Punomasne mrlje, čarobna kartica i debela djeca

“Nismo u srednjem vijeku. Ja ću ti to oprati” – kaže “Eva” smotanoj susjedi. Ovo je gore od srednjeg vijeka – dodao bih ja i ispustio masnu mrlju od teleće pečenke na novu svilenu košulju. Baš me briga. “Sraniš” sve pere
Već ste navikli da kvartalno radimo analizu najgorih reklama kojima nas svakog dana zatrpavaju na našim malim ekranima. Tih reklama ima toliko da je to upravo strašno, a još je strašnije što se one ponavljaju beskonačno i što ih već odavno znamo napamet. Onaj odvratan crni ovan ili onaj tip koji ga je “stavio i napumpao”, već su nam postali dio obitelji i više čujem njih kako govore nego svoje dvije žene i sedmero djece. Ovdje sam među najupadljivijima izdvojio neke relativno nove reklame, a sve su one manje-više varijacija na istu temu, samo što ponekad znaju biti i zabavne. 
ŠTO BI BILO KADA BI DJECA VLADALA SVIJETOM?
Da. Što bi bilo kada bi djeca vladala svijetom? Vječno pitanje iz stupidnih dječjih pričica i pjesmica. Svi bi se voljeli, razumjeli, držali bi se za ručice i trčali cvjetnim livadama… Vladao bi vječni mir… Da, kako da ne! Priče za malu djecu. Moja je vizija drukčija. Bilo bi grozno jer djeca koju odgajaju roditelji kreteni ne bi bila ništa bolja od njih. Ali, pustimo mene jer ja baš nisam sasvim normalan. Što kažu na televiziji? Ovako ide reklama. Slatka dječica trče po ekranu i žderu nešto iz nekakve vrećice. Čuje se glas koji kaže doslovno ovako: “Da djeca vladaju svijetom, jeo bi se samo Pipksi-tops”. Moš mislit’. Pustimo sada glupe roditelje i zamislimo što bi se zbilja jelo da prosječna djeca vladaju svijetom i da mogu birati hranu po svom ukusu. Jeli bi samo pizze i hamburgere, pudinge i čokolade, a pili bi samo gazirana pića i slične otrove i shodno tome svi bi imali nemilu opstipaciju. Ah, da. I ono najvažnije. Jeli bi i Pipksi-tops.
“PROLAZE ME TRNCI! TAKO SAM UZBUĐENA!”
Evo još jednog čudotvornog, životno neophodnog proizvoda koji će nam promijeniti ove jadne i siromašne živote. To je neki flomaster koji uklanja ogrebotine s automobilskog lima. Jedna plavuša ima terenca s ogrebotinom koju “majstor” sanira pomoću tog čuda, a ona doživljava višestruke orgazme i kliče: “Prolaze me trnci! Tako sam uzbuđena!” A ovaj nam izum baš treba jer nam se kao i svakom prosječnom Amerikancu auto često oštećuje, a to nas boli. Osobito nam se to, kako kaže spiker, često događa “kada nam djeca trče između automobila u garaži” – što znači da imamo garažu u kojoj se nalazi nekoliko automobila.
Jedan pak kaže: “Popravak bih platio 800 kuna i bio bih bez auta dan i pol.” Moš mislit’ tragedije. Prvo, koji bi dokoni bolesnik uopće vozio auto kod lakirera zbog neznatne ogrebotine na lijevom stražnjem blatobranu, a drugo, neš’ ti tragedije biti dan i po’ bez auta. Propao bi svijet zbog toga. Kao i sa svim ovakvim proizvodima i ovdje dobivate poklon, a to je neko sredstvo za poliranje u kojem “polimeri stvaraju antistatički štit”. To je jako važno.
SUPERREKLAMA S PUNCEM I ZETOM
Reklama u kojoj se zet i punac voze u autu koji se pokvari je uistinu vrhunska. Možda ne po kameri, produkciji i računalnoj animaciji, ali po ideji svakako. Auto se pokvari, zet se uplaši – “A što sad?”, a punac kaže: “A sad daj gedore” i počne nemilo lupati po motoru. I kada sve pokvari do kraja zet ga opet pita “A što sad?”, a on mu kaže: “A sad zovi HAK”. Fantastična ideja i vrsna gluma stavljaju ovu reklamu u sam vrh kvalitete u našoj domovini. Svaka čast autorima.
