Program nove kazališne sezone HKK Zadar

Sezona 2008/09. nudi mnoštvo dobrih predstava i koncerata, a posebno će zanimljivo zadarskoj publici biti za pogledati dvije domaće premijere, u kojima su uz domaćine i neki poznati glumci iz drugih teatarskih kuća
STAKLENA MENAŽERIJA, Tennessee Williams, drama, HKK Zadar.
Redatelj: Dražen Ferenčina; scenografija: Darko Petković; kostimografija: Marina Svaguša; oblikovanje svjetla: Ivo Nižić; oblikovanje tona: Renato Zafranović; igraju: Jasna Ančić, Helena Kalinić, Hrvoje Zalar i Duško Modrinić.
Staklena menažerija premjerno je prikazana u Chicagu 1944. godine, a godinu dana kasnije dobila je prestižnu nagradu Kruga dramskih kritičara iz New Yorka. Nakon ovog komada Williams je postao jedan od najugledniji dramskih pisaca. Upravo je među posljednjim predstavama predratnog Zadarskog ansambla predstava Staklena Menažerija rađena u koprodukciji s HNK Zagreb i s najvećom zadarskom glumicom Jelicom Lovrić-Vlajki u glavnoj ulozi, premijerno izvedena 30. listopada 10981. godine i postigla dotad nedostignut rekor izvođenja (ukupno 76 izvedbi). Nova premijeraHKK Zadar bit će svojevrsni hommage nekadašnjoj zadarskoj kazališnoj uspješnici!
ŽELJEZO, Rona Munro, drama, HKK Zadar.
Redateljica: Maja Šimić; scenografija: Marija Jevtić; kostimografija: Marija Šarić Ban; oblikovanje svjetla: Ivo Nižić; oblikovanje tona: Renato Zafranović; igraju: Jasna Ančić, Csilla Barath-Bastaić, Mirko Šatalić i Anica Kovačević.
Autorica Rona Munro o djelu piše: „Pisala sam više o životu nego o zatvoru. Željezo je jednako darama o obitelji kao i drama o zločinu i kazni. Ona govori o kćeri koja se pokušava sjetiti i ustanoviti tko je zapravo, koji dio su njezina majka i otac odigrali u kreiranju njezine osobnosti. Ona govori o postajanju roditeljem, puštanju djece da odrastu, o odlasku od obitelji i osamostaljivanju da bi se postalo potpunim čovjekom. Ona jednom rječju govori o opstanku.”
Otvaranje kazališne sezone, 20. listopada:
SKUP, Marin Držić, komedija, HNK Split.
Redatelj: Joško Juvančić; scenografija: Marin Gozze; kostimografija: Marija Maca Žarak; jezični savjetnik: Miše Martinović; skladatelj: Nenad Šiškov; oblikovanje svjetla Zoran Mihanović; oblikovanje zvuka: Damir Punda; igraju: Pero Kvrgić, Matea Elezović, Snježana Sinovčić Šiškov, Dijana Vidušin, Goran Marković, Ratko Glavina, Zoja Odak, Frane Perišin, Nenad Srdelić, Vicko Bilandžić, Mijo Jurišić, Ilija Zovko i Josip Zovko.
Držićeva obljetnica samo je povod postavljanju ove vječne komedije o škrtosti kao jednoj od snažnih ljudskih strasti, koja se tek na površini očituje kao mana ili sitna slabost a zapravo u sebi sadrži pokretački potencijal za određenje sudbina i života, određenje po sebi jednako dobro koliko i loše. U režiji Joška Juvančića i s Perom Kvrgićem kao nositeljem naslovne uloge, ova predstava jamči uzbudljivo kazališno iskustvo za dramski ansambl HNK Split i publiku podjednako. Predstava je 2008. godine na Danima Satire osvojila nagradu Zlatni smijeh za najbolju režiju i za Kvrgićevu ulogu Skupa.
SVEČANA VEČERA U POGREBNIČKOM PODUZEĆU, Ivo Brešan, drama, Zagrebačko gradsko kazalište Komedija.
Redatelj: Zoran Mužić; dramaturgija i suradnica redatelja: Lidija Zozoli; scenografija: Darko Bakliža; kostimografija: Elvira Ulip; autor glazbe: Igor Karlić; oblikovanje svjetla: Anđelko Kos; igraju: Igor Mešin, Vinko Kraljević, Ranko Tihomirović, Goran Malus, Nada Abrus, Ivica Zadro, Davor Svedružić, Tomislav Martić, Vid Balog i Saša Buneta, Zvonimir Zorčić i Željko Duvnjak.
