Sanader: O pregovorima s MOL-om bili upoznati vlada i Predsjedništvo HDZ-a

Bivši hrvatski premijer Ivo Sanader opovrgnuo je danas tvrdnju o postojanju prešutnog dogovora s njegovom vladom da Ina državi ne mora platiti trošarine, ali i naglasio da vlada toj tvrtki nije željela prisilno naplatiti dug, kako ne bi ugrozila poslovanje Ine u krizi i dovela u pitanje radna mjesta.
“Šuker je bio u pravu. Nikakav prešutni dogovor nije bio da Ina ne plaća”, kazao je Sanader pred saborskim istražnim povjerenstvom za privatizaciju Ine, odgovarajući na pitanje predsjednice Povjerenstva Dragice Zgrebec je li istinita tvrdnja bivšeg predsjednika Uprave Ine Tomislava Dragičevića o “prešutnom dogovoru” o neplaćanju 2 milijarde kuna od naknada za ceste.
Objasnio je da vlada nije željela prisilno naplatiti trošarine, jer bi tako riskirala stečaj Ine i dovela u pitanje radna mjesta u toj kompaniji.
“Nismo vršili presing, ‘Ajde, platite trošarinu pa idite u stečaj”, rekao je Sanader, objasnivši da se vlada u tom slučaju nije mogla ponašati isključivo kao vlasnik.
“Da smo se ponašali isključivo kao vlasnik, trebali smo Ini staviti ključ u bravu, ali smo kao odgovorna vlada morali voditi računa i o socijalnoj politici”, rekao je Sanader, naglasivši da tako razmišljaju i druge vlade.
Podsjetio je da su državnim novcem sanirane tvrtke u drugim industrijama, poput brodogradilišta, tekstilne industrije ili PIK-ova, te da je logično da se i u slučaju Ine pričekalo da se tvrtka oporavi kako bi mogla platiti trošarinu.
Potvrdio je da je kao premijer znao da je Ina krajem 2008. pala u poteškoće i bila pred stečajem. Smatra da je razlog takvom stanju kompanije bila svjetska ekonomska kriza, ali i da je vodstvo Ine “vjerojatno” stvorilo velike zalihe nafte u vrijeme dok je ona bila skupa na svjetskim tržištima. Kada je cijena nafte drastično pala, stvorile su se disproporcije u knjigama, ocijenio je Sanader.
U nastavku svjedočenja, Sanaderu pitanje postavljaju članovi Povjerenstva iz reda vladajućih.
Na pitanje je li vlada raspravljala o godišnjim izvješćima o poslovanju Ine, Sanader je kazao da se o Ini raspravljalo znatno češće, svaka dva do tri mjeseca, sukladno zakonskim obvezama vlade.
Podsjetio je da je 2003., pri kraju mandata vlade Ivice Račana, MOL ušao u Inu kao strateški partner, nakon što je stekao 25 posto plus jednu dionicu, a da je praktična primjena ugovora o privatizaciji pala u zadaću njegove vlade.
“Jedna od prvih zadaća moje vlade, u veljači 4004., bila je isplata 5,5 milijuna kuna savjetniku za privatizaciju, koje prethodna vlada nije platila”, rekao je Sanader.
Dodao je da je vlada razgovarala i o rokovima modernizacije rafinerija, pripremama za inicijalnu javnu ponudu Ininih dionica, prijenos dionica braniteljima i prodaju zaposlenima te o utjecaju poskupljenja nafte u svijetu na domaće tržište.
Sanader je pred saborskim istražnim povjerenstvom za Inu potvrdio da je bivši potpredsjednik vlade Damir Polančec njega osobno, vladu i Predsjedništvo HDZ-a izvještavao u svim fazama pregovora s MOL-om.
Sanader je, na upit predsjednice povjerenstva Dragice Zgrebec (SDP), potvrdio i da je Polančec po njegovoj (Sanaderovoj) preporuci o nacrtima ugovora s MOL-om izvještavao ministre financija i zaštite okoliša Ivana Šukera i Marinu Matulović Dropulić. Negirao je, pak, da je osobno pregovarao s predstavnicima MOL-a.
Sanader je istaknuo da je prvi ugovor iz 2003., kojim je MOL stekao 25 posto plus jednu dionicu Ine, u bitnom odredio kasniji tijek događaja, a posebno vezano uz upravljačka prava u Ini (članstvo u Upravi i Nadzornom odboru).
U tom smislu gleda i da na situaciju kada je MOL, nakon što je kupnjom dionica iz inicijalne javne ponude te onih koje su prenesene hrvatskim braniteljima i prodane Ininim zaposlenicima, postao najveći dioničar s više od 47 posto dionica Ine.
Izmjene dioničarskog ugovora za mandata njegove vlade ocijenio je najboljim mogućim rezultatom u tom trenutku, budući da je vlada, unatoč tomu što država više nije bila većinski vlasnik Ine, “praktično zadržala sve osigurače iz (temeljnog) dioničarskog ugovora”.
Zgrebec je zanimalo i kako gleda na to što je MOL nakon tih izmjena dobio, a Hrvatska izgubila po četiri člana u Upravi i Nadzornom odboru Ine, iako mađarska kompanija nije postala većinski vlasnik Ine, kako je to predviđeno ugovorom iz 2003.
Sanader je u odgovoru napomenuo da u tom ugovoru stoji i da Hrvatska gubi četiri člana u Upravi i Nadzornom odboru kada njezin udio padne ispod 50 posto plus jedne dionice Ine, te da na taj način i promatra to što je MOL dobio veća upravljačka prava.
Kao Polančecov veliki uspjeh u pregovorima s MOL-om, prije izmjena dioničarskog ugovora, naveo je to što je vlada dobila pravo prvokupa Ininih dionica dođe li do neprijateljskog preuzimanja MOL-a, a ključnim drži i to što je do 2013. produljen rok u kojemu MOL bez prethodne suglasnosti hrvatske vlade ne može raspolagati Ininim dionicama.
Borisa Kunsta (HDZ) zanimalo je Sanaderovo mišljenje je li vlada Ivice Račana, nakon što je utrošila velike novce u stabilizaciju Ine, trebala prodati tu naftnu kompaniju, je li to bila štetna odluka, te jesu li prodajom 25 posto plus jedne dionice MOL-u zarađeni novci uistinu utrošeni u gospodarski razvoj.
Sanader je odgovorio kako osobno misli da Ina dugoročno sama ne bi uspjela opstati, jer država, ocijenio je, nije uvijek najbolji vlasnik.
Možda je, dodao je, trebalo u Inu ulagati tako da ju se zadrži kao jakog regionalnog igrača, kakva je bila za bivše SFRJ, ali za to je, istaknuo je, nužna promjena mentaliteta, veća agresivnost na tržištu.
Njegova se vlada, naglasio je, nije bavila analizom rada prethodne vlade i koliko je ona uložila u Inu. “Pogrešno bi bilo da se bavimo analizama prošle vlade, jer su građani od nas tražili da zasučemo rukave”, poručio je Kunstu.
Odgovorio mu je i kako bi bilo apsolutno pogrešno da je njegova vlada išla raskidati ugovor s MOL-om, “jer bi to bila pogrešna poruka i po strane i domaće investitore i po nacionalno zajedništvo”.
“U pravu ste da je Ina bila rudnik zlata, ja bi bio za to da je Ina ostala jak regionalni igrač, ali možda za to nemamo snage, nacionalne energije da kupimo neku tvrtku vani, možda se isuviše bavimo sapletanjem nogu”, poručio je Sanader.