Izgradnjom poliklinike poboljšat ćemo uvjete rada

Djelatnici Odsjeka ostali su skromno iza pozornice ne želeći se medijski izlagati. Ipak, iskoristili su ovu prigodu da apeliraju na roditelje da ne forsiraju ubrzani razvoj svoga djeteta, da ga ne stavljaju na noge prije vremena, a osobito da u te svrhe ne koriste hodalicu. Savjete trebaju primati od svojih pedijatara ili drugih stručnih osoba, jer svako je dijete sa svojim specifičnostima osoba za sebe i kao takvoga ga treba i tretirati
Odsjek za specijanu kineziterapiju Opće bolnice Zadar proslavio je dvadeset uspješnih godina rada. Radi se o Odsjeku Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju na kojem su zbrinuti svi pacijenti najranije dječje dobi Zadra i okolice, a prostorno je smješten na Odjelu za pedijatriju. Sa svojim radom ovaj Odsjek započeo je u proljeće 1990. godine, odmah, nakon otvaranja nove moderne zgrade Pedijatrije. Potreba za takvim Odsjekom osjećala se godinama prije toga, s obzirom na rast populacije, bolju ginekološku i postnatalnu skrb, ali i zbog same službe koja je tada, kao i danas, bila privremeno smještena u prostoru staračkog doma u kojem je bilo nemoguće adekvatno pružiti potpunu stručnu skrb ove vrste.
Odsjek je u samom početku zamišljen kao mjesto na kojem će sva djeca s motornim smetnjama ili, u težim slučajevima, s cerebralnim tegobama, dobiti stručnu pomoć po koju su do tada morali putovati u Zagreb ili Rijeku. Konkretno, radilo se o pregledima educiranog liječnika specijalista fizijatra i fizioterapeutskim uslugama vezanim za edukaciju roditelja i, naravno, o samim vježbama.
Za roditelje djece s ovakvim poteškoćama, ali i za zdravstveni fond, osnivanje ovog Odsjeka značilo je veliko ekonomsko olakšanje jer su se u rehabilitaciju takve djece ulagali veliki novčani iznosi s obje strane. Važan element u uspješnom radu ovog Odsjeka zajednička je suradnja niza stručnjaka koji sudjeluju u rehabilitaciji – neonatologa, neuropedijatara, fizijatara i fizioteraputa. Kako bismo bolje shvatili s kakvim poteškoćama djeca dolaze na rehabilitaciju na ovom Odsjeku ljubazno nam je objasnio voditelj Odjela za fizikalnu medicinu i terapiju dr. Neven Birkić, pod kojim ovaj Odsjek djeluje.
Skrb od rođenja
– U sklopu službe za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju djeluje i Odsjek za rehabilitaciju djece s cerebralnim poremećajem kretanja. On je zapravo neizostavan dio Odjela ako želimo pratiti načela suvremene medicine. Mi ne liječimo pacijente samo određene populacije od školske dobi pa nadalje, nego skrbimo o pacijentima od samog rođenja. Nažalost, danas smo svjedoci da jedno do dvoje djece na tisuću rođenih spada u skupinu neurorizične djece. Ona se rode sa cerebralnim poremećajem kretanja, onim što se nekad zvalo cerebralna paraliza. Uvijek se smatra da je 10 posto poroda neurorizično. To zapravo ovisi o mnogo čimbenika kao što su dob majke ili posebne bolesti majke, ako je žena višerotkinja ili je beba tijekom trudnoće bila izložena nekim lijekovima i slično, objasnio je dr. Birkić. Istaknuo je i kolika je važnost tima liječnika koji surađuju kako bi takva djeca koja se rode kao neurorizična što prije bila rehabilitirana, a posljedice što manje.
– Porode naravno prate ginekolozi, a potom neonatolog “regrutira” takvu djecu koja će kasnije doći ovdje na rehabilitaciju. Najbitnije je to da je rehabilitacija brza, odnosno unutar prva dva mjeseca života. Cilj rehabilitacije je nadomještanje svega onoga što njihov mozak, koji je oštećen, ne može napraviti sam. Naš zadatak je da ih naučimo da svoju motoriku prilagode svojim mogućnostima, da iz tog oštećenog dijela izvučemo maksimum na motoričkom planu te da to bude što manji deficit. Iz tog razloga zapravo je ovaj Odsjek neophodan, istaknuo je Birkić važnost ranog otkrivanja neurorizičnog djeteta i brzi početak s rehabilitacijom što se pruža djeci koja dolaze na ovaj Odsjek. Porastom grada i županije povećava se i broj malih pacijenata dok Odsjek već dvadeset godina ostaje u istim prostorijama. Unatoč tome kvaliteta usluge ne opada, a terapeuti koji rade s djecom svakom djetetu pružaju jednaku količinu pažnje i ljubavi.
– Od tih 10 posto djece koja su rizična prije samog poroda, njih bar 30 do 40 posto završi sa blažim ili težim poremećajem kretanja. To su statistike koje govore kolika je potreba toga da postoji ova služba. Postoji i potreba širenja ove službe što se tiče prostora i kadrova na čemu će se u budućnosti i raditi. Izgradnjom poliklinike ostvarit ćemo prostorno širenje. Dobit ćemo prostor za djecu, a tu bi se trebala rehabilitirati djeca koja imaju tegobe lokomotornog sustava, ali neke druge naravi tipa skolioze, kifoze, trauma i slično. To bi bila djeca predškolske dobi pa nadalje, ali sva ona neurorizična djeca koja imaju poteškoće u kretanju i dalje bi ostala ovdje i bila vezana uz pedijatriju i neonatologiju, navjestio je buduća proširenja Birkić.
Odsjek za specijalnu kineziterapiju ili bolje rečeno “za medicinsku razvojnu gimnastiku” sastoji se od liječnika specijaliste fizijatra i tri fizioterapeuta. Od tri fizioterapeuta dvoje ih je prisutno od samog početka, svih dvadeset godina, ne prekidajući kontinuitet rada ni za vrijeme rata. Odgovorna fizioterapeutkinja Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Slavica Kaštela za svoje djelatnike ima samo riječi pohvale.
Tri fizioterapeuta nisu dovoljna
– S obzirom da se radi o fizički vrlo napornom poslu, osobito kod rada s većom djecom, zanimljivo je da ovdje skoro i nemamo bolovanja i izostanaka s posla. Jedan od razloga zašto je to tako je i u specifičnosti ovakvog načina rada, gdje jedan terapeut radi s djetetom od prvog do posljednjeg dana, i u tom ga poslu jednostavno nema tko zamijeniti, rekla je Kaštela istaknuvši ujedno i potrebu za povećanjem kadra ali i napomenu o tome koliko djeca pažnje dobivaju na ovom Odsjeku. Kroz Odsjek godišnje prođe 400 do 500 nove djece s obzirom da na Odsjek dolaze djeca iz cijele Zadarske županije, ali i iz Šibenika, Knina, Korenice, otoka Paga i drugih mjesta. Na toliki broj djece tri fizioterapeuta nisu dovoljna pa se iz tog razloga radi i na edukaciji roditelja koji su u habilitaciji neurorizičnog djeteta najbitniji segment njegova razvoja. Kako se radi o posebnoj i delikatnoj vrsti posla u kojem fizioterapeuti rade s djecom različitih dobi, ali i težine oštećenja, u samom početku rada osoblje ovog Odsjeka educiralo se u specijaliziranim ustanovama u Zagrebu, ali i danas, koliko je to moguće, nastoje pratiti sve novitete vezane uz struku.
Djelatnici Odsjeka ostali su skromno iza pozornice ne želeći se medijski izlagati. Ipak, iskoristili su ovu prigodu da apeliraju na roditelje da ne forsiraju ubrzani razvoj svoga djeteta, da ga ne stavljaju na noge prije vremena, a osobito da u te svrhe ne koriste hodalicu. Savjete trebaju primati od svojih pedijatara ili drugih stručnih osoba, jer svako je dijete sa svojim specifičnostima osoba za sebe i kao takvoga ga treba i tretirati.
Prvih dvadeset godina proslavljeno je tortom i zakuskom u starim prostoijama, skučenim ali punim ljubavi, crteža pacijenata, igračaka i drugih rekvizita kojima se djeci pomaže na najbolji mogući način – kroz igru. Za idućih deset godina nadaju se slavlju u proširenom izdanju i što se tiče prostora, ali i kadra. Mi im čestitamo na uspješnom radu i želimo da nastave s istom kvalitetom i entuzijazmom kao i do sada kako bi prvi koraci njihovih pacijenata i dalje bili bezbrižni i nasmijani.

