Pridražani proslavili blagdan sv. Martina

– Trebamo sami sebe zapitati što nam je potrebno da jesmo, a ne da imamo. Stoga molimo svetog Martina, vojnika, biskupa, ali i monaha siromaha, da nam ukaže i pomogne da prepoznamo Isusa umjesto da se “klanjamo novcu” – rekao je u svojoj propovijedi u povodu blagdana svetog Martina u Pridrazi don Elvis Ražov

Mještani Pridrage jučer su u starokršćanskoj crkvi Svetog Martina na mjesnom groblju svečanim misnim slavljem obilježili blagdan svog zaštitnika, sv. Martina. Misno slavlje započelo je u osam sati, a predvodio ga je župnik Smilčića don Jure Zubović, nakon čega je nastavljeno u 11 sati kada je svečanu misu predvodio don Elvis Ražov iz župe Obrovac. U svojoj propovijedi u punoj crkvi iz 5. stoljeća don Elvis je vjernike podsjetio na život ovog sveca, koji je svoj život podredio zalaganju za siromašne i za one istinske ljudske vrijednosti. Spomenuo je kritiku farizejima o obijeljenim grobovima koja predstavlja vanjski sjaj naspram unutarnje truleži.
– Sveti Martin prema čovjeku se ponašao kao prema Kristu čiji put je slijedio. On se zalagao za siromašne, za istinske vrijednosti čovjeka, njegove duše. Kroz prošlost se događalo, a i danas smo svjedoci nekih događanja i vremena u kojemu možemo reći da je Bog novca i materijalnog zasjeo na tron. To vodi propasti jer sistemi kakvi god bili se temelje na ljudima i propadaju samo zato što je propao čovjek, što se nije promijenio, očistio svoju dušu od poroka – kazao je s oltara crkve Svetog Martina u Pridrazi don Elvis napominjući kako upravo na primjeru svetog Martina možemo vidjeti da nikakav sustav ne može onemogućiti čovjeka da mijenja sebe na bolje.
Svećenik se osvrnuo i na aktualna politička zbivanja kazavši kako će Europa kojoj težimo propasti i to upravo zbog toga što je utemeljena na krivim temeljima koji preferiraju materijalno i vanjski vidljivo te tako gubi srce i dušu. Stoga je pozvao vjernike da promisle što im je uistinu potrebno u životu da bi bili zadovoljni i ispunjeni.
Spomenuo je i da sveti Martin nije živio u vrijeme progona crkve te da nije bio mučenik, no da se uputio na put u Milano s ciljem širenja istine o vjeri, o Isusu, štiteći njegovo ime, lik i djelo da se ne okalja i da se ne iskrivi slika o onome za što je poslan na ovozemaljski svijet i za što je žrtvovan.
– Trebamo sami sebe zapitati što nam je potrebno da jesmo, a ne da imamo. Stoga molimo svetog Martina, vojnika, biskupa, ali i monaha siromaha, da nam ukaže i pomogne da prepoznamo Isusa umjesto da se “klanjamo novcu” – zaključio je u svojoj propovijedi don Elvis Ražov.
Mještani Pridrage ovaj su blagdan obilježili i slavljem u svojim domovima gdje se već tradicionalno na njihovim trpezama služi divljač i mlado vino u čast ovog sveca. Osim u Pridrazi, blagdan sv. Martina jučer se slavio i u Polači, Povljani na otoku Pagu, Lepurima i u Sukošanu.

Zaštitnik vinara i vinogradara te zagovornik protiv alkoholizma

Sveti Martin se štuje kao zaštitnik vinara i vinogradara, kao zagovornik protiv alkoholizma, a u nekim krajevima i kao zaštitnik konjanika i uzgajivača konja, vojnika, hotelijera, borbe protiv siromaštva… Spomendan sv. Martina slavi se 11. studenog, na dan njegova pokopa u Francuskoj gdje je preminuo 8. studenog 397. godine, a taj se dan u pučkoj tradiciji podudara s ključnim trenucima u proizvodnji vina. Ovaj svetac rođen je 316. godine, kao sin rimskog vojnog časnika u panonskoj Sabariji, u današnjem Szombathelyu u Mađarskoj. Ime je dobio po rimskom bogu rata – Marsu. Protivno svojoj volji neko je vrijeme bio u rimskoj vojsci, no tijekom školovanja u Paviji gdje je usvojio dio humanističke naobrazbe, došao je u kontakt s kršćanima koji su ga zanijeli svojom idejom ljubavi prema bližnjem. Prihvatio je kršćanstvo, odabrao monaški život, a 371. izabran je za biskupa. Ostao je zapamćen po svom skromnom i duboko ljudskom činu dobrote i nesebične ljubavi, koji je postao simbolom pomoći siromašnom čovjeku.

Legenda o sv. Martinu

Legenda koja se veže uz njegovo ime kaže kako je Martin, još kada je imao nešto više od petnaest godina, jašući na konju u vojničkoj opremi s velikim crvenim ogrtačem po studeni uz rub ceste ugledao promrzlog starog siromaha. Starac je, kaže legenda, tresući se pružio ruku za pomoć, a sv. Martin se dosjetio: mačem je presjekao polovicu svoga crvenog plašta i njim zaogrnuo promrzlog starca. Te noći Martin je prema predaji blaženo usnuo, a u snu mu se javio Isus te mu zahvalio što ga je zaogrnuo polovicom svog ogrtača. Tu gestu dobrote popratilo je prema legendi naglo zatopljenje vremena, kao da se i nebo smilovalo siromašnima koji su cvokotali od zime, pa na spomen toga i danas u mnogim krajevima toplije dane pred početak zime zovu “Martinje ljeto”. Martina su posebno voljeli siromašni i odbačeni ljudi, kojima je uvijek ostao blizak. Nešto manje su ga voljeli bogati koje je stalno opominjao i pozivao na pravdu, poštenje i solidarnost.