U ŠANDALAMA PO PAŠKIM GROTAMA

Slika korisnika valentinam
GLIGORIN POUČAK
Autor: 
Zadnju šustersku radionu je držao Ive Gligora koga se nije ni zvalo po imenu, nego jednostavno ŠUSTER. Radiona je bila zasebna mala kućica smještena tik uz skretanje za Mandre. Barkunić (prozorčić) iza kojega je sjedio Šuster koji je izrađivao šandale, bio je stalno otvoren, a u radioni su se naguravali ljudi i raspravljalo se o svemu i svačemu

Grote su nakupine ovećeg "živog" kamenja naslaganog po hrptu otoka Paga, nepravilna oblika, oštrih rubova, pa je zato hodanje po njima vrlo otežano, ponekad čak i opasno.

Zanimljivo je da su grote, iako različitih dimenzija i veličina, vrlo često rasprostranjene kao po nekim pravilima. Tako npr., penjući se prema vrhovima brda dolazimo do prvog masiva

grota koje kao da su narasle u nizovima, poput valova, zgusnute jedne iza drugih. Takve kamene nizove oštrih i hrapavih stijena, na otoku Pagu nazivamo HRIPE. 

Iza prvih, ili donjih hripa, obično dolazi zaravan prekrivena manjim "mrtvim" kamenjem koje otočani zovu "BABULJI". Između babulja rastu razne trave među kojima je često SMILJ, MAJČINA DUŠICA, SIKAVAC, DIVLJA MENTA i LIPOSRP ili MLJEČIKA. 

Papcima prevrću babulje

Paška ovca, u potrazi za travom, papcima prevrće babulje, ali to radi i da bi sebi napravila mjesto za odmaranje i spavanje. Najčešće to rade neposredno ispod hripa i kraj suhozida radi zaštite od bure, juga i kiše - DAŽJA.

Nakon zaravni, pri samom vrhu hrpta, dolaz drugi masiv grota ili GORNJE HRIPE, koje su u pravilu veće i još teže za pješačenje. Među hripom trave gotovo da i nema. Samo bijelo - sivi kamen koji, ipak, često koristi žednim ovcama. Naime, velike kamene grote sa svojim udubinama ponekad služe kao prirodne kamenice u kojima se zadržava kišnica, pa se grote pretvaraju u pojila s vodom. Budući da gornje hripe znaju dosezati visinu i preko 2 metra, one predstavljaju idealnu zaštitu od udara bure, što paška ovca itekako koristi. Gornje hripe su vrh hrpta otoka Paga i one najčešće završavaju s visokim i širokim kamenim suhozidom, Sa sjeverne strane suhozida započinje STRANA, što je naziv za strme padine hrpta koje završavaju u pjeskovitom terenu zvanom GORNJE POLJE. S druge strane suhozida, tamo gdje započinje Strana, započinje i život specifične flore i faune otoka Paga. Tu, prije svega, mislim na najkvalitetniju kadulju, te na najvećeg i njukusnijeg puža BRDARA ili VRŠNJAKA.

 Postupak izrade šandala          

Za pješačenje po grotama i hripama valjalo je imati za to prikladnu obuću. E, tu sad počinje nova priča. To je priča o nevjerojatnoj obući koja se ručno izrađivala u Kolanu, a nazivala se ŠANDALE. Šandale su izrađivali postolari koji su se u Kolanu zvali ŠUSTERI. Kolan je imao dva šustera, jedan od njih je bio Blaž Šupraha sa završenim postolarskim zanatom, a drugi Ivan - Ive Gligora, koji je zanat izučio kod Blaža, ili kod Blasa, kako su ga zvali Kolanjci. Postolare su imali, naravno, i grad Pag i Novalja, ali samo u Kolanu su se "šile" šandale.