Suradnja s višim ciljem

Riječ voditelja Odjela pedijatrije dr. Darka Radmana:
– Djeca s lokomotoričkim poteškoćama u razvoju godinama su išla s roditeljima na terapiju na Goljak i to je bio trošak i za obitelj, ali i za Hrvatsko zdravstveno osiguranje. Onda smo se dosjetili, kad se bude radila ova nova pedijatrija, da se tu napravi i ovaj prostor. U svih ovih dvadeset godina rada suradnja je bila i više nego odlična. Upućeni smo u rad jedni drugih i nismo imali nikakvih problema sa suradnjom do sada. Iako još nije ništa definitvno dogovorili smo se da bi ovaj prostor i dalje ostao tu, a drugi dio se preselio na novu polikliniku. Razlog je upravo ta naša dobra suradnja i želja da djeca dobiju što bolju skrb, ocijenio je dr. Radman dosadašnju, ali i buduću suradnju svoga i ostalih Odjela s ovim Odsjekom.

Astma škola i Škola za trudnice

Važan segment rada djelatnika Odsjeka za specijalnu kineziterapiju je i edukacija djece s respiratornim smetnjama, ali i njihovih roditelja, tako da već desetak godina, od samoga osnivanja, sudjeluju i u radu “Astma škole” u organizaciji zadarske bolnice, a u kojoj stručno educirani liječnici, fizioterapeuti i medicinske sestre podučavaju o pravilnom odnosu prema ovoj sve češćoj bolesti. Osim toga, kao posebnu pohvalu treba napomenuti da su fizioterapeuti uključeni i u rad Škole za trudnice. Ova se inicijativa pokazala vrlo uspješnom, s obzirom da mladi roditelji malo znaju o pravilnom motoričkom razvoju djeteta tijekom prve godine života.