Sve je naopako postalo

TUŽNE PRIČE O STABLIMA I ZELENILU
U županijskoj su panorami objavili potresnu vijest o sječi stabala zbog-radi nove prometnice. Ne bi sada ulazio u to koliko je to baš u ovom slučaju opravdano, jer kažu da će sve nadoknaditi novim stablima u što ja slabo vjerujem, ali da postoji nekakva manija obaranja drveća i borbe protiv zelenila – postoji. Prije neki dan, u ulici Nikole Tesle br. 14 u neposrednoj blizini moga stana, radnici Lavčevića su jednostavno uklonili jedino stablo koje je tamo raslo. Dali su ikoga pitali za dozvolu ja to ne znam, ali nekako sam siguran da za takve stvari kao da nikoga više nije ni briga. Kažem, ne bi sada ulazio u dublje komentare jer poznajem sebe i znam kako bi to moglo završiti, ali da se događa nešto čudno – događa se. A kada vidiš tko se buni zbog sječe stabala, nekako mi na pamet pada jedna čuvena izjava o stanju u Americi, kada je netko primijetio da se događa nešto čudno, jer je najbolji reper bijelac, a najbolji golfer crnac. Sve je naopako postalo. Mislim da su me razumjeli oni koji su to htjeli.

TUŽNE VIJESTI
U zadnje vrijeme u informativnim emisijama sve češće možemo slušati o vrlo tužnim stvarima, tj. o ljudima koji sebi oduzimaju život, ali sa sobom u smrt povedu i druge koje za to nisu pitali, niti su ovi to sami željeli. Zadnji takav slučaj je zbilja potresan, a radi se o majci koja je osim svog života oduzela i živote svoje djece. Pojedinosti su toliko strašne da je vrlo vjerojatno da se radi o patološkim promjenama ličnosti, ali isto tako, mislim da nije lijepo na televiziji secirati sve pojedinosti, razgovarati s poznanicima i susjedima, jer, istinu govoreći – što se tu još ima reći.
Osim toga, vijesti su pune i drugih slučajeva koje su i lijepoj našoj u zadnje vrijeme učestali, a radi se o osobama koji bi se htjeli ubiti, ali da to bude u okruženju nekoliko stotina specijalaca i bar dvije-tri tv ekipe. Nikako mi to nije jasno. Kada se već želiš ubiti, zašto sa sobom
želiš povesti i nekoga nedužnog koji s tobom i tvojom situacijom nikakve veze nema i koji ti ništa nije kriv. S obzirom na to da ti nitko neće suditi jer ćeš već biti mrtav, onda je bolje da usput navratiš do nekog za kojeg se zna da je ništarija, moralna nula i da se radi o osobi koja je mnoge unesrećila za cijeli život. Sada će netko reći da sam totalno poludio i da pišem stvari koje nisu baš normalne, ali ni ovo što se događa nije baš normalno, ma što netko o tome mislio, bez obzira na situaciju.

NOVA NADA ILI PRODULJENJE AGONIJE
Da me je netko pitao prije ove zadnje dvije utakmice, kako će se odvijati stvari s našom reprezentacijom, rekao bi mu sljedeće. Igrat ćemo grozno, vući se po terenu bez cilja i smisla, onda ćemo, više zahvaljujući nespretnosti protivnika nego vlastitom umijeću, slučajno ugurati jedan gol, nekako ćemo se provući, a stručni štab (ili kako se to već sada zove) i predsjedništvo HNL-a će biti zadovoljni „jer smo prošli“; „važni su bodovi“ i sl. Onda bi otišli na svjetsko prvenstvo, tamo bi se osramotili i ispali nakon prve dvije utakmice, a jedna odlična generacija nogometaša, koja do danas ništa nije osvojila niti išta vrijednije napravila bi bila potrošena bez veze i otišla bi u reprezentativnu mirovinu.
To se nije tako dogodilo jer smo se osramotili već na prvoj utakmici i konačno je smijenjen nesretni Čačić koji i nije toliko kriv za igru, koliko je odgovoran za to što je preuzeo reprezentaciju a očigledno nije imao, možda ne toliko stručnosti, koliko autoriteta pred igračima, što se pokazalo i u drugoj utakmici kada su svi igrači odjednom proigrali i konačno pobijedili. Kada smo kod Čačića, a ovo je ipak televizijska, a ne sportska kolumna, meni ga je u stvari bilo žao vidjeti i prije i poslije utakmice na malom ekranu. Kada je najavljivao utakmicu djelovao je nesigurno, kao da ni sam ne vjeruje u mogućnost pobjede, a nakon svega, stekao se dojam da samo čeka da se sve to završi i ode kući pitajući se što mu je sve to uopće trebalo. Kažem, bilo mi ga je žao, ali on je svjesno ušao u to i sada snosi posljedice, iako je pravi krivac onaj koji ga je na to mjesto stavio. Činjenica je da su naši sportski televizijski komentatori konačno bili na nekakvom nivou i cijelu stvar popratili donekle dostojanstveno bez euforije i suvišnih izljeva emocija.