Puno lijepih želja za jedan lijepi život i još ljepši opus

Bez obzira na visoku dob, Horvat je još uvijek vitalan i lucidan. Krajem 2005. godine objavio je memoare pod naslovom “Svjedok prolaznosti”, kao završno djelo u nizu njegovih izabranih djela. U toj je knjizi opisan cjelokupni životni put, od rođenja i dječaštva u Kotoribi, do odlaska u Zagreb…

Književnik i moreplovac Joža Horvat u svojoj 97. godini ima sreću što je uvijek okružen svojim prijateljima i suradnicima koji su ga pratili veliki dio njegovog života, divili se njemu, davali mu potporu. On pak ima uređen opus od 11 svezaka svojih djela koja su tiskana u nakladi izdavačke kuće “Neretva”. Osim toga objavljeno je i posebno i prošireno izdanje Bese, upotpunjeno prepiskom obitelji Horvat, sinovima Mićom , Markom, Renatom i Jožom, a tu je i njegova autobiografija koju je napisao u sedamdesetoj godini života. Za Jožu Horvata je karakteristično da je u zrelim godinama napisao možda najvažnije knjige: svjetsko izdanje romana Waitapu, a u osamdesetoj je napisao djelo Molitva prije plovidbe, a tom knjigom se želio oprostiti s morem. Njegova Besa je kultna knjiga koja je doživjela dvanestak izdanja, a u pripremi je albansko izdanje. Izdavač Sipan Medak i urednica Đurđa Mačković sa velikom pažnjom vode brigu o cjelokupnom opusom Jože Horvata i u planu im je da izdaju fotomonografiju. Postoje interesi za prevođenje i na Francuski jezik.
Vratimo se Joži Horvatu i proslavi njegovoga rođendana. On zaista u svojim viskokim godinama može biti ponosan jer ima sreću što ima sređen opus, sređen život, jer se supruga Renata skrbi o njemu. A njegovi prijatelji koji su se okupili na njegov rođendan su Danijel Režek, njegov stari prijatelj iz mladosti, Tatjana Holjevac, obiteljska prijateljica, njegovi izdavači: Stipan Medak i urednica Đurđa Mačković i njegovi prijatelji iz njegove rodne Kotoribe. Naravno da su se Jože Horvata sjetili mnogi prijatelji iz Čakovca Kotoribe, Zadra i Zagreba koji su mu uputili brzojave s puno lijepih želja. Međumurski župan je osobno čestitao rođendan dragome Joži prekrasnim buketom cvijeća, kao i bivši predsjednik Republike Hrvatske Stepan Mesić. Jedan dio prostora u knjižnici u Kotoribi posvećen je njemu, Joža je darovao  svoju brončanu bistu, te izbor svojih knjiga i književnih nagrada, a ostatak ostavštine darovao je Muzeju Međimurja u Čakovcu.
Joža Horvat (Kotoriba, Međimurje 10. ožujka 1915.), hrvatski pisac, suvremeni klasik. Prvih deset godina života proveo je u dječačkoj slobodi, odrastajući na obali rijeke Mure, što je uvelike odredilo njegovu spisateljsku poetiku.
Pohađao Filozofski fakultet. Radio kao tajnik Matice hrvatske, bio urednik Kola i časopisa Republika. Piše romane, pripovijetke i drame, filmske scenarije, novinske članke i radio-drame. Poznati je moreplovac.
Danas živi u Zagrebu, ali značajni dio svojeg vremena provodi i na ranču u Gorskom kotaru.
Knjige su mu prevođene na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski i esperanto.
Njegovo svjetski najpoznatije djelo je putopis Besa – brodski dnevnik, nastao na temelju zapisa sa putovanja jedrenjakom Besa oko svijeta.
Bez obzira na visoku dob, Horvat je još uvijek vitalan i lucidan. Krajem 2005. godine objavio je memoare pod naslovom “Svjedok prolaznosti”, kao završno djelo u nizu njegovih izabranih djela. U toj je knjizi opisan cjelokupni životni put, od rođenja i dječaštva u Kotoribi, do odlaska u Zagreb pa u partizane, te postratni period u kojem je Horvat zbog svojeg djela Ciguli-miguli bio označen kao neprijatelj partije i nakratko uklonjen iz javnog života. Knjige su mu prevođene na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski i esperanto.