Čakić i Špralja: Nudimo se kao skladatelji filmske glazbe za razne žanrove

Melodija mora biti prisutna gotovo uvijek. Emocije moraju biti utkane u melodiju. Nudimo jednu ugodnu nepredvidivost. Kada te tema trgne, skrećući u nekom smjeru koji nisi mogao očekivati. Što se tiče produkcije, tu naginjemo jednom prirodnom, organskom zvuku, gdje se osjeti ljudski dodir. S druge strane, danas se sve pegla tehnikom, pa više ni ne možeš osjetiti je li u pitanju prava violina ili sempl
Uđete li na Youtube pod nazivom ‘branimirandnick’, ili na facebooku (Brane & Nik OST), možete pogledati nekoliko isječaka koji prezentiraju dugogodišnji rad Branimira Čakića i Nikole Špralje, dvojice skladatelja i strastvenih zaljubljenika u glazbu. Ali ne bilo koju. Evo kako se njih dvojica predstavljaju:
‘Skladamo glazbu petnaest godina. Kroz sve to vrijeme glavni motiv je bio uvijek isti: stvaranje konceptualnih albuma. Uz mnoštvo snimljenog materijala, imamo spreman demo za jedan instrumentalni album, svojevrsni soundtrack za film koji još nije snimljen. Filmska glazba, to je naše područje. Spremni smo skladati glazbu po narudžbi za bilo koju vrstu filma.
To je i osnovni cilj ove prezentacije: predstavljamo se kao autorski tim za skladanje filmske glazbe.’
– Kad smo se upoznali shvatili smo kako obojica imamo smisla za melodiju i aranžmane. Kako nismo glazbeno naobrazovani bacili smo se na veliko istraživanje kako bi jedan drugome i ljudima prenijeli svoje ideje, kaže Branimir Čakić, poznat po dvjema fantasy knjigama koje je izdao, kao i filmu u pripremi, prezentiranom prošle godine.
Instrumentalna glazba
Kako je došlo uoće do ideje o instrumentalnoj glazbi?
– Vodila nas je ova teorija. Kad jedno određeno vrijeme slušate klasičnu glazbu dođe do jednog zasićenja. Kad nakon toga pustiš, recimo, nešto od vrhunskog art pop-rocka, osjetiš osvježenje. Naravno, vrijedi i obrnuto. Punina. Umjetnički pop druge polovice ’60-ih; Beatlesi sa “Sgt. Pepperom” i “Revolverom” i Beach Boysi s “Pet sounds” nude albume najvećih dometa.
Kad je riječ o pop i rock glazbi tu imate najviše četiri, pet instrumenata. Kod orkestralne glazbe riječ je o više od 30 instrumenata. Mi smo išli na križanja, ravnajući se po osjećaju.
Tko vam je uzor, odnosno povod stvaranju filmske glazbe?
– Mi se uglavnom baziramo na radovima Miklosa Rozse, mađarskog skladatelja i muzikologa (Ben Hur, Quo Vadis…). Riječ je o klasičnom kompozitoru, kojeg je pogurao jedan Strauss. Današnja filmska glazba se oslanja na pop glazbu, dok je nekadašnja svoj oslonac imala u klasičnoj glazbi. Tu su bili primjerice, Bernard Hermann, Elmer Bernstein, Ennio Morricone, John Barry… i možda najslavniji od svih i još uvijek aktivan John Williams.
Sve osim jazza i elektronike
Mi nudimo gotov materijal, a nudimo se kao skladatelji filmske glazbe za razne žanrove. Radimo sve, od popa, rocka, pa do klasike, sve osim jazza i elektronske glazbe s kojima još nismo na ti.
U današnjem svijetu filmske glazbe nije baš jednostavno probiti se u silnoj konkurenciji?
– Danas se uglavnom svi oslanjaju na Hansa Zimmera. Njega je lako kopirati. Nedavno je sam izjavio u jednom intervjuu kako ga smeta što svi pokušavaju raditi ono što on radi. S druge strane, jednog Johna Williamsa, koji danas radi jedino sa Spielbergom, nije bilo moguće imitirati. U moru svega toga mi pokušavamo naći svoje mjesto.
I što zapravo nudite?
– Dakle, melodija mora biti prisutna gotovo uvijek. Emocije moraju biti utkane u melodiju. Nudimo jednu ugodnu nepredvidivost. Kada te tema trgne, skrećući u nekom smjeru koji nisi mogao očekivati. Što se tiče produkcije, tu naginjemo jednom prirodnom, organskom zvuku, gdje se osjeti ljudski dodir. S druge strane, danas se sve pegla tehnikom, pa više ni ne možeš osjetiti je li u pitanju prava violina ili sempl.
No, osim filmske glazbe, imate pripremljen i demo materijal za album?
– Nama je cilj snimiti jedan veliki instrumentalni album. Da radimo neku drugu vrst glazbe išlo bi drugačije. U ovom segmentu zarada i novac nisu u igri, barem ne u ovom stadiju, riječ je o širenju kulture i propagiranju zdrave umjetnosti.
Demo za pop rock album
Kakva je perspektiva?
– Mi nemamo neke iluzije, nekog zanosa. Kroz ovo vrijeme smo prošli svašta i ne damo se tek tako zavesti. Ako smatramo da je umjetnik uspio onog trenutka kad je materijalizirao ono što je zamislio, onda smo mi već uspjeli.
Doduše, riječ je o demo materijalu, ali ipak o nečem opipljivom. Imamo odlične reakcije, kako ljudi od struke, tako i laika.
Svojevremeno ste napravili i jedan demo materijal za pop rock album?
– Napravili smo demo za pop rock album, na čiju je kvalitetu nadahnuto reagirao čak i jedan John Hoolbroke, čovjek koji je svojevremeno radio s Jimmyjem Hendrixom. Bio je čak voljan doći ovamo, u Zadar i od jednog podruma napraviti improvizirani studio specijalno za snimanje našeg albuma. Još uvijek imamo listu njegovih uputa i nadamo se da ćemo je jednom iskoristiti. No, trebali smo naći sponzore i tu je sve stalo jer se mnogima koji nešto znače u Zadru ovo čini odveć apstraktno. Ali, ovaj put nudimo materijal za jedan golemi instrumentalan album koji bi za grad Zadar, pa i za Hrvatsku mogao biti jedno veliko osvježenje na glazbenoj sceni. Možda zvučimo neskromno, no nakon toliko godina istraživanja i rada čvrsto stojimo iza svojih vizija. Uostalom, provjerite i sami.