Groteskna tragedija Svečana večera u pogrebnom poduzeću nastala je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme kada je bivša država već krenula putem svog propadanja. U doba nastanka ove drame bilo je zabranjeno razmišljati o mogućnosti njenog raspada, te je čak i aluzija na tu mogućnost smatrana hrabrim korakom. Predstava govori o ljudima tog vremena koji se u dvadeset godina nisu promijenili niti će se mnogo mijenjati u vremenima koja dolaze. Njihov susret s varljivim okolnostima svjetskog tržišta kapitala te groteskan i tragičan ishod tog susreta ovu dramu čini zanimljivom današnjem gledatelju.
S LJUBAVLJU JANIS  (LOVE, JANIS), musical, Zagrebačko gradsko kazalište Komedija.
Redatelj: Lawrence Kiiru; ideja i adaptacija: Ronald Myler (prema knjizi „Love, Janis” Laure Joplin); prijevod: Josip-Joe Pandur; scenografija: Dragutin Broz; oblikovanje projekcije: Dean Veličković; kostimograf: Mirjana Zagorac; igraju: Marija Borić, Zdenka Kovačićek, Davor Svedružić, Jasna Palić-Picukarić i Telephone Blues Band.
Riječ je o musical-u „S ljubavlju, Janis” baziranom na istoimenoj knjizi (intimna biografija) Laure Joplin, mlađe sestre legendarne kraljice rock and roll-a, Janis Joplin. Kroz oči njene obitelji i najbližih prijatelja pratimo život J. Joplin od mlade djevojke do njezine rane smrti (1943. – 1970.).
KAUBOJI, Saša Anočić, musical, Teatar EXIT.
Redatelj: Saša Anočić; režija, scenski pokret: Saša Anočić; dramaturgija: Saša Anočić, Hana Veček; scenografija i rekviziti: Margareta Lekić; kostimografija: Hana Letica; instruktor stepa: Radovan Ruždjak; koreografija stešpa: Saša Anočić i Radovan Ruždjak; instruktori pjevanja: Ivana Starčević i Matija Antolić; autori originalnih skladbi: Rakan Rushaidat i Matija Antolić; oblikovanje svjetla: Olivije Marečić; igraju: Živko Anočić, Matija Antolić, Saša Anočić, Hrvoje Barišić, Krunoslav Klabučar, Rakan Rushaidat, Radovan Ruždjak, Ivana Starčević.
Osam ljudi (mjesto radnje je neodređeno) našli su se zajedno s jednim ciljem: napraviti kaubojsku predstavu. Tih osam likova, osam karaktera pratimo od početka tj. od audicije pa sve do konačnog proizvoda – premijere. Svi ti akteri (uglavnom gubitnici ) tijekom rada na predstavi razvijaju svoje životne priče utječući neminovno jedni na druge; svi se polako hvataju za predstavu i shvaćaju je kao borbu sa samim sobom te ujedno gledaju na nju kao na priliku života.Ne u egzistencijalnom smislu, već kao svoju životnu metaforu: pobijediti život, biti iznad svakodnevnog preživljavanja, tj. možda prvi puta u životu doći do kraja i to kao pobjednik. A pobjeda je sama predstava. Predstava je na Danima Satire 2008. godine dobila nagradu Zlatni smjeh kao posebno priznanje za skladno autorsko i izvođačko zajedništvo, primjerenu uigranost i vrhunsku discipliniranost u izvedbi predstave, Rakan Rushaidat dobio je nagradu Ivo Serdar za ulogu najbolje prihvaćenu od publike, a Živko Anočić nagradu Sabrija Biser najboljem mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike.
2009. godina:
NAJBOLJA JUHA! NAJBOLJA JUHA!, drama, Zagrebačko kazalište mladih.
Redatelj: Rene Medvešek; dramaturginja i asistentica redatelja: Olja Lozica; oblikovanje svjetla: Aleksandar Čavlek; kostimografija: Doris Kristić; skladatelj: Zoran Ščekić; igraju: Rajko Bundalo, Milivoj Beader, Edvin Liverić, Nadežda Perišić-Nola, Barbara Prpić-Biffel, Filip Nola, Krešimir Mikić, Urša Raukar, Marica Vidušić Vrdoljak.
Osamljenost u mnoštvu ljudi, riječi ili stvari, izgubljenost u pokornosti svakodnevici, nesigurnost pred povijesnim košmarom i neuslišana želja za očuvanjem integriteta u kontaminiranu prostoru i nestalnu vremenu rezultiraju usputnim nesrećama, koje danas, u navali senzacionalističkih obmana, prevodimo u jezik kušnje, a ne tragedije. Postoji li i za Miju P., junaka ZKM-ove predstave Renea Medvešeka, neki izlaz? Na mjestu gdje sa zrakom sunca završavaju Vrata do… započinje Najbolja juha! Najbolja juha!, kazališni zapis o umjetnikovoj sudbini i njegovu djelu, inspiriran Vladom Kristlom. Promičući osobnu estetiku otpora na putu izgnanstva (izgnanstva iz zavičaja, domovine ili jezika), Kristl je svjedočio vlastitim životom o beskompromisnosti, onoj koja se s jednakom strašću upisuje i u njegovu biografiju i u njegovu umjetnost. Taj je uznemirujući put, kroz turbulentno 20. stoljeće, ispisao stotinama stranica, crtežima i filmskim zapisima, odsanjanim ili proživljenim snovima, stvarnim ili imaginarnim gubitcima, neposluhom i bjegovima. Granice koje je prelazio sada se sklapaju u kazalištu.
