – obrazovna područja, ciklusi i razine obrazovanja, kompetencije, vrjednovanja učeničkih postignuća, ishodi obrazovanja, itd. S NOK-om bi trebalo napraviti zaokret u paradigmi poučavanja jer je temeljno njegovo obilježje prijelaz na kompetencijski sustav i ishode poučavanja za razliku od (do)sadašnjega usmjerenog na sadržaj. O kvaliteti njegove implementacije ovisi njegova budućnost, tj. hoće li biti povijesni iskorak ili samo još jedan dobronamjerni pokušaj. Skeptičan sam zbog stručne insuficijentnosti u kurikulumskom načinu planiranja i organiziranja odgojno-obrazovnog procesa u našim školama.
Novi Pravilnik o načinu,postupcima i elementima vrednovanja učenika znatno je bolji od predhodnog koji je bio birokratski rigidan. Novi daje znatnu autonomiju učiteljima, odnosno nastavnicima u postupcima praćenja i vrednovanja učeničkih postignuća, a ujedno je dobra zaštita od pretjerane testomanije. Iako u principu ne podupirem nikakovo birokratsko arbitriranje u odnosima između učenika i učitelja, potrebno je, radi spriječavanja mogućih zloporaba, meko normirati ovo područje.