Klapska molitva za očuvanje hrvatskog identiteta

U organizaciji Općine Sukošan i Turističke zajednice održan je 11. susret dalmatinskih klapa “Ispod kampanela”. U prekrasnom ambijentu kamenog dvora crkve svetog Kasijana, nebeskog zaštitnika Župe Sukošan, točno ispod kampanela nastupilo je pet klapa: Kadena iz Zadra, mješovita klapa Maraška iz Zadra te ženske klape Zikva s otoka Pašmana, Kandelore iz Zemunika i Uzorita iz Sukošana.
Nostalgičnu notu ovom tradicionalnom “mini” susretu klapa dodavao je pučki pjesnik Zlatko Dinko Pavić.
– Ovakve večeri bile bi nezamislive bez pjesnika. Sukošanski umirovljeni prof. književnosti i hrvatskog jezika Zlatko Dinko Pavić, zaljubljenik i čuvar sukošanskog dijalekta, pročitat će nekoliko pjesama koje će na jesen objaviti u svojoj trećoj zbirci pjesama, najavila je Vlatka Vučić Marasović.
Klapsko pjevanje privukla je puno slušatelja koji su ispunili dvorište crkve.
– Sukošanci od davnina rado pjevaju. Prvu mušku klapu Zlatna luka okupio je poznati samouki glazbenik i klapski voditelj, Sukošanac pok. Zvonko Keran, prije gotovo 40 godina. Nakon toga zapjevale su žene, najprije ženska klapa Sukošanke 1997., a zatim Uzorita 2004. Pridružila im se i muška klapa Sukošan, podsjetila je Vlatka Vučić Marasović.
Posjetitelji, ljubitelji klapske pjesme i oni koji su ovu večer to postali, doista su uživali.
– U ovom ambijentu koji odiše minulom sukošanskom prošlošću i tradicijom, klapska pjesma je poput naše zajedničke molitve i zahvale sv. Kasijanu što nas usmjerava pravim putem, putem očuvanja hrvatskog identiteta, poručila je Mirjana Veleslavić Nadinić, članica Uzorite i organizatorica ove klapske manifestacije.
Zahvaljujući njenoj ekipi ova nepretenciozna fešta ispod crkvenog kampanela bila je primjer kako bi trebale izgledati glazbene veselice.
– Ovdje kao da još uvijek odjekuje glas onih koji su nekada pjevali ispod ovog kampanela. A zvona s kampanela pozivaju da se ljudi nalaze, da pjevaju i da se zabavljaju, poručila je Mirjana Veleslavić Nadinić koja je nakon zahvale župniku Domagoju Kelavi za ustupanje dvorišta te zajedničkog, finalnog nastupa klapa, voditeljima klapa i ostalim sudionicima uručila prigodne darove. 
Kod ovakvih susreta najvažnija je, naravno, klapska pjesma, ali i nije zanemariv ni bogat stol i piće uz koje su u sukošanskom Portu krenuli opušteni razgovori i opet pjesma.