SVI ŽELIMO ZNATI ŠTO SE NALAZI U NAŠOJ HRANI
Ovo je reklama za juhe iz vrećice, juhe za koje nam svi koji se time bave kažu da su živi otrov. Ja to ne znam pa stoga gledam reklame, a u ovoj govore da se u tom prahu nalazi i zdravo povrće, specijalni sastojci i bla, bla, bla… Ne budi lijen, prošetao sam do svoje smočnice u kojoj uvijek ima svega i svačega pa malo pronjuškao po vrećicama s juhom i našao baš tu vrstu koju reklamiraju u ovoj reklami. Pa evo vam zdravih sastojaka: pšenično brašno, kuhinjska sol, škrob, biljna mast, sušeni vrganji (pažnja! Juha je od vrganja, a sadrži ih samo 4,6 %), kvaščev ekstrakt, šećer, laktoza, limunov sok u prahu, karamelizirani šećerni sirup, maltodekstrin…
Iskreno, ne znam što bi od ovih stvari stavio u juhu da je sam doma radim, ali su mi vrlo čudni ovi karamelizirani šećeri, limuni u prahu, a posebno mi je zanimljiv taj “maltodekstrin”. Ne znam što bi to moglo biti, nikada nisam za to čuo, ali mi zvuči nekako jezivo. Kao da su ga izmislila tri luda raščupana znanstvenika u nekom tajnom podzemnom laboratoriju. “Maltodekstrin”? Brrrrr…
OVO JE PRAVA ČAROLIJA – MRLJA NESTAJE
Upravo je začudno kako autori reklama za deterdžente već godinama nisu u stanju smisliti nešto novo i originalno. Uvijek je to jedno te isto. Usplahirena domaćica, sva u suzama trči kod susjede s komadom robe u rukama, na kojem je naravno ogromna mrlja. Susjeda sa smiješkom stavlja to u lavandin i zalijeva nekim čudotvornim sredstvom koje će to sigurno oprati, a vlasnica te krpe upaničeno viče kako će joj to upropastiti košulju. Ali neće, jer je to čudotvorno sredstvo koje je “snažno za nečistoću, a ugodno za rublje”. Godinama nisu smislili nešto bolje i novije.
U ovoj reklami je sve isto, samo što se susjedi obraća njenim imenom “Eva” (mogli su i Mersida ili Jovanka tako da ovo sredstvo kupuju i pripadnice drugih naroda koji žive u Hrvatskoj). Također, strašno mi nedostaje i ono dvoje djece koje, u ovakvim reklamama uvijek stoje kraj mašine i napeto prate tok pranja rublja, jer to je nešto što današnju omladinu jako zanima. “Nismo u srednjem vijeku. Ja ću ti to oprati” – kaže “Eva” smotanoj susjedi. Ovo je gore od srednjeg vijeka – dodao bih ja i ispustio masnu mrlju od teleće pečenke na novu svilenu košulju. Baš me briga. “Sraniš” sve pere. 
MOJ PARKET JE UNIŠTEN !!!
Kako je kod deterdženata za čišćenje mrlja, tako je i kod reklamiranja sredstava za očuvanje perilica, a takvih sredstava, koliko je meni poznato ima jako malo, tj. samo jedno. I uvijek je to ista priča. Ona je neka uspaničena baba kojoj se upravo razlila voda iz mašine, na vratima je već i majstor koji kao da je na poziv, u niskom startu, čekao u portunu i koji osim pomoći pruža i besplatno predavanje o anatomiji i fiziologiji mašine za pranje rublja. Uvijek nam on pred nosom maše s nekim grijačem na kojem ima više kamenca nego u cjelokupnom zadarskom vodovodu, i jasno nam daje do znanja da nam bez “Fulgona” ne gine kvar, strujni udar i poplava, tj. opći potop. “Moj parket je uništen” – urla histerična domaćica. Sad, ja jesam malo kratkovidan i ishlapio, ali meni taj parket jako sliči na običan laminat, a taj je, koliko mi o tome govori moje majstorsko iskustvo – vodootporan.
[email protected]
VIŠE U TISKANOM IZDANJU