U posebno zanimljivu tekstu “Hrvatski jezik prije stotinjak godina, Ivo Andrić i Blaž Jurišić”, Lisac piše kako “svi bitni momenti kojima poklanjamo pozornost, hrvatski standardni jezik, Ivo Andrić, Blaž Jurišić, neke su vrsti slike teškoga 20. stoljeća, govori Lisac
Knjigu profesora Sveučilišta u Zadru Josipa Lisca “Dijalektološki i jezičnopovijesni ogledi” objavila je Matica hrvatska u svojoj Maloj knjižnici.
Prof. Lisac u proslovu knjige ističe kako je izbor prinosa uvrstio u knjigu grupirajući ih u kompleks pretežno dijalektoloških ili jezičnopovijesnih spisa o hrvatskom jeziku, te dodaje kako se književno povijesni radovi iz ove knjige uklapaju u problematiku pogleda u hrvatsku jezičnu povijest. Naglašava kako su ovi prinosi većinom objavljeni, ali su prilagođeni uvrštenju u knjigu.
U knjizi, kako napominje prof. Lisac, obrađena su pitanja unutarnje i vanjske povijesti hrvatskoga jezika te donose njegove poglede na hrvatsku kulturnu povijest i na dijakronijsku i prostornu sliku hrvatskoga jezika.
Povezuje dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika
Nakladnik podsjeća kako Lisac na temelju vlastitih terenskih istraživanja i općih zaključaka proizašlih iz književne i jezikoslovne literature, razrađuje probleme dijalektološke naravi te pitanja vezana uz ulogu čakavštine i drugih inačica hrvatskoga književnog jezika kao književnojezičnoga medija tijekom stoljeća – od srednjega vijeka do danas.
Ocjenjuje kako autor spretno povezuje dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika te argumentirano potvrđuje jedinstvenost hrvatskoga jezika i dokazuje da je pojam starohrvatski suvišan jer se u hrvatskim govorima i danas mogu naći jezične karakteristike istovjetne onima na koje nailazimo čitajući djela iz 13. ili 14. stoljeća.
U posebno zanimljivu tekstu “Hrvatski jezik prije stotinjak godina, Ivo Andrić i Blaž Jurišić”, Lisac piše kako “svi bitni momenti kojima poklanjamo pozornost, hrvatski standardni jezik, Ivo Andrić, Blaž Jurišić, neke su vrsti slike teškoga 20. stoljeća u kojem su Andrić i Jurišić, a i hrvatski jezik, prošli svoj naporni put, pri čemu su kolebanja i rješenja samo znak kako su mogućnosti bile otvorene i kako su nova rješenja, nažalost, često stizala nakon bolnih iskušenja i velikih žrtava.
Podsjeća kako su neki hrvatski književnici dio svoga života pisali ekavskim oblikom standardne novoštokavštine, dok Blaž Jurišić u tom smislu nije lutao, ali se i on prema ekavštini u drugom desetljeću 20. stoljeća odnosio tolerantno. To je, smatra Lisac, prirodno, budući da je bio pravaški orjentiran te je znao da je i otac domovine Ante Starčević pisao ekavski.
Ističe kako Andrić u pitanjima jata ima poseban put: u početku piše ekavski, često (i)jekavski, poslije uglavnom ekavski, ali s posebnim emotivnim odnosom prema nekim (i)jekavizmima, npr. koljenović, nehljebović, oboje u romanima “Travnička hronika” i “Na Drini ćuprija”. Njegovi likovi nerijetko u književnim djelima govore (i)jekavski, napominje Lisac.
Andrić nije ima simpatije za značajke kajkavske Hrvatske
Podsjeća kako bi se iz Andrićeve kritike jednoga hrvatskog romana, pišući o deminutivima u tom romanu, moglo zaključiti kako baš i nije imao velike simpatije za neke jezične značajke kajkavske Hrvatske. Navodi Andrićev citat u kojem piše kako je “teško razumljivo da se danas pišu ovakve knjige, a nerazumljivo je, da se izdaju. Ako ikom a ono su nama Hrvatima nepotrebna ovakva nagvaždanja, jer se nema što tražiti od tih neinteresantnih Nenadića, Dobričića, Jadikovaca, Siročića, koji se vuku kroz život kao prebijeni…”, piše Ivo Andrić.
U knjizi “Dijalektološki i jezičnopovijesni ogledi” (329 str.) uvršteni su radovi koje je prof. Lisac pripremao za znanstvene skupove, seminare ili za predavanja te za znanstvene zbornike ili neka posebna izdanja.
U knjizi je 28 radova, u kojima između ostaloga piše o hrvatskim narječjima u 17. i 18. stoljeću, hrvatskim narječjima i dijalektološkim istraživanjima u 19. stoljeću, o Stjepanu Ivšiću, istočnobosanskom dijalektu i njegovoj genezi, dijalektnom stanju na biogradskom području, govoru Veloga Rata, leksiku otoka Ista, hrvatskim govorima u Vojvodini, čakavštini kao jeziku pismenosti i književnosti, šibenskoj jezičnoj i književnoj baštini, hrvatskom Vrančićevu jeziku, šibenskim dionicama hrvatske ćirilične baštine, Bratoljubu Klaiću, Šimi Starčeviću, Blažu Jurišiću i hrvatskom standardnom jeziku, Nizeteu i Jurišiću, Andriću i Jurišiću, Daliboru Brozoviću, Antunu Barcu, Ivi Frangešu, Vinku Nikoliću, dijalektalnoj književnosti zadarskoga područja, “Krugovima” i Zadarskom književnom krugu, Anti Stamaću i dijalektalnoj podlozi Stipišićeve zbirke “Rod titanski, rod žgincani”.
Na kraju knjige otisnuti su je bibliografska bilješka, literatura i kazalo imena.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Europska liga
“Čekičari” se žale na suce nakon ispadanja od Bayera: “Igrali smo protiv 14 igrača”
Zadar
dobrovoljni darivatelji
HUMANITARNA AKCIJA Zadarski policajci darivali krv
Ostali sportovi
Kup Dalmacije
Jadran ukupno treći na drugoj regati
Svijet
bliski istok
Iran zasad nema namjeru odgovoriti na napad
Nogomet
2. ŽNL
Nevjerojatan rezultat Debeljaka i NOŠK-a
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo bivši profesionalni košarkaš i trener Denis Skitarelić
Zadar
LIJEPA PRIČA
KONAC DJELO KRASI Zadranka Matea Ljubanović u Norveškoj ispisuje uspješnu poduzetničku priču
Zadar
HEP JAVLJA
INFORMIRAJTE SE! Brojne ulice u Zadru sutra ostaju bez električne energije
Hrvatska
DRŽAVNO IZBORNO POVJERENSTVO
Prebrojano je 99,74 posto glasova. HDZ preko noći dobio jedan dodatni mandat, IDS ga izgubio
Županija
PODRŠKA S JUGA