Potplate za šandale izrađivale su se od auto-guma. "Otkud auto-gume u Kolanu početkom prošlog stoljeća kad tada automobila na otoku Pagu nije ni bilo?" - pitam tetu Maru, osamdesetčetverogodišnju udovicu Blasa Šuprahe.

"Gume smo dobivali iz Zadra, i kad bi zalihe bile pri kraju naručevali bi odma druge. Čudo se je toga činlo. Užalo se je lavurat i po celu noć."

"Kako je počima postupak izrade šandala?" - pitam tetu Maru.

"Lipo. Doša bi čovik, ženska ili dite i metnulo nogu na kartun. Onda bi šuster olovkom nacrta veličinu noge, i prema toj veličini poče činit šandale. Najprije bi napravi muštru od kartuna i na kopito (kalup) sve dobro natega sa dretvon (špagom) i brukvicamin učvrsti. E, kad bi to napravi onda bi po tomu skroji kožu i telu za metnut na, već osičenu gumu prema veličini noge. Na kraju bi poče šit, činit punti, tako da bi svaki put s iglon i dretvon probi gumu, telu i kožu, i dobro natega, Svaki put je iglu moro umočit u sapun. Sapun je bi domoći, doma načinjen. Drugoga ni ni bilo! Na kraju bi na šandalu metnu fijubu, da se ne more soma svuć."

Vitalna teta Mare

"Ke veličine su bile šandale i kuliko ih je bilo?"- pitam tetu Maru, onako po kolanjski.

"Nojviše je bilo muških šandal, jer su muški nojviše hodili po brdu za ovcamin pa bi brzo oderali šandale. Niki su stili da im guma bude ča deblja i da ča više bude oko "korama" (kože), naprid, da štiti šandalu od bubanja u hripe. Ali, bilo je i ženskih i diteskih šandal, svake šorte. Ivane, celi otok je u Kolan hodi po šandale!"

"A jesu se šandale nosile i u crikvu?"- znatiželjan sam.

"Da nosile, samo ki je imo. Bože moj, za crikvu se je držalo malo bolje šandale."

"I koliko bi se dnevno napravilo šandal?"- ne dam mira teti Mari.

"Kako kad, ali užalo se ušit dnevno po 5 do 6 pori. Posla je bilo uvik, jer je bilo i popravkov i krpanja."

Teta Mare je, unatoč godinama, vrlo vitalna, pričljiva, vesela i aktivna osoba u svakom pogledu. Uredno održava okućnicu i svoj mali vrt. A o kući da ne govorimo.  Kao u apoteci!

Još šije čipku, radi fantastične fritule i hruštule, putuje na hodočašća, dici i unucima u Split i na Brač, i još puno toga. Rođena je u gradu Pagu, a za svog Blasa se 1950. godine udala u Kolan.

"Sićan se koda je učer bilo. Oženili smo se u crikvi u Pagu, a  Oguićevim brodon smo se dovezli do  Svetoga Duha. Biće nas bilo dvajsetak, bi je to veli brod. Onda smo pješke, pivajuć, došli u Kolan. Još mi je vel zadi za draču",- kroz smijeh priča teta Mare.

Zadnja šusterska radiona

Zadnju šustersku radionu je držao Ive Gligora koga se nije ni zvalo  po imenu, nego jednostavno ŠUSTER. Radiona je bila zasebna mala kućica smještena tik uz skretanje za Mandre. Barkunić (prozorčić) iza kojega je sjedio Šuster koji je izrađivao šandale, bio je stalno otvoren, a u radioni su se naguravali ljudi i raspravljalo se o svemu i svačemu.

Tako je Šusterova radiona bila posljednje sastajalište i kultno mjesto Kolanjaca gdje se, osim radi šandala, dolazilo i na muške ćakule. Završit ću priču kolanjskom poslovicom:

"Ovo vam je istina kaj Sveto Vanđelje!"- jer se ova posljednja Šusterova radiona za izradu šandala nalazila na području Kolana, zvanom "Vanđelje“.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)