Na dnu smo, a to je znak da može samo biti bolje

Nakon Damira  Samaržije rukometašice Zadra ovo je ljeto preuzela  Maja Dundović (djevojački  Mitrović). Kao igračica  Dundović je u klupskom  rukometu ostvarila velike rezultate, a njeni najveći dometi bili su dvostruko osvajanje Lige prvaka sa slovenskim Krimom 2001. i s  danskim Slagelseom tri godine kasnije. Imala je Dundović sa španjolskom Mar  Valencijom i jedno finale  (2003.) najelitnijeg ženskog  rukometnog natjecanja u  Europi. Prije šest godina  završila je karijeru, udala se  za supruga Marija, zadarskog košarkaškog internacionalca, rodila dvoje djece,  a između dviju trudnoća  radila je u Zagrebu s mlađim  kategorijama Lokomotive.  Prošle godine Dundovići su  se vratili u rodni grad, Mario  je nastupao za Zadar, a  Maja se nakon poroda  odlučila vratiti rukometu.
– Damir Samaržija se dosta trudio s djevojkama. On  je odličan mladi trener i  željeli bismo ga zadržati u  klubu. Međutim, problem  mu je posao zbog kojeg  teško može stizati redovno  trenirati. Iako je lani imao  tešku sezonu Samaržija se  trudio i pokazao da voli ovaj  posao. Na kraju se odlučio  povući, no ja se nadam da to  nije njegova konačna odluka  i da ćemo ga i dalje imati u  stručnom stožeru – kaže  Maja Dundović koja se posljednjih tjedana uvjerila da  nije lako biti trener zadarskih rukometašica.
Škole zaobilaze rukomet
– Angažirala sam za pomoćnicu Ladu Perinović,  koju poznajem iz igračkih  dana kada smo zajedno nastupale za Zadar. Lada je  veliki dobitak za klub i ona  nam u stručnom dijelu može  dosta pomoći. Kada je riječ  o djevojkama na treninzima  imamo od deset do najviše  17 igračica. Najstarije su  djevojke 1992. godišta, a sve  ostale su mlađe. Sve selekcije, osim 1998. godišta,  sada su zapravo prva ekipa.  S 1998. godištem ćemo nastaviti posebno raditi i ta će  selekcija igrati Prvu ligu  mlađih kadetkinja. Riječ je o  vrlo perspektivnoj generaciji  za koju se nadam da ćemo je  zadržati na okupu.
Kao prvi cilj Dundović je  postavila omasovljenje kluba.
– Imamo premalo igračica,  a to znači premalu bazu. Ne  smijemo dopusti da na nekim pozicijama bude samo  po jedna igračica i ako ona u  jednom trenutku ode na  studij ili prestane igrati dolazimo u velike probleme.  Svih ovih godina Milan Zekanović se silno trudio  održati klub i on je spašavao  što je mogao spasiti. Mi sada  želimo otići korak dalje i za  početak makar se pomaknuti s dna Druge lige. Želimo u rad kluba uključiti i  roditelje bez čije će pomoći  biti teško ostvariti sve ono  što planiramo.
Omasoviti klub i nije lagana misija. Osim odbojke  te u novije vrijeme plivanja  većina klubova u Zadru koji  rade s djevojkama ima problema s manjkom kadra.
– Ako se na gradsko školsko prvenstvo za djevojke u  rukometu odazovu samo  dvije škole onda je to znak  da nešto nije u redu. Zato  nam je prvi cilj vratiti rukomet u škole. Većina profesora tjelesnog odgoja s  djevojkama radi odbojku, a  manji dio košarku. Rukometa praktički nema i zato  krećemo od škola. Razgovarat ćemo s profesorima i  ako nisu zainteresirani ili iz  bilo kojeg razloga ne mogu s  učenicima trenirati rukomet, ponudit ćemo im našeg  trenera da radi s tom djecom. Konačno, taj naš trener svoj posao može naplatiti od članarina djece.
Ništa preko noći
Dundović je u posao ušla  s dosta entuzijazma jer zadarski ženski rukomet danas ne izgleda kao najbolje  mjesto za rad. Djece je  malo, rezultati su vrlo  skromni, klub praktički nekoliko volontera održava na  životu.
– Dobra je stvar u svemu  ovome što Zadar može samo bolje, jer od ovog što  sada imamo teško da može  biti lošije. Ne idemo s nikakvim obećanjima. Za  početak smo kao cilj postavili veći broj djece u  klubu te odlazak na barem  nekoliko turnira za mlađe  kategorije svake godine. Kada je riječ o seniorkama  velika bi stvar bila pomaknuti se na ljestvici nekoliko  mjesta prema gore. Ne zanosimo se uspjesima preko  noći. Uostalom, ekipa koju  sada imamo ne može više od  Druge lige.
Prvoligaška perspektiva  tako će Zadru i dalje biti  daleka.
– Zadru je trenutačno i  Druga liga veliki problem  tako da stvari treba rješavati  iz temelja. Za sada smo  uveli neke promjene na treninzima, tražim od djevojaka bržu igru i očekujem da  će to dobro prihvatiti. Nekim ćemo igračicama promijeniti poziciji i ako se  dobro spremimo možemo se  nadati napretku u odnosu  na lani.
Zadar su godinama vodili  Konstantin Anić i Milan  Zekanović, no unatrag nekoliko sezona počeli su dolaziti drugi treneri.
– Problem je bio i taj što se  posljednjih nekoliko sezona  često mijenjao trener, u sezonu bi se ušlo s jednim  trenerom, a onda bi se ili  Milan Zekanović vratio na  klupu ili se nalazilo neko  drugo rješenje da bi se završila sezona. Sigurno da  zbog toga djevojkama nije  bilo lako.
Gradska diskriminacija
Za razliku od muškog  rukometnog kluba koji ima  pravo na trenera profesionalca (koji se financira iz  gradskog proračuna), u ženskom rukometu to nije  slučaj.
– Trenerski je posao ono  što znam i što volim raditi.  Mene u klub nije vratio  novac niti želja za bilo kakvom zaradom jer toga u  našem klubu nema.  Međutim, ako ne bude sluha  od Grada Zadra za naše  potrebe morat ću naći neki  drugi posao. Ako stanje bude ovakvo kakvo je sada u  klubu neću moći odraditi  ništa više od toga da četiri  puta tjedno dođem na trening i budem na klupi vikendom kada igramo utakmice. Tako ćemo ponovno  doći do toga da je jedina  stvar u klubu održavati se u  Drugoj ligi, bez nekog  značajnijeg napretka.
Dundović se osvrnula i na  raspodjelu sredstava iz gradskog proračuna koja odlaze  u rukomet.
– To da muški rukometni  klub Zadar ima oko pola  milijuna kuna od Grada, a  mi 60 tisuća kuna je prava  diskriminacija. Ne znam po  čemu oni zaslužuju gotovo  deset puta više novca od  nas. Štoviše, ako ćemo gledati u kojem rangu nastupa  koji klub onda smo mi u  boljoj poziciji jer smo u  drugom rangu, a muškarci  su pali u treći. Taj se omjer  mora ublažiti, ako ne i izjednačiti.

