Ideali

Ekipa u kvartovskom kafeu je totalno poludjela. Već danima se sprema za sve vezano uz i oko Hajduka. Pa transparenti, pa zastave, pa put u Split, pa bakljada… Stoljeće je ipak stoljeće, a mene za to briga kao za ono zeru snijega što je padalo krajem prošle godine.
Ne kužim tu euforiju oko baluna, pogotovo ovog našeg hrvatskog. Kad i ono malo na vijestima i u novinama vidim kako se ponašaju mamići, markovići, srebrići i ostali, sramota me što uopće imaju naše državljanstvo. A o tome kako ne posjeduju ni minimum opće kulture, a još manje čistog obraza, ne trebam ni spominjati. Not praud tu bi Kroejšn u tom trenutku, ni malo. Tim više što ni svjetska nogometna federacija ne želi imati posla s našom gamadi, pa i oni su odustali od nas. Ali, što moj susjed kaže:
– Nogomet i košarka samo su odraz stanja u društvu.
Što bi u prijevodu bilo: not gud. Not, not, not gud.
Moj pokojni dida, koji je bio zakleti hajdukovac, vjerojatno se na sve ovo okriće u grobu. Ćaća je isto bio zakleti hajdukovac, dok se nije opametio, a brat je više košarka đir, ali on se prestao okretati u krevetu zbog ovog našeg kluba. Shvatio je da je zdravlje bitnije od najvažnijih sporednih stvari na svijetu.
Ja sam totalni antitalent za sport u svakom pogledu. Kad me prisilno odvede društvo na kakvu utakmicu, meni prođe prvo poluvrijeme dok skužim samo koji su naši, a koji njihovi. I nije me uopće briga što se svi oko mene živciraju oko toga što neznam jesmo li modri ili bijeli, aj dont andrstend, and hev not interes for det. Sori. Sori. Sori.
Ali ako je joga sport morat ću se upisati, čisto da nađem nekakav duševni mir. Jer je toliko negativne energije u svakodnevnom životu, da me je to jednostavno počelo pritiskati nejaka prsa i stvarati mi ogroman presing. I sve ove pronevjere i svi ovi politički sukobi, progoni, krađe, nekulturno ponašanje političara, samo su odraz toga da je i Balkan za nas mila majka. Mislim, kad se ozbiljna gospoda i to na javnim mjestima kao što su Sabor ili vijećnica međusobno tjeraju u vražju, božju ili vlastitu mater, onda stvarno nema više nikakvog komentara. I još kad tome pridodamo da za to primaju plaću, koja nije minimalac, ofkors. Vrijeme je da postanemo narod bez ideala, jer ćemo, htjeli-ne htjeli izginuti i izgoriti kao budale…
Valentinovo. Još jedna glupost, ovog puta s trulog Zapada. U startu odbijam tu bezvezariju, jer kad vidim koji sve jebivjetri i rogonje taj dan ponizno hodočaste po parfumerijama i cvjećarama, slabo mi dođe. A koliko je pala cijena ljubavi, najbolje govori da su i ruže bile jeftine, prejeftine. Eto, jedino mi je zbog toga u subotu ujutro bilo drago što je blizu Valentinovo, jer sam si napunila vazu ružama a da me svjećarice nisu oderale. Jer je i na ruže bilo sniženje 70 posto. Je li i na ljubav isto? Nemam pojma, niti želim znati. Ionako sam u godinama kad je sve dobro zauzeto, a sniženu robu, kad su muškarci u pitanju, niti ne gledam.
Mare ([email protected])