Stariji najčešće nestaju zbog demencije, a mladi zbog bunta i nagona za besciljnim skitanjem

Dvije potrage za nestalim osobama na zadarskom području okončane su tijekom proteklog vikenda, a jedna početkom prošlog tjedna. U nedjelju je na području Bibinja pronađena 78-godišnja žena iz Dikla, koja boluje od Alzheimerove bolesti te je vraćena u obiteljski dom. Druga potraga, dan ranije na području Lišana Tinjskih, završila je na tragičan način. Tamo je pronađen mještanin Polače, Živko Ražnjević (59), za kojim se tragalo još od 3. lipnja. Muškarac je, prema informacijama iz Centra 112, počinio suicid vješanjem.
Prošli utorak je poljski državljanin (56), posredstvom njemačkih turista koji su ga pronašli u moru, prijavio nestanak 37-godišnje prijateljice, koja se nalazila s njim na osam metara dugom gliseru. Svega dva sata kasnije ženu je zamijetio pilot Pilatusa angažiranog u potrazi kako pluta nedaleko od prijavljenog mjesta nestanka. Njezin partner, 56-godišnjak, zadržan je u istražnom zatvoru u Zadru zbog sumnje da ju je usmrtio.
Sva ta tri slučaja, koja su se dogodila u svega sedam dana, različita su. Jedan je povezan s demencijom, drugi najvjerojatnije s depresijom, a treći bi mogao biti kazneno djelo, ili pak, nesretan slučaj.
Nacionalna evidencija nestalih osoba NENO
U Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba NENO, za period od 1. siječnja 2014. godine pa do danas, još uvijek se nestalima vodi osam osoba čiji je nestanak prijavljen u PU zadarskoj. Najmlađa osoba stara je svega 15, nastarija 85 godina, a razlozi nestanka različiti, od slučaja do slučaja. Policija na službenoj stranici NENO-a navodi kako znatan dio ljudi nestaje dragovoljno iz različitih razloga kao što su: bijeg od obitelji, supružnika, zbog narušenih obiteljskih ili partnerskih odnosa, zbog financijskih problema i dugova pa sve do uzimanja novog identiteta. Nadalje, ističu i kako razlog nestanka može biti iznenadno trajno ili privremeno duševno oboljenje, dok su opet neki žrtve prirodnih nepogoda, nesreća kod planinarenja, alpinizma, ronjenja, ribarenja, speleoloških poduhvata, lova i slično. Dio nestalih osoba počini samoubojstvo na teško dostupnim i pristupačnim mjestima pa ih je teško ili nemoguće pronaći, neke postaju žrtvama kaznenih djela kao što su ubojstva, trgovanja ljudima, trgovina ljudskim organima, otmice, zlostavljanja i slično.
– U svom radu, policija se najučestalije susreće sa slijedećim kategorijama nestanaka: bijeg ili udaljenje iz odgojne ustanove (npr. dom za odgoj djece), bijeg ili udaljenje iz zdravstvene ustanove (npr. psihijatrijske ustanove), odlazak od doma s ciljem počinjenja samoubojstva, odlazak od doma zbog psihičkih oboljenja, nesreće kod planinarenja, ronjenja, ribarenja, speleoloških pothvata, bijeg ili udaljenje iz obiteljskog okruženja, nestanak osobe kao posljedica kaznenog djela, stoji na web-u NENO-a gdje se nadalje navode i nestanci djece i maloljetnih osoba kao posebna kategorija, a kao najčešći razlozi navode se avanturizam, skitnja i prosjačenje, problemi u obitelji – neposlušnost roditeljima, mladenački bunt, neuspjeh u školi, nesretne ljubavi i bolest.
Za bijeg iz odgojne ustanove kao najčešći razlog navode problem adaptacije u odgojnoj ustanovi, izbjegavanje izrečene odgojne mjere, bijeg iz ustanove radi činjenja kaznenih djela, poremećaje u ponašanju, nepoštivanje autoriteta te utjecaj vršnjačke grupe.