Tko voli, a tko ne voli rukomet

Zadarski rukomet?
– Nemam poseban komentar, osim što nije teško  zaključiti da je stanje jako loše. Ne znam zašto su  neki ljudi godinama u rukometu, a ti isti ljudi ne  vole ovaj sport. Daleko smo od većine hrvatskih  županija. Imamo puno novih dvorana u kojima se  zbog nedovoljne dužine ne mogu igrati rukometne  utakmice. Potencijala među djecom ima, ali on je  neiskorišten.

Rukomet je za sve

Dundović smatra da rukomet, premda se uz njega  veže epitet grubog sporta, djeci nudi više od nekih  drugih momčadskih sportova
– Rukomet je sport koji mogu igrati svi, bez obzira na  fizičke predispozicije. Za odbojku i košarku uvijek se  najprije traži visina i neke druge tjelesne karakteristike, a u rukometu nema ograničenja. Oni niži će na  krilo. Ljevaci imaju svoju, a dešnjaci svoju poziciju.  Visoki će u vanjsku liniju, oni malo niži i jači mogu na  neko drugo mjesto. Osim toga djeca čim počnu trenirati rukomet mogu zabiti gol a, primjerice, u odbojci, treba ima dosta vremena da bi prebacili mrežu.  Sve su to prednosti koje ima rukomet.

Odlazak iz reprezentacije

Dundović je dugo godina bila hrvatska reprezentativka. Nakon Svjetskog prvenstva 2003., kojem je Hrvatska bila domaćin, za Zadranku više nije bilo mjesta  u nacionalnoj selekciji.
– Tada je donesena odluka koja se valjda samo nama  može dogoditi. Netko je rekao da u reprezentaciji ne  mogu više nastupati igračice starije od određenog  godišta. Dakle, nitko nije govorio o kvaliteti pojedine  igračice nego se jednostavno uzeo kriterij godina, a  to je nevjerojatno. Srećom, nakon dvije godine su  vidjeli što su napravili pa su promijenili tu odluku.

Ploče i Sinj

Lani je iz Druge lige u  Prvu ušla Dalmatinka iz  Ploča, a ove sezone to  je uspjelo i Sinju. Ta dva  kluba u svojim redovima imaju mlade  igračice iz klupskog pogona. Zašto Zadar nije  ni blizu nekog takvog  uspjeha?
– Dalmatinka i Sinj su  primjeri da se može ako  su stvari posložene kako treba. Istina je da su  to manje sredine u kojima možda nije velika  zastupljenost nekih drugih sportova pa djevojke odlaze u rukomet.  Kako bilo, od ta dva kluba možemo nešto  naučiti. Za rukomet, posebno ženski, ne treba  mnogo da bi se igrala  Prva liga.