Vučemilovićev prošek pohvalila i Carole Meredith

Slika korisnika valentinam
VICEŠAMPION VINFESTA 2017
U posljednje vrijeme i na području sjeverne Dalmacije počela su se proizvoditi desertna vina od raznih introduciranih sorti, muškat žuti i sl. To su dobra vina, ali pouzdano znam da turisti traže desertna vina od autotonih sorti i mislim da bi svakako trebalo krenuti u masovniju proizvodnju prošeka, kaže Stjepan Vučemilović
Arif SITNICA
STJEPAN VUČEMILOVIĆ - Jedino ja radim prošek od prirodno posušenih bobica

Među ukupno 74 uzorka, 37 bijelih i 37 crnih na ovogodišnjem osmom izdanju Vinfesta u Benkovcu našao se samo jedan prošek. Jedan, ali vrijedan. Prošek od Maraštine i Malvasije Dubrovačke vinara Stjepana Vučemilovića iz Dikla koji osvojio 88 bodova. Najviše od svih u kategoriji bijelih vina u postupku proizvodnje gdje se lani natjecao.

Izvan konkurencije

- Moj prošek je ovaj put kao desertno vino stavljen izvan konkurencije. Ako su takva pravila igre nemam ništa protiv. Dapače, zadovoljan sam što je prepoznata kakvoća mog proizvoda, kaže Vučemilović, koji se već godinama zalaže za veće učešće enološke struke u proizvodnji vina. Prateći sva vinska događanja u zadnjih 10-ak godina napredak je očit. Nekad su šampioni bili i sa srebrnim medaljama, šampionska vina osvojala jedva 80 bodova, a danas špampioni dosežu i do 90 bodova. Poručujem da je granica 100 bodova. Obzirom na potencijal ovog podneblja uz veći angažman struke, kako u vinogradu tako i u podrumu, niti to nije nedostižno, kaže Vučemilović, koji posebno preferira domaće autohtone sorte .

On je jedan od rijetkih, ako ne i jedni koji prošek radi po izvornoj recepturi.

- Koliko znam od prirodno prosušenih bobica prošek ne radi nitko drugi osim mene. Ostali ga proizvode kao pečeno vino, znači prokuhavanjem mošta uz dodatak šećera, pojašnjava Vučemilović. Takav način struka ne uvažava i zato se on time ne bavi. Prije nego što porazgovaramo o tome zašto je sve manje vina, a pogotovo prošeka od domaćih sorti, recimo riječ-dvije o našem sugovorniku.

Ima i lasinu

Pasionirani vinar i zaljubljenik u domaće sorte Stjepan Vučemilović po zanimanju arhitekt sa vlastitim projektnim biroom u kojemu, uz ostale, rade i svi članovi obitelj, supruga Jasminka koja glavni asistent i u vinogradu, sin Stipe i dvije kćeri Martina i Marina - svi diplomirani arhitekti.

Životni put Stjepana Vučemilovića isto je zanimljiv. Podrijetlo vuče iz Vrlike u dalmatinskoj Zagori, rođen u Slavoniji, točnije u Antunovcu kod Osijeka, a u Diklo se doselio 1978. godine. Tu, u Diklu, zapadno od dikljanskih bunara na lokalitetu Špetica podigao je vinograd sa više autohtonih sorti. Od bijelih prevladava maraština, nešto je i debita, a od crnih posebno ističe lasinu, staru sortu koja je, kaže Vučemilović, oduvijek prisutna u našim vinogradima, ali ljudi nisu znali da je to ona. S vremenom je prepoznata kao kvalitetna autohtona sorta čak i za proizvodnju prošeka.

- Još nisam probao, ali ću svakako učiniti u skoroj budućnosti, obećaje Vučemilović.

Otkrio “žicu” Dubrovačke malvasije

Ova vinogradarska godina mogla bi biti dobra za vina, posebno za prošek. Nema bolesti, a ima puno sunca. Vučemilović u svom vinogradu ima i oko 130 trsova Malvasije Dubrovačke. Na našem području jedino on i, koliko je poznato, doktor Klaudio Grdović uzgajaju tu sortu karakterističnu za Konavle i Župu Dubrovačku.

- Ona ovdje izuzetno dobro uspijeva, tvrdi Vučemilović, Pogotovo otkad je trsove podigao na visinu od pet metara. Od tada daje zdrave i velike grozdove sa visokim sladorima i pristojnim kiselinama. Još nešto. Grozdovi su postali rastresiti što je bitan preduvjet za prosušivanje bobica na prirodan način za proizvodnju vrhunskog prošeka, kaže Vučemilović koji u svom podrumu, podignutom u sklopu vinograda, uz prošeke proizvodi sedam, osam vrsta vina.