Poremećaji, ovisnosti, suicidalne namjere
Darko Labura, dr. med. spec. psihijatar, subspecijalist forenzičke psihijatrije, u svom poslu se svakodnevno susreće s osobama koje zbog psihijatrijskih poremećaja nerijetko odlutaju, ali i pobjegnu iz svojih domova ili mjesta gdje borave. Kao najčešći poremećaj koji rezultira nestankom osobe, odnosno prijavom nestanka policiji, dr. Labura ističe demenciju.
– Demencija je vrlo širok pojam i ona ne dolazi iznenada. Ima period nastanka, koji može biti kraći ili dulji. Ukoliko osoba ima obitelj ili netko o njoj brine, simptomi se primijete relativno brzo, pa i nestanak takve osobe ukoliko se dogodi. No, ima i jedan broj osoba o kojima nitko ne brine. Kad kod njih nastane demencija – gubitak prostorne i vremenske orijentacije, to nema tko uočiti na vrijeme, pa se tako, i ukoliko odlutaju, sazna kasnije, kaže dr. Labura ističući kako su nestanci zbog demencije tipični za starije osobe i učestali, ali nisu izloženi javnosti ukoliko ne potraju neko vrijeme. Kod slučajeva kada se ni nakon potrage ne pronađe tijelo nestale osobe dr. Labura ističe kako se najčešće radi o nestancima osoba koje su patile od depresije ili su imale suicidalne pokušaje. Kao jedan od uzroka nestanka dr. Labura vidi i u ovisnostima zbog kojih dolazi do poremećaja u sjećanju, pamćenju i orijentaciji.
– Ima puno drugih situacija, koje nisu poznate javnosti, kao što su disocijativne fuge. Taj pojam označava nesvrsishodno, besciljno lutanje i bjegstvo osobe koje nema svrhu ni cilj. Često se veže uz disocijativni poremećaj u kojem dolazi do djelomičnog ili potpunog gubitka normalne integracije između sjećanja na prošle događaje i stanja svijesti. Na primjer, osoba u nekom trenutku odluta stotine kilometara dalje, nađe se u nekom mjestu i tamo proboravi neko vrijeme. Za cijelo to vrijeme uredno funkcionira i onda odjednom shvati da se nalazi u nepoznatom području. Potom nastaje amnezija za cijelo to vrijeme, pojašnjava dr. Labura navodeći kako se u pozadini takvih bijegova često kriju psihogeni uzroci zbog životnih situacija, pritisaka, novih okolnosti ili osjetljivosti tih osoba zbog čega posljedično dolazi do depresivnih reakcija.
Kao čest uzrok bijega dr. Labura ističe poriomaniju – poremećaj nagona i navika, koji predstavlja neodoljiv nagon za besciljnim putovanjem i skitanjem. Taj se poremećaj svrstava u kompulzivne poremećaje s kleptomanijom, piromanijom, trihilomanijom i sličnim poremećajima. Upravo poriomanija, po mišljenju i iskustvu dr. Labure, čest je razlog bijegova kod mladih ljudi, s tim da se kod njih više radi o nedozrelosti, nego pravom kompulzivnom poremećaju ili o nesnalaženju u vlastitom identitetu, otporu prema starijima, prema okolini.
– Ponekad osobe pobjegnu zbog teških duševnih bolesti kao što su shizofrenija, paranoidne ideje, progonstvene ideje i slično. Takva osoba ima dojam da su svi protiv nje pa prekida kontakte, bježi ili odluta. Da je riječ o teškoj psihičkoj bolesti obično se otkrije nakon pronalaska. Razlozi bijega mogu biti i razna manična stanja u bipolarnom poremećaju i poremećaju raspoloženja, poremećaj volje i nagona u smislu pojačanja volje i psihomotorne aktivnosti. No takve osobe ostavljaju tragove pa budu brzo pronađene, ističe dr. Labura.