Bez svjedoka nema pravde

Na Županijskom sudu najviše je podrški zabilježeno u slučajevima kada su u pitanju žrtve i svjedoci u kaznenim djelima protiv spolne slobode i čudoređa, na Općinskom sudu kod kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladih, a na Prekršajnom sudu iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – Marijan Bitanga

Županijski sud u  Zadru bio je domaćin, a  Udruga volontera za podršku  žrtvama i svjedocima u sudskim postupcima organizator  okruglog stola na kojem su u  Svečanoj dvorani Sveučilišta u  Zadru o razvoju sustava podrške svjedocima i žrtvama u  RH i ulozi volontera u sudskim postupcima govorili Marijan Bitanga v.d. predsjednika Županijskog suda u Zadru, Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda RH i  Tatjana Vučetić, državna tajnica Ministarstva pravosuđa.  Inozemni kolege, Ana Adamska-Gallant, članica Nacionalnog odbora poljske udruge sudaca “Iustitia”, Willemijn Van  Haften, zamjenica veleposlanice Kraljevine Nizozemske i  Louisa Vinton, koordinatorica UN-a u Hrvatskoj i stalna  predstavnica UNDP-a u RH,  na ovom su skupu iznijeli iskustva iz njihovi zemalja, a  ujedno su i prenijeli pohvale  Vijeća Europe Hrvatskoj za  najbolji projekt podrške žrtvama i svjedocima na području Jugoistočne Europe.
U tri godine pruženo  1.525 podrški
Županijski sud u Zadru jedan je od prvih na kojem su za  pomoć žrtvama i svjedocima  uključeni volonteri kako bi im  pomogli u tim, za većinu  teškim i mučnim životnim situacijama. Osvrćući se na postignuća zadarskog ureda u tri  godine njihova rada Bitanga  je istaknuo da je do 1. svibnja  ove godine podršku zatražilo i  dobilo ukupno 1.525 osoba.
– Statistički gledano, na  Županijskom sudu najviše je  podrški zabilježeno u slučajevima kada su u pitanju žrtve i  svjedoci u kaznenim djelima  protiv spolne slobode i čudoređa, na Općinskom sudu kod  kaznenih djela protiv braka,  obitelji i mladih, a na Prekršajnom sudu iz Zakona o  zaštiti od nasilja u obitelji –  rekao je Bitanga pojasnivši  kako prema kategorijama po  zaštitnom objektu 29,5 posto  pruženih pomoći se odnosi  žrtve i svjedoke kaznenih djela koja se odnose na brak,  obitelj i mlade, 15,7 posto na  imovinu, 15,3 posto na slobodu i prava čovjeka i  građanina, dok 11,6 posto otpada na podršku pruženu žrtvama i svjedocima kaznenih  djela protiv života i tijela. Kako bi se dobio uvid u uspješnost rada ovog ureda,  među sucima je provedena  anketa. Bitanga je izdvojio  četiri odgovora sudaca koji su,  tvrdi, ohrabrujući.
– Jedan je sudac primijetio  da žrtve nasilja manje koriste  pravo uskrate svjedočenja,  drugi da su svjedoci sigurniji  prilikom davanja iskaza, treći  da su svjedoci bolje upoznati  sa svojim pravima i obvezama  u postupku te da od sudaca ne  zahtijevaju dodatne informacije – istaknuo je Bitanga izdvojivši još i odgovor kolege  koji je primijetio da su svjedoci otvoreniji i manje obzirni  prilikom davanja iskaza. Napomenuo je, međutim, kako  bez obzira na dobre rezultate  tijekom protekle tri godine  svog rada i postojanja pred  zadarskim volonterima okupljenim u Uredu za pomoć i  podršku svjedocima i žrtvama  stoje novi izazovi i još puno  rada s ciljem unapređenja.
Tri nova izazova
– Pred ovim Uredom tri su  nova izazova. Trebat će poraditi na ulozi svjedoka u novom Zakonu o kaznenom postupku iz 2008. godine, zatim  trebat će prikupiti i obraditi  podatke o iskustvima samih  svjedoka i žrtava te poraditi i  na osvješćivanju javnosti o  značenju svjedoka i žrtava u  kaznenom postupku koji se,  kako je još jednom istaknuo,  ukoliko su pozvani svjedočiti  na sud jer su, primjerice, žrtve  razbojništva, obiteljskog nasilja, svjedoci ubojstva, teške  prometne nesreće ili kojeg  drugog kaznenog djela, uvijek  za pomoć mogu obratiti ovom  uredu. Tamo će, istaknuo je  Bitanga, dobiti sve informacije o tijeku kaznenog postupka, ulozi pojedinih sudionika, pravilima ponašanja u  sudnici, ali i o njihovoj dužnosti svjedočenja. Volonteri  inače, kako bi “razbili” neugodu prakticiraju žrtve i svjedoke sačekati pri ulazu u sudsku zgradu, nerijetko im i prije  samog sudskog postupka pokažu sudnicu, osiguravaju odvojenu prostoriju u kojoj mogu bez kontakta s okrivljenikom čekati svoj red svjedočenja te u slučajevima  teškog emotivnog stanja preporučuju stručno osoblje čija  im je pomoć besplatna.
Krilatica ovog okruglog stola bila je “Bez svjedoka nema  pravde”, a o značaju svjedočkih iskaza govorio je i  Branko Hrvatin, predsjednik  Vrhovnog suda RH.
– Uvijek je bolje kada se  presude temelje na svjedočkim iskazima, a ne kada  gradimo kule indicija. Ovo je  dobar početak, ali u suradnji s  policijom i državnim odvjetništvom, koji su prvo mjesto  gdje žrtve i svjedoci trebaju  dobiti podršku, zasigurno će  rezultati biti još i bolji – istaknuo je Hrvatin kazavši kako treba učiti na iskustvima  drugih, ali i nastaviti svojim,  već započetim putom koji već  daje pozitivne rezultate.
 

Djecu u Poljskoj ispituju samo jednom

Iskustva iz Poljske koja ima centre za potporu žrtvama, a stručnjaci im  pomažu besplatno, na zadarskom je skupu iznijela Ana Adamska-Gallant, članica Nacionalnog odbora poljske udruge sudaca. Kazala  je da djecu u ulozi žrtve sudac ispituje u posebnoj prostoriji, opremljenoj  i prilagođenoj prema njihovim potrebama i dobi, ali se ispituju samo  jedanput i u prisutnosti suca. Tužitelj i zastupnici obrane saslušavanje  djeteta smiju čuti, no iz posebne prostorije – istaknula je Adamska-Gallant.

Volonteri su rijetkost

– Model je zaživio i primjenjuje se, dao je određene rezultate, a to znači da se ne zadovoljavamo postignutim, nego idemo dalje. Ne želimo prosti razvoj u smislu broja ureda, već postići jedan kontinuitet i tražiti bolje – istaknuo je Hrvatin na okruglom stolu u povodu treće godišnjice rada zadarskog ureda za pomoć žrtvama i svjedocima. Napomenuo je kako se moraju poštovati prava žrtava i svjedoka, ali i okrivljenika te da niti jedno od tih prava ne smije biti u prednosti pred drugim. Hrvatin je istaknuo i svoje zadovoljstvo radom volontera u ovom projektu naglasivši kako su oni najbolje što se mogao dobiti, a posebice što je to danas rijetkost, jer su vremena takva da svatko gleda sebe. Naposljetku još je dodao i koliko je važno osvještavanje stranaka u postupku, ali i javnosti zaključivši da, ako projekt ne zaživi u našim sredinama, on neće dati potpuni učinak.