SAN IVANJSKE NOĆI, William Shakespeare, drama, GDK Gavella.
Redatelj: Aleksandar Popovski; prijevod: Milan Bogdanović; dramaturgija: Dubravko Mihanović; scenografija: NUMEN; kostimografija: Jelena Proković; koreografija: Daša Rashid; oblikovanje svjetla: Zdravko Stolnik; igraju: Hrvoje Klobučar, Ksenija Pajić, Janko Rakoš, Franjo Dijak, Sven Šestak, Bojana Gregorić Vejzović, Nataša Janjić, Nenad Cvetko, Ozren Grabarić, Đorđe Kukljica, Filip Šovagović, Ivan Đuričić, Pero Kvrgić, Christian Rene Peter, Iva Dragan Peter, Jadranka Žinić Mijatović.
Aleksandar Popovski i svojim je dosadašnjim predstavama pokazao kako je riječ o redatelju koji dramski tekst ne želi samozatajno “prenijeti na pozornicu”, već mu pristupa kao predlošku s kojim se valja poigrati i prevesti ga u vizualno upečatljive scenske slike. Shakespeareov je klasik bez sumnje jedna od drama koja priziva upravo takav pristup, jer njena je slikovitost neupitna, a maštoviti su joj tumači neophodni. Fabula istkana od tri osnovne niti, “dvorskog zapleta” (gdje glavne uloge, uz Tezeja i Hipolitu, igraju dva para ljubavnika), “svijeta zanatlija” (s predstavom o tragičnoj ljubavi Pirama i Tizbe) te “vilinskog svijeta” (s Oberonom, Titanijom i Pukom) od glumaca našeg teatra tako je ponajprije zatražila spremnost da “se igraju” i dopuste si nesputan dijalog s reljefnošću neponovljivih Shakespeareovih likova, na što su oni odgovorili otvorenošću i “izvedbenom rječitošću”. Humorno obojana životnost zanatlija, eterična onostranost vilinskog carstva i formalizam atenskih situacija pokazali su se idealnim poligonom za eklektičnost makedonskog redatelja Aleksandra Popovskog. “U atmosferi sna, o Ivanju, u toploj ljetnoj noći zasićenoj mjesečinom” čudesni nas “San Ivanjske noći” podsjeća kako “…su ludi, / Gospode, ti smrtni ljudi!” Nagrade: 15. Međunarodni festival malih scena 2008.godine nagradu Veljko Maričić za najboljeg mladog glumca dobio je Ozren Grabarić, a posebnu nagradu Veljko Maričić za izuzetan doprinos kazališnoj umjetnosti Pero Kvrgić.
METASTAZE, I. Balenović, B. Svrtan, drama, Satiričko kazalište Kerempuh.
Redatelj: Boris Svrtan; režija, scenografija i dramatizacija romana: Boris Svrtan; kostimografija: Vedrana Rapić; glazba: Mario Mirković; koreografija: Blažena Kovač; režija videa: Rajko Minković; snimatelj: Mario Delić; oblikovanje svjetla: Olivije Marečić; igraju: Mario Mirković, Vilim Matula, Hrvoje Kečkeš, Tarik Filipović, Borko Perić, Branka Trlin, Nina Erak – Svrtan, Edo Vujić, Željko Konigsknecht, Linda Begonja, Elizabeta Kukić, Kostadinka Velkovska, Mia Begović, Ana Maras, Vlatko Dulić, Antun Tudić, Ivana Legati, Dragoljub Lazarov, Duško Čurlić i djeca.
Kazalište Kerempuh već godinama na svojoj sceni prikazuje predstave koje govore o zbilji onakvoj kakva je bila i kakva jest u vremenu poraća, društvene transformacije i neoliberalnog kapitalizma, a svaki naš sugrađanin zna da ta zbilja nije nimalo blaga. U skladu s poetikom “novog europskog teatra” (in ye face”) i žestokog realizma ta se zbilja iskazuje grubim, ponekad brutalnim jezikom, odnosno autentičnim govorom ulice, ineublaženim, nestiliziranim likovima i prizorima unutar autentičnih društvenih (kako bi se nekoć reklo) supkulturnih skupina – svijeta nogometnih navijača, narkