Subota, 20. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

6 C°

Iz Gračaca u Kanadu trbuhom za kruhom

12.03.2012. 23:00
Iz Gračaca u Kanadu trbuhom za kruhom


Ovdje se više ne može živjeti. Posla nema, a djecu treba hraniti. Tamo u Kanadi ćemo dobiti posao i plaću o kakvoj ovdje možemo sanjati. Mi u Gračacu životarimo kao Cigani. Skupljamo metalni otpad, kaže jedan mladi čovjek iz Gračaca koji se sa svojim prijateljima veteranima Domovinskog rata sprema za Kanadu


Dva prijatelja i ja idući mjesec idemo u Kanadu. Žena i djeca ostat će ovdje u Gračacu pa ćemo vidjeti dalje. Ovdje se više ne može živjeti. Posla nema, a djecu treba hraniti. Tamo u Kanadi ćemo dobiti posao i plaću o kakvoj ovdje možemo sanjati. Mi u Gračacu životarimo kao Cigani. Skupljamo metalni otpad, a onda ga vozimo na deponij i prodajemo. Ovo su riječi oca dvoje predškolske djece koji sa svojom obitelji živi u najvećoj općini u Hrvatskoj, a vjerojatno i najnerazvijenijoj. On i njegovi prijatelji, veterani Domovinskog rata, odlučili su okrenuti novu stranicu života i na čistom listu započeti pisati u novoj domovini. Jer domovina je za njih tamo gdje je kruh. Nisu jedini koji planiraju put preko Atlantika u potrazi za kruhom za svoju obitelj, a ni prvi. Već su čitave obitelji, mahom doseljenih bosanskih Hrvata, otišle u Kanadu bježeći od bijede i neimaštine koja je zavladala u ovom dijelu Zadarske županije.
Prokletstvo autoceste
Da je vrag odnio šalu u Gračacu, vidi se na prvi pogled. Sumorno mjesto s praznim ulicama i praznim poslovnim prostorima koje su njihovi vlasnici bili prisiljeni zatvoriti. Ni pekara u kojoj se prodaje kruh, najosnovnija namirnica, nije imala mušterija. Rade samo trgovine u sklopu nekog velikog lanca. Cijene dijela najosnovnijih artikala su veće nego u Zadru. Dodatni udar na siromašno stanovništvo. Od nekad čuvenih ličkih krovova nema ništa. Gračac je živi primjer kako razvitak neko mjesto može zaobići. Dok je za većinu autocesta donijela blagostanje, za Gračac je donijela prokletstvo. Daleko od glavnog transportnog pravca, nekada poznato prometno čvorište utonulo je jad.
U svemu tome mladi stanovnici najviše gube. Malo tko od njih svoju budućnost vidi u sivilu Gračaca. Neki od njih su već pobjegli u Kanadu, ali stižu vijesti da će pravo na ostanak braniti na sudu.
– Brat moje prijateljice otišao je u Kanadu preko neke žene. On i drugi platili su joj 5.000 kanadskih dolara. Sigurno ih je opljačkala jer smo mi čuli da je za legalno doći u Kanadu dovoljno pola toga iznosa. Ona se sada nalazi na sudu, a navodno će i prijateljičin brat i drugi momci morati pred sudom opravdati svoj dolazak tamo i borit se za ostanak, kaže jedna djevojka iz Gračaca.
Slične vijesti stižu i od drugih obitelji koji su preko Knina išle za Beč te od tamo koristeći usluge sumnjive agentice došle do Kanade.
Nije se mislilo na narod
Gračački studenti i ne pomišljaju o povratku svojim kućama. Tko je otišao na faks, grčevito ga se drži. Godine se daje za redom, ocjene su dobre i priprema se za borbu za radno mjesto u nekom od većih hrvatskih gradova. Kazna za neuspjeh je velika – povratak u ličko sivilo u kojem danas mnogi svjetlost vide samo s druge strane Atlantskog oceana.
– Poručio bih svim srednjoškolcima u Gračacu da odu studirati, prošire svoje znanja i dobiju iskustvo života u velikim gradovima. Vratio bih se u Gračac kada bi bilo prostora za rad i život. Međutim ako situacija ostaje kao do sada, vrlo teško, kaže Silvestar Petrov, predsjednik Kluba studenata općine Gračac i student pete godine filozofije u Zagrebu s prosjekom ocjena 4,2.
U kakvu-takvu budućnost sigurni su samo oni koji rade u državnoj službi ili su se na razne načine “uvalili” u općinski aparat. Međutim, i nad njihovom budućnosti visi znak pitanja.
– Nas je uništila niskobudžetna politika općinskih vlasti koje su na najsitničavije načine gledale ostati na svojim pozicijama. Tu nema razlike između HDZ-a ili SDSS-a. Nikad se nije razmišljalo o narodu koji živi ovdje ni razvoju općine. Samo su gledali očuvati svoje fotelje kupnjom glasova u Općinskom vijeću, kroz radna mjesta. Ipak svemu ima kraja. Čuo sam da u Komunalnom poduzeću nisu primili plaću zadnjih par mjeseci. Jedan je javno progovorio o tome pa su mu brzo začepili usta prijetnjom otkazom. Što će tek biti kad ostanemo bez državne pomoći, pita se jedan dobar poznavatelj gračačkih prilika.