Zaljubljenik, "infišan" do kraja u vino kao dr. Ivica Vlatković u masline.

U istom vinogradu, uz autohtone, Vučemilović je posadio i introducirane sorte. Od bijelih Chardonay, inače po majci Hrvat, od kojega je njegovo vino višestruko nagrađivano. Uvik zlatnim medaljama , a na Sabatini prošle godine bio je i šampion... Od crnih San Giovese, sorta iz talijanske pokrajine Toscane na kojoj se temelji sav toskanski turizam i sva njihova svjetski poznata vina kao što je Cianti i Brunello. Vučemilović ima i Merlot, Cabernet souvignon, Zifandel...

- Uspoređujem. U mojem vinogradu te introducirane sorte nisu ništa bolje od naših. Doduše, neke od njih, budući su to novi klonovi, malo su otpornije na bolesti, pepelnicu i peronosporu. Po svemu drugome, posebice po kakvoći grožđa, naše sorte su bolje, kaže Vučemilović. Sve to on testira u svom podrumu. Poseban prostor za preradu sa kontroliranom fermentacijom omogućava mu proizvodnju prošeka i osam različitih vina u bačvama od 100 do 320 litara. Nakon proizvodnje vino ide u drugi podrum na dozrijevanje u drvene bačve i potom se puni u boce pa odlaže u vinoteku, koja je također u sklopu podruma. Tu se okupljaju prijatelji, ljubitelji dobre kapljice, vinski znalci i stručnjaci, razgovaraju i traže nove modalitete kako proizvesti (još) bolja vina. Pogotovo od maraštine.

Brendiranje vina i prošeka od Maraštine

- Potencijal je puno veći od rezultata koji se postižu, kaže Vučemilović. Ima prostora za nove nasade, velike i male proizvođače. Neka svatko u svom vinogradu i podrumu radi po istoj, zadanoj recepturi. Bitno je da se tako proizvedena vina pojave na tržištu sa imenom, primjerice, Zadarska Maraština - pod zajedničkom markicom kvalitete s time da svaki proizvođač zadrži svoju osobnosti, ima svoju etiketu i da to vino postane brend Zadra i zadarske regije. Moja ideja je da se na etiketi stavi posebno dizajnirani zajednički znak Zadarske maraštine proizvođačima koji udovoljavaju sve kriterije potrebne za dobivanje znaka.

Kao što Cianti, sa znakom pijetla, od sorte San Giovese simbol talijanske pokrajine Toscane i, zaključuje Vučemilović, problema neće biti. Naša maraština kao sorta i proizvodi od nje, vino i prošek, mogu našu regiju učiniti poznatom u Europi i svijetu. A kad si poznat to se cijeni i – plaća!

Da je naša maraština odlična sorta za proizvodnju prirodnih prošeka od prosušenoga grožđa smatra i prof. dr. sc. Edi Maletić, s Agronomskog fakulteta. On nerijetko ističe da se prošek od maraštine prije stotinjak godina prodavao u ljekarnama u Dalmaciji, jer su mu pripisivali ljekovitost. Suha vina od maraštine u prošlosti su se, u pravilu, pila samo u najsvečanijim prigodama. Turistički vodiči svjedoče da se turisti i danas raspituju za domaća desertna vina, stariji se još sjećaju prošeka i, kako kaže doajen zadarskih vodiča Nenad Marčina ne mogu shvatiti zašto je proizvodnja prošeka kod nas napuštena. Od svih vinara osim od Stjepana Vučemilovića. A on poručuje da upravo u vinogorjima sjeverne Dalmacije postoje idelani uvjeti za proizvodnju vrhunskog prošeka, koji bi trebalo biti dio ponude svake značajnije vinarije ili obiteljskog podruma odnosno sastavni dio ukupne turističke ponude.

Kao dragulj tradicije i proizvod budućnosti.

