Cice ubojice

Nakon dugo vremena Sanja je uspjela naći vremena za šoping i kavu sa mnom. Obradovala sam se, jer s njom uvijek kupujem riđipete. Košarice b, c, silikoni, ne silikoni, kušinići i ostalo pravi je užitak kako od obične dvojčice napraviti zavidan dekolte. OK, ne onakav kakav ima Pamela Anderson, ali sasvim solidan da ostale prijateljice zavide… Svaka koka ima svoje veselje, a naš zajednički je, eto, kako od prosječnih cica napraviti cice ubojice.
Ali umjesto šopinga te vrste, trebalo je blizance opremiti za školu koja je počela. Pa smo trčale po gradu po knjige koje nedostaju, pa opremu za tjelesni, pa dva para patika, dva para cipela, pa bilježnice pisanke… Satrala sam se cijelo popodne nakon jutarnje smjene, a da se nisam ni okrenula. A kako sam blizancima kuma, morala sam se i isprsiti, što mi nije nimalo krivo. Pa neću valjda dozvoliti da mi kumčad ima traume od prvog tjedna škole, da zamrze tu školu koja im neće ničeg predobrog donijeti u životu, ali nekakve temlje će im ipak dati. Mojih petstotinjak kuna je ništa u odnosu na Sanjinih 3000 koliko ju je koštao osnovni paket za start prve školske godine u životu…. Navečer sam sama sebi zahvaljivala što još ni takve brige, osim ovako rekreativno-kumskih nemam.
Kavu smo uspjele popiti, ali o šopingu, onom našem, kokošinjastom nije bilo ni riječi, a ni šanse da se tog dana dogodi. Pa sam u šoping sutradan morala ići sama. Našla sam nešto, ali to nije to kad kupujem sama. Nije mi tko imao reći kako mi stoje cice, a kamoli jesu li ubojice u određenom modelu. Ali sam pribjegla starom triku: uvijek kupiti broj manji, da izgleda kao da će sad puknuti na meni. Je da s godinama to počne smetati i žuljati, da bi se najradije oslobodio bilo kakvog tereta, pa i tog cicastog općenito, ali jbga kad za ljepotu treba patiti. Pogotovo ako je poželjnije da ti netko gleda u dekolte (makar bila zakopčana do grla) nego u prve okoloočne bore izdajnice.
Kako cicobrane nikad ne kupujem sama, a po Marfijevom zakonu, velika je vjerojatnost da ćeš nešto prije pogriješiti nego pogoditi, tako sam i ja očito, pogriješila ceo fudbal u toj solo kupovini. A to znam jer sam neplanirano, za ne faliti, Sanju odmah srela sutra ujutro i žena se zgrozila kakav sam riđi kupila.
– Ajme Mare, prestrašno. Pa cica kao da nemaš…
Tu nepravdu smo odmah išle ispraviti i nabacile ššššoping. Dok su djeca bila u školi. Taman nam je toliko trebalo da vratimo stari sjaj mojim, ali i njenim cicama. E, sad je već to bila druga stvar i druge cice. Ali što da radim s ovim koji sam kupila jučer?
– Daj ga u oglas da ga prodaješ, predložila mi je.
– Ma daj, jesi normalna. Što, da stavim u Zadarski list: prodajem riđipet, samo obučen, košarice b, geliran, s njim cice izgledaju ko iz reklame? Haha…
– E, pa što ima veze, a što ćeš s njim sad? Nećeš ga valjda bacit? Brate, prodaš ga u po cijene, recesija je…
– Ma ti si poludila totalno poludila…
Uspjela me nagovoriti. Okrenula sam broj, javila mi se tajnica, a kad sam joj rekla da bih dala oglas i izrecitirala ga, žena je samo pristojno rekla:
– Oprostite, pogriješili ste, dobili ste redakciju Zadarskog lista. Mi se ne bavimo takvim stvarima, pokušajte u seks šopu koji vam je isto na Poluotoku.
A je sam i ja luda… Nemam pojma kako sam se uopće dala nagovoriti na takvu glupost. Svejedno, kako ni jedna prijateljica ne nosi tu veličinu riđipeta, moj nesuđeni još uvijek tražći svoju udomiteljicu. Na pozive udomitelja se ne javljam.
Mare