Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Mirandovi radnici

12.04.2012. 22:00


Onima koji rade, a ne primaju plaće, mogli bi se pridružiti i novi – mladi Mirandovi radnici, koji bi nakon završenog školovanja godinu dana stjecali iskustvo i radili bez plaće, za državnu naknadu od 1.600 kuna.
Umjesto da se, kakao se vikalo na sva zvona, dokine praksa rada bez plaće, sada se to nudi mladima. Budućnost i perspektiva nimalo svijetla, a po mišljenju Miranda Mrsića, ministra rada i mirovinskog sustava i njegovih kolega trebala bi biti prihvaćena objeručke.
Pokazuje to kolika je zapravo devastacija gospodarstva i što je još gore, koliko je razilaženje obrazovnog sustava i tržišta rada. Kada se svemu doda neizbježno beznađe koje iz svega toga proizlazi jasno je da su mladi, oni koji ne pobjegnu trbuhom za kruhom iz Hrvatske, spremni i na ovo Mrsićevo umjetno zapošljavanje.
Kako nezaposlenost raste tako sve više iritiraju izjave Milanovićevih ministara da su sve to očekivali, predvidjeli i da su isplanirali mjere koje, naravno, neće dati rezultate odmah.
A nezaposlenima, a posebno mladima, teško je prihvatljivo da je njihova perspektiva i budućnost rad bez plaće ili javni radovi ili sezonski poslovi. Spašavaj se, tko može!
Dragocjeno jednogodišnje iskustvo bez kojega poslodavci teško zapošljavaju, moralo se moći steći na dostojniji način. To što su kriza i neodgovorna gospodarska i obrazovna politka natrpale Zavod za zapošljavanje zasigurno nije kriv ministar Mrsić, no teško se oteti dojmu konfuznosti prijedloga i mjera kojima se nabacuju ministri rada, poduzetništva, gospodarstva, uprave, obrazovanja.
U situaciji kada radnici svakodnevno to prestaju biti, kada povorke nezadovoljnika nose transparente ulicama i kad više ne vjeruju ni sindikatima je nisu primili po nekoliko plaća za svoj rad, ići s devizom rada bez plaće kao mjere za zapošljavanje mladih, krajnje je politički očajno, bez obzira na činjenicu što to, kada se isključi prvotno ogorčenje za neke može biti jedino moguće, a onda i prihvatljivo rješenje. Na stranu priča što je sve i kako do ovoga dovelo.
Naime, ne može sustav obrazovanja, kao sam sebi dovoljan i izdvojen “čardak ni na nebu ni na zemlji”, godinama kao na traci proizvoditi kadrove kojih ima previše, a da to nikoga posebno ne zabrinjava. Jer pokazalo se u praksi, može profesor raditi u dućanu, ekonomist konobariti… svaki je posao pošten kada se pošteno plati, a frustracije treba preživjeti i pomiriti se sudbinom?!
Poslije takvog nereda na tržištu rada, prihvatljivo je jedino to što bi mladi Mirandovi radnici ipak stjecali iskustvo u struci, no što će im ono ako i dalje neće zasnovati stalni radni odnos.
Prevelika je to zavrzlama u kojoj tek trebaju izaći na pravi put, prateći jedni druge, obrazovanje, gospodarstvo i sfera rada da je doista iluzorno očekivati od ministra Mrsića da sve to brzo odmrsi…
No, nezaposleni imaju sve manje strpljenja te Vladi ukoliko za pola godine ne promijeni negativni trend, neće pomoći strpljivi domišljati ministri. Teško je više prodavati rog za svijeću, nesreću za sreću, stečaj za raj, naknadu za zaradu, „preveslavanje” za zapošljavanje, podanike za radnike, otkaze za putokaze…