Djela velikog kipara nakon 35 godina opet u Zadru

Za manje od tjedan dana u Gradskoj loži otvorit će se izložba Zahvalimo njoj u povodu 130 godina od rođenja Ivana Maštrovića. Meštrovićeva djela izlažu se u Zadru nakon trideset i pet godina. Muzeji Ivana Meštrovića obilježavaju godišnjicu njegova rođenja ovom izložbom, koja je tijekom ljeta postavljena u njegovu rodnom mjestu Vrpolju, u Spomen-galeriji Ivana Meštrovića, u prostoru u kojem već četrdesetak godina postoji stalni postav Meštrovićevih djela. Nakon izlaganja u Spomen-galeriji u suradnji s Galerijom umjetnina izložba će, u nešto izmijenjenom obliku, biti postavljena u Gradskoj loži u Zadru. Prof. dr. sc. Vinko Srhoj s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru govori o važnosti ove izložbe za Zadar.
Likovni Zadar na margini
– Uvijek kada se spominje ime Ivana Meštrovića vezano za Zadar, ne propušta se istaknuti da je baš u našem gradu dječak Meštrović Gabrilović, poput Giotta, prepoznat od uredništva Bijankinijevog Narodnog lista kao dijete koje obećava i da mu je redakcija u svojim prostorijama priredila malu izložbu. Taj prominski pastir tako je svoje prve korake, makar i u skromnim uvjetima jedne neformalne izložbe, načinio u Zadru. Meštrović i Zadar tu se uglavnom razilaze, a daljnja karijera našega je velikog kipara odvela na drugu stranu, dok je likovni Zadar ostao na margini kao grad u kojemu se nikada ništa važno u likovnom smislu nije dogodilo, izuzmemo li, naravno, u mediju fotografije. Možda za ilustraciju da Zadar nije pokazivao ni u građanskom staležu veći interes za likovnost, govori i to da kada je Vlaho Bukovac 1884. u Zadru oglasio da portretira građane u Gradskoj loži, da je naručeno tek jedanaest portreta. Nakon Zadra u Splitu Bukovac je zasut narudžbama ostavši u njemu više od godinu dana i naslikavši stotinjak portreta, kaže prof. Srhoj napominjući kako je veliki zadarski problem koji nije od jučer nepostojanje domaćih likovnih snaga. Ističe kako je izložbi, manje ili više »uvoznih« poput Čovjeka i more i Plavog salona, uvijek bilo, a u današnje gluho doba zadarske likovnosti gotovo da ih nitko više ni ne spominje niti za njima žali, i na dobrom su putu da zauvijek nestanu.
Studenti jedva i čuli za Meštrovića
– Zadar je, priznajmo, u nacionalnom smislu potpuna likovna margina, siva zona u kojoj se ništa ne rađa, pa je teško reći koja je to likovna publika kojoj je namijenjena Meštrovićeva izložba. Pouzdano jedino mogu reći da moji studenti na Odjelu za povijest umjetnosti znaju tko je i što je Meštrović, ali je njihov broj, s obzirom na veličinu našeg studija, gotovo zanemariv, ističe prof. Srhoj izražavajući uvjerenje kako će Meštrovićeva izložba i u Zadru pobuditi interes, ali bi to prije pripisao fami koja se stvorila oko njegova imena, Meštroviću kao brendu, kao marketinškoj činjenici, nego Meštroviću kao kiparu kojega plastičke vrijednosti nekoga posebno zanimaju.
– Ali dobro je da je Meštrović tu, jer se barem sredina, takva kakva je, odgaja na neupitnim vrijednostima. Najgore u Zadru je to, mada to nije samo naš fenomen, da se izgubila razlika između dobrog i lošeg, da sve prolazi, da još jedino razvikanim imenima kao što su Meštrović ili nedavno Picasso, ili uskoro u Zagrebu Miro i Rodin, možete privući publiku k umjetnicima-zvijezdama. To govori o nezrelosti sredine koja ne prepoznaje vrijednost izvan svijeta spektakla, reklame, uvjeravanja, novca koji se uvijek spominje kao orijentir da nešto vrijedi, ističe Srhoj.
Neupitna vrijednost
Pravo je pitanje koliko je jedan Meštrović danas aktualan, koji je danas njegov značaj u odnosu na Meštrovića nekada, pripada li on jednom drugom vremenu ili može komunicirati i s današnjom publikom?
– Meštrović je neupitna srednjoeuropska vrijednost, ili, ako smo popustljiviji i europska pa i svjetska. Kipar je to koji nije revolucionirao formu, ali je genijalan znalac života materije, autor istovremeno monumentalan i intiman, što će pokazati i zadarska izložba. Ima u njega i citata secesije i Metznera i Bourdellea, Meuniera i Rodina, Egipta, gotike, renesanse, ali kod koga nema ugledanja i nasljedovanja u umjetnosti. Nije revolucionarni umjetnik niti stilski predvodnik, ali je, unatoč tome, dobar umjetnik, posjedujući nešto od titanske snage velikana prošlosti, nešto gotovo mikelanđelovsko. Kao svevremenski umjetnik istovremeno je tradicionalan i suvremen.