Žao mi je što više mojih vršnjaka ne promišlja domoljublje

Učenica prvog razreda Gimnazije Franje Petrića, Magdalena Strenja, nedavno je zablistala na literarnom natječaju Družbe braće hrvatskog zmaja, Zmajski stol u Zadru. Oni su povodom obilježavanja smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana zadarskim srednjoškolcima ponudili deset naslova domoljubne tematike, a između 18 radova najboljim je ocijenjen upravo Magdalenin. Riječ je o pjesmi „Iz pepela zvona bruje, u suzama umivena, / U vatri se zlato kuje, Hrvatska za sva vremena”. Nagradu, 1.000 kuna i knjigu Konstantina Selestrina o govorništvu, uručili su joj pročelnica Družbe Marija Rušev i tajnik Družbe Roman Segarić.
– Domoljublje je snažno prisutno u mojoj obitelji, od malih nogu roditelji su mi često pričali o žrtvi u ratu i kako se živjelo u tim vremenima. Mislim da je ova pjesma dio toga kako sam ja proživjela te priče, kaže Magdalena kojoj je žao što više njezinih vršnjaka ne promišlja domoljublje i ne razmišlja o žrtvi koju su podnijeli oni koji su nesebično dali život za domovinu.
– Iznenadila me nagrada. Nisam mislila da će baš mene odabrati, ali voljela bih se zahvaliti Družbi jer su nama mladima ponudili ovakvu priliku, zaključila je Magdalena.
A da je svoju nagradu zaslužila i da se radi o mladom talentu koji treba njegovati i dalje složila se i Magdalenina mentorica, profesorica hrvatskog jezika Sanja Vlahović.
– Dobri radovi mi ne mogu lako promaknuti. Učenikov stil pisanja, izbor riječi, rečenična konstrukcija ili odabir teme kaže mi ima li to dijete dara za pisanje. Magdalenini radovi su zreli i sadržajno drugačiji od radova njezinih vršnjaka budući da je ona prvi razred i da će se još na tom polju razvijati i rasti, zaključila je prof. Vlahović.

 NAGRAĐENA PJESME

Iz pepela zvona bruje, u suzama umivena,
U vatri se zlato kuje, Hrvatska za sva vremena
 
Iz krvi i pepela nikla si, sva znojem okupana.
Na poderanoj ti košulji suzama ispisana imena
Onih što su pali,
Što u tebe su utkali svoje živote.
Svaki njihov izdah što dijelio je život od smrti, tvoj je bio udah.
Svaka majčina suza za izgubljenim sinom,
Tebi je bila kaplja vode za suha usta, kaplja spasa.
Svaki nevini krik i oteti jecaj,
Tebi je bio znak da braća smo po muci.
A bili smo djeca, djeca bez majke.
Bili smo ptica, a ti naša krila.
Gledajući smrti u oči, trčali su joj u susret, za tebe.
Potekla je rujna krv iz žila. Posljednja riječ bila je majka,
Posljednja misao bila je majka i tvoja slika
Što lagano je blijedila, rastajući se s dušom…
Rane su zacijelile, ali ožiljak ostaje zauvijek.
Sad evo letimo.
Sada si čvrsta stijena izgrađena od kostiju,
Kostiju svojih čuvara, okružena morem.
Naša si najdraža majka,
a mi tvoja djeca što vuku te za halje.