Svake subote Zadrani s djecom traže blago na Poluotoku

Turistička vodičica Valentina Matešić osmislila je inovativan turistički program namijenjen dječjim naraštajima koji već mjesecima ne prestaje plijeniti pažnju pa su, osim turista, za njim poludjeli i Zadrani
Dalmatinska obala ima i svoje zimske turiste. Zovu se Hrvati, ističe turistička vodičica Valentina Matešić. Ova vrsna vodičica, ne samo što je osmislila inovativan turistički program namijenjen dječjim naraštajima koji već mjesecima ne prestaje plijeniti pažnju, već je njegovu praksu proširila duboko iza postsezone i zadnjih letova Ryanaira.
Ante i Enzo su prijatelji, devetogodišnjaci i trećaši i njihovom uzbuđenju jučer nije bilo kraja kada su trebali krenuti u potragu “za blagom” i kada su su se spomenuli bunkeri i topovi…
– Ovo je tako kul i skroz je fora. Jedva čekam da počnemo – rekao je Ante, dok je Enzo objasnio kako su do sada u školi učili neke stvari o zadarskoj prošlosti i bogatoj povijesti i spominjale su se zadarske znamenitosti i poznati spomenici, ali, kako je rekao – ne baš puno.
Dobili su svoje mape i olovke i iz Foše, zajedno s nekolicinom svojih vršnjaka, ali i onih mlađih, u pratnji mama i tata na jedan posve originalan, zanimljiv i uzbudljiv način, krenuli otkrivati prošlost u sadašnjosti rodnog grada.
Velika zagonetka
Krenuli su prema Trgu pet bunara i parku gdje su trebali otkriti špilju, bunar, topove, a glavna zagonetka koju su u svom istraživanju trebali odgonetnuti jest odgovor na pitanje – kako se zovu ljudi koji su na Kopnenim vratima u Foši “stavili one lavove”.
Od kako je krenula početkom prošloga ljeta, Matešić stalno ima posla, pa je tako i jučer kroz grad vodila šest obitelji sa sveukupno desetak djece od 8 do 14 godina, ali bilo je tu i onih mlađih.
– Ljeti sam uglavnom vodila francuske grupe, odnosno obitelji s djecom jer su ove turističke ture namijenjene u prvom redu – djeci. Imala sam doista puno posla i moram reći da su gosti bili oduševljeni. Sada zimi, ‘gosti’ su mi naša djeca, a ovo mi je treća hrvatska grupa – rekla je ova vodičica.
Matešić, kao odgojiteljica i učiteljica razredne nastave, koja je svoje zvanje stekla u Švicarskoj, u Hrvatskoj se nije mogla zaposliti u struci, pa je karijeru odlučila okrenuti u drugom smjeru, prema turizmu. Prekvalificirala se za turističku vodičicu, počela raditi sa stranim gostima, no ljubav prema djeci je ostala. I tu je primijetila još jednu nišu, dječje uzraste za koje nisu postojali nikakvi prilagođeni turistički programi. Odlučila je to promijeniti.
Elizabeta i njezina kruna
– Svi mi koji vodimo grupe imamo isti profil gostiju. To su većinom umirovljenici i ljudi pred mirovinom. Oni dolaze na proljeće ili jesen, dok su tu ljeti gosti s kruzera, parovi koji imaju stariju djecu pa putuju bez njih. Uvijek vodimo odrasle osobe. No, često imamo upite i od škola, ali primijetila sam da je program uvijek isti. Razredi djece vode se na isti način kao i odrasli, no s pojednostavljenim programom, pojašnjava Matešić, koja se potom dala u osmišljavanje programa koji će biti namijenjen upravo dječjim i mladenačkim uzrastima. Tko god je prošao njenu potragu za blagom grada, nije ostao ravnodušan. Priča o Elizabeti Kotromanić i njenoj kruni, skrivenim detaljima grada Zadra uspomene su koje svi nose sa sobom natrag u svoje zemlje.
– Često bih putovala sa svojom obitelji i s tih putovanja vraćala bih se i s iskustvima vođenih obilazaka po nekim znamenitostima. I uvijek mi je bilo u fokusu to kako nisam zapamtila niti jednu godinu koju bi mi vodič rekao. Sjećala bih se samo ispričanih priča. I tako je krenula razrada koncepta Potrage za blagom grada. Željela sam da se i naši gosti imaju s čime vratiti doma, da zapamte priču. Jer, nije svatko studirao povijest umjetnosti, pa da zna što su to gotika i renesansa, pojašnjava Matešić, dodajući kako bi prepričavanje pojedinih razdoblja u gradu Zadru posebno zbunjivalo azijske posjetitelje koji pripadaju jednoj potpuno drugačijoj kulturi.
Priča za uspomenu
– No, priča je bila dobar način da se iz Hrvatske ti ljudi vrate s uspomenama. Naime, od turističkih vodiča se čuje iz kojeg je stoljeća zadarska katedrala, kao i to da je najduža katedrala u Dalmaciji, no malo tko zna da je u Zadru u jednom trenutku živjela kraljica, Elizabeta Kotromanić, te da je jedna ulica u Zadru, od glavnog gradskog trga do crkve sv. Šime nosi njeno ime. To je s razlogom tako napravljeno, pojašnjava ova vodičica koja svojim gostima otkriva i neke druge zanimljive detalje grada Zadra, poput onog da je njena kruna i dalje izložena u muzeju u Zadru, kao i razloge povišenja Perivoja kraljice Jelene Madijevke.
Nakon što je jučer odradila uspješnu turu, i za sljedeću subotu svi termini su joj već zauzeti pa će se tako zahvaljujući domaćim “turistima” osim u predsezoni, špici sezone i postsezoni, njena potraga za blagom nastaviti i tijekom zimskih mjeseci.
– Kako sam izletničar, non-stop sa svojom obitelji idem negdje. Evo, sada smo bili u Šibeniku, na Vranskom jezeru… I stječem dojam da mi Hrvati, kao da ne postojimo zimi. Kad dođem u posjet u neki drugi grad, ipak bih voljela da me se dočeka, kao što se strani gosti dočekuju ljeti. Jer, nama turizam traje jedino kada lete zrakoplovi i kada voze trajekti. Kao da ne postoje domaći turisti – a postoje. Jer, kada kao domaći gost odem u Zagreb na Advent ja potrošim jednako, ako ne i više, kao strani gost, pojašnjava Matešić. Zbog svega toga Valentina je željela u Zadru pružiti jednu ponudu koja je namijenjena i domaćim gostima, pa da i nama Splićani i Šibenčani dolaze u posjete. Kao i mi njima.
Jučerašnja potraga za blagom trajala je nešto više od sata, a “zborno” mjesto završetka ove jedinstvene turističke ture, bilo je – Stup sramote na zadarskom Forumu.