Ivan Katuša u kategoriji vrhunskih sportaša

Velika je to stvar za njega i sve one koji su uz njega bili od njegovih prvih rukometnih koraka – kazao je Tonko Katuša
Veliko priznanje je stiglo na adresu Ivana Katuše koji je nastupajući za rukometnu reprezentaciju gluhih osvojio dva zlatna odličja na ljetnim Olimpijskim igrama 2001. u Rimu i 2009. u Taipehu. Ovaj rođeni Raštančanin je primio rješenje od Hrvatskog športskog saveza gluhih o razvrstavanju sportaša u određenu kategoriju, koje ga je na osnovu njegovog velikog uspjeha, svrstalo u prvu kategoriju, tj. u skupinu vrhunskih sportaša Hrvatske. Na osnovu tog rješenja ovaj 27-godišnji zlatni olimpijac ostvaruje pravo na naknade i druga prava utvrđena za navedenu kategoriju sportaša temeljem Pravilnika o kategorizaciji gluhih sportaša, uključujući prava iz mirovinskog, invalidskog te zdravstvenog osiguranja. Sva navedena prava Katuša može ostvarivati do 1. listopada 2013. godine. Ovakav potez vrhovnih sportskih državnih tijela ponovno je na vidjelo iznio izniman uspjeh ovog dugogodišnjeg člana hrvatske rukometne reprezentacije gluhih u kojoj je Katuša, posebno na posljednjim Olimpijskim igrama u Taipehu, odigrao bitnu ulogu u osvajanju najsjajnijeg odličja. Uz zlatnog Ivana, najveća satisfakcija je s ovim rješenjem postignuta kod njegove obitelji koja najbolje zna kako i s čim se sve trebao boriti njihov Ivan kako bi postigao ono s čime se rijetki stanovnici Hrvatske mogu pohvaliti.
– Nakon svega što je Ivan postigao sudjelujući na dvije Olimpijade gluhih, naše je oduševljenje još veće kad vidimo da je država imala sluha i znala prepoznati sve ono što su on i njegovi suigrači napravili za našu Hrvatsku. Biti vlasnikom zlatne olimpijske medalje je nešto čime se ne može svatko pohvaliti i time je ovo rješenje, kojim se pokušava odužiti Ivanu za sve postignuto, velika stvar za njega i sve one koji su uz njega bili od njegovih prvih rukometnih koraka u RK Silent, dok je pohađao srednju školu u Zagrebu – kazao je Tonko Katuša, Ivanov otac koji će za sina reći da živi za rukomet.
– Zavolio je rukomet sa 14 godina i pokazivao je želju da se ozbiljnije bavi tim sportom te smo mu na sve načine pomagali kako bi nastavio raditi i trenirati to što voli. Ivan živi za rukomet i danas s istim žarom svaki dan putuje iz Raštana u Biograd i svi se nadamo da njegova niska zlatnih odličja s Olimpijskih igara nije stala samo na brojci dva te da možemo očekivati u budućnosti još koju kolajnu oko vrata.