MALETIĆ: Tržišta ima prošeka nema

Na pitanje zašto nema dobrog prošeka proizvedenog od prosušenih bobica, prof. Edi  Maletić odgovara: - Proizvodnja je riskatna i skupa. Tako, primjerice, od 400 kg grožđa plavine dobije se 47 litara prošeka. Znači radman 11,5 posto. Zato i ono malo što se proizvede obično se radi za natjecanja, šampionske titule i osobnu potrošnju, kaže  Maletić . Nema količina. Znači tržište bi se našlo, ali nema dovoljno dobrog prošeka, poručuje profesor Edi Maletić

VUČEMILOVIĆ: Bočica po 100 kuna

-Sve se kompenzira visokom cijenom. Kod mene dolaze ljudi kad ima treba za zdravlje ili za dar doktoru i ne pitaju za cijenu. Ne naplaćujem, poklonim im tu jednu ili dvije bočice. A, ako se jednog dana odlučim ići na tržište to će objaviti. Sada imam oko 200 butelja prošeka. Ne mislim još prodavati, ali evo, primjerice, na Festivalu vina u Zadru u Arsenalu na prigodnoj izložbi na štand sam donio 10 butelja od 0,375 litara i nakon prvih kušanja toliko je bilo interesa da sam, na traženje zainteresiranih posjetitelja, odlučio promotivno prodati izložbene primjerke po cijeni od 100 kuna za butelju. Sve je planulo, kaže Vučemilović.

Novi vinograd na Cerodulu

Uz vinograd na Špetici, sa 1000 trsova, gdje i nije baš najbolja lokacija za vinovu lozu, Stjepan Vučemilović ja lani zasadio novi vinograd sa 2400 loza na Cerodulama što su oduvjek najbolja zadarska pozicija. - Sortiment je preslikan sa Špetice. Posadio sam 8 autohtonih sorti i 7 introduciranih sorti tako da i dalje nastavljam sa tradicijom uspoređivanja domaćih i introduciranih sorti, kaže Vučemilović.

Pohvale svjetskih stručnjaka

Koliko je za svoja vina i prošeke dosad osvojio odličja Vučemilović ni sam ne zna.

- Ne brojim. Cilj mi je dići kvalitet, a ne skupljati priznanja. Više od medalja veseli ga, kaže, kad njegova vina kušaju vrhunski stručnjaci i kad od njih čuje dobre komentare.

Inicijativom struke i organizatora njegov prošek je, primjerice, prezentiran i na svjetskoj konferenciji o Zifandelu nazvanoj "Ja sam tribidrag" krajem travnja ove godine u Splitu. Uz domaće autoritete kao što su sveučilišni profesori Edi Maletić i Ivan Pejić, Vučemilovićev prošek posebno je pohvalili i Carole Meredith, profesorica na Odsjeku za vinogradarstvo i vinarstvo na Kalifornijskom sveučilištu u Davosu. Ona je, podsjetimo, u SAD potvrdila da je Zifandel (kod nas poznat kao crljenak ili tribidrad) - hrvatskog porijekla. Zajedno sa Carole prošek je kušao i José Vouillamoz, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za istraživanje porijekla sorti vinove loze s pomoću DNK metode.

- Oni su se vrlo pohvalno izrazili o kakvoći prošeka smatrajući da bi Hrvati trebali proizvoditi više tog desertnog vina, kaže Vučemilović.

KATUŠA: Fali nam Maraštine

Ne može se budućnost graditi samo na desertnim vinima. Današnjem potrošaču trebalo bi ponuditi široku paletu vinskih proizvoda. Od suhih, polusuhih, poluslatkih i desertnih vina. O prošeku da i ne govorim, pogotovo od Maraštine. To je

sorta našeg podneblja, ima veliki potencijal o čemu svjedoči i podatak da vinari, kao što su Anić, Škaulj i drugi sve količnine vina od te sorte takorekuć odmah rasprodaju. Raduje i povratak stare sorte Svrdlovina. Tvrdim, da nema nikakvog razloga da Maraština u sjevernoj Dalmaciji ne daje iste rezultate kao Malvazija u Istri. To su po kvalitetnom potencijalu slične sorte.

Problem je što je kod nas Maraštine jako malo, jedva 50 hektara, dok je u Istri 60 posto vinograda zasađeno Malvazijom. Znači trebamo saditi Maraštinu, ona je veći brend i od plavine, ali je nemamo dovoljno. Nemamo dovoljno boca, kaže dipl. ing. Željko Katuša, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo, društvene i komunalne djelatnosti Grada Benkovca.

 

-- Slika

 

 

-- Slika

U VINOGRADU NA ŠPETICI - Stjepan Vučemilović sa Matom Klikovićem vinskim vitezom i najpoznatijim gradišćanskim Hrvatom

 

-- Slika

ELITA - Na Svjetskoj konferenciji o Zinfandelu vrhunski hrvatski i svjetski autoriteti Ivan Pejić, Edi Maletić, Carole Meredith i Jose Vouillamouz kušali i pohvalili Vučemilovićev prošek od Malvasije Dubrovačke i Maraštine

 

-- Slika

 

 

-- Slika

ŽELJKO KATUŠA - Današnjem potrošaču treba ponuditi široku paletu vinskih proizvoda

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)