Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Preplivati Zadarski kanal nije šala

Autor: Andrija Dešpoja

12.08.2012. 22:00
Preplivati Zadarski kanal nije šala

Foto: Adam VIDAS



Možda je relacija kratka, tek nešto više od četiri kilometra, no tu su morske struje, a najveći problem je frekventnost tog dijela kanala koji je najprometniji na Jadranu – kaže Slavko Grdović
Plivački maraton Preko-Zadar obilježio je proteklog vikenda svoju 40. obljetnicu održavanja sa čime slovi kao najstarije takvo plivačko natjecanje u Hrvatskoj. Najbolja osoba koja može posvjedočiti o ovom poznatom tradicionalnom sportskom događaju u našoj županiji je upravo ona koja je u organizacijskom smislu bila prisutna od praktički samih početaka. Riječ je o Slavku Grdoviću, dugogodišnjem plivačkom i biciklističkom djelatniku čije je ime nezaobilazno u organizacijskim odborima čak posljednjih 30 maratona Preko-Zadar. Još uvijek se sad već 68-godišnji Grdović rado prisjeća te 1982. godine kad je sa sinovima Josipom i Antom došao na Kolovare te ostao na istom mjestu sljedećih 30 godina.
– Tog ljeta 1982. moja dva sina su nakon stolnog tenisa kojeg su trenirali u Bagatu kod Tome Amižića obavezno dolazili na kupanje na bazen. Oduvijek sam želio da se moja djeca bave aktivno sportom samo im nisam htio nametati sport nego sam želio da sami odaberu. Tako su oni odabrali plivanje i otada sam i ja uz njih kao 7-godišnjaka i 9- godišnjaka bio redoviti posjetitelj bazena. Tog ljeta je Josip koji je tada imao 9 godina kazao kako želi plivati maraton i ja sam mu rekao da ako hoće neka pliva. Mnogi su mi tada govorili da nisam normalan kako mogu to dopustiti, no nisam ih slušao već sam stao u pratnju za Josipom, a on je maraton otplivao bez problema. Nakon toga su me nagovarali da ostanem u klubu i sudjelujem svake godine u organizaciji maratona te sam na kraju prihvatio ponudu.
Promjena termina
Prvi je maraton održan još davnije 1973. na kojem je nastupilo samo 13 plivača.
– Ovaj maraton je najstariji u Hrvatskoj i najzahtjevniji. Ta ideja je došla iz tadašnjeg Plivačkog kluba Jedinstvo u kojem je kao trener i učitelj plivanja radio profesor Josip Vlahović kojemu je velika želja bila izbiti strah kod djece od dubine, daljine i otvorenog mora. I oni su tako počeli kao grupa djece bez natjecateljskog ideala. Samo su skupno željeli preplivati Zadarski kanal, a tek malo kasnije se to pretvorilo u pravu utrku s natjecateljskim duhom. Razlika od onda i danas je i u terminu maratona koji je bio mjesec dana kasnije nego danas. Plivalo se 4. rujna, a nakon rata smo se odlučili prebaciti na početak kolovoza u čast Oluje.
Cilj prvih maratona nije bio na Kolovarima kao danas.
– Start je bio iz Preka, no cilj je bio ispred hotela Zagreb na zadarskoj Rivi. Tamo bi se na terasi postavili zvučnici, skupilo bi se uvijek puno svijeta, a nakon trke bi se svi išli tuširati pod njihove tuševe. Tako je nakon nekog vremena to sve počelo smetati upravi hotela, počeli su gunđati i onda smo shvatili da moramo otići s tog mjesta. Odlučili smo se za naše kultno mjesto na bazenu na Kolovarima i otada je cilj utrke na našem bazenu.
Promjena starta i cilja maratona morala se primijeniti i za vrijeme Domovinskog rata.
– U ratno doba morali smo otići s bazena, te smo se prebacili na jednu godinu u Kukljicu gdje smo improvizirali neku stazu koja nije bila 4.4 km kao danas, ali se održala utrka. Jedne ratne godine smo završili na Kornatima, u uvali Mirna i to su bili dani kad nam je samo bilo bitno da se utrka nastavi održavati unatoč svim nedaćama koje su nas stigle u to vrijeme. Bilo je to opasno vrijeme te je plivanje u Zadarskom kanalu bilo jako opasno zbog mogućnosti granatiranja Zadra, a često su granate znale završavati u moru ispred grada.
Frekventnost Zadarskog kanala
Organizacijski maraton zahtijeva veliku muku te mnogo rada i priprema kako bi sve završilo u najboljem redu.
– Mnogi misle da je Zadarski kanal preplivati mala šala. No, mnogi takvi su se brzo razuvjerili. Možda je relacija kratka, tek nešto više od četiri kilometra, no tu su morske struje, a najveći problem je frekventnost tog dijela kanala koji je najprometniji na Jadranu. Meni kao organizatoru svaki maraton je predstavljao veliki posao, jer je trebalo osigurati sigurnost svakom natjecatelju te moliti Boga da svi dođu živi i zdravi na cilj. Hvala Bogu da u 40 godina nitko nije imao nekakvih ozbiljnijih problema i samim time je to veliki uspjeh.
Više od 30 godina ste aktivni sudionik u zadarskoj sportskoj obitelji. Od biciklizma do plivanja. Što biste poručili vašim nasljednicima i svima onima kojima je sport nešto bez čega ne mogu zamisliti nijedan dan u godini?
– Zahvalio bih svima onima s kojima sam surađivao sve ove godine. Od Grada, preko raznih tvrtki i ljudi koji su pomagali sport do roditelja i djece koja su najzahvalnija za rad. Uživanje je bilo gledati tu svu gomilu djece koja je prošla preko Plivačkog kluba Zadar na bazenu sve te puste godine. Najveći mi je gušt uvijek bilo vidjeti radost djece kada bismo ih vodili na putovanja i gostovanja širom Hrvatske i Europe. To im je bila najveća nagrada za sve ono što bi ulagali tijekom godine u naporne treninge u teškim uvjetima, i infrastrukturnim i financijskim na koje smo nailazili do izgradnje zatvorenog bazena.


Zbog Martića Dellavia prekinuo utrku


Anegdota u 30 godina sudjelovanja u organizaciji maratona nije sigurno nedostajalo. No, definitivno je najupečatljivija bila ona kad je danas najstariji zadarski maratonac Nicolo Antonio Dellavia morao na pola utrke prekinuti nastup te hitno otići na važan sastanak.
– Bilo je to ratno doba i maraton je startao iz Preka. Na pola puta između Preka i Zadra dobio sam obavijest da Dellavia, kao direktor Elektre, mora hitno otići na sastanak na pregovore s ratnim zločincem Martićem. On nije vjerovao da mora prekinuti utrku, objasnili smo mu da se mora ukrcati u brod i onda smo ga odbacili do Foše odakle je otišao na te pregovore.




Nakon 68 godina u Zadru na -Novi Zeland


Život piše čudne priče, a u slučaju Slavka Grdovića to se odnosi na njegovu odluku da se preseli u – Novi Zeland! Odluka je to koja nije bila nimalo lagana, no ona je definitivna te nakon dobivanja vize Grdović će put južne polutke gdje se misli skrasiti pod stare dane.
– Odlučio sam pod stare dane napustiti ovaj grad, stare prijatelje, obitelj i otići u Novi Zeland. Dogodio se splet okolnosti, situacija se nametnula sama po sebi i odlučio sam se na taj potez. Slobodan sam čovjek, imam pravo birati, a i netko me čeka tamo tako da to shvaćam kao još jedan životni izazov. Jedino će mi biti žao što napuštam grad u kojem sam cijeli život i u kojem sam stekao veliki broj prijatelja, no odluka je pala i vjerojatno za koji mjesec ću živjeti na dalekom Novom Zelandu.


Romantična vremena


Koji vam je maraton ostao u najljepšem sjećanju?
– Definitivno prvi maratoni sa ciljem ispred hotela Zagreb bili su najromantičniji, nešto što mi se najviše urezalo u sjećanje. Možda zato što sam onda bio mlad, pa nisam imao toliko briga kao kasnije. Ta vremena su mi ostala u najljepšem sjećanju iako su svi oni poslije maratoni imali svaki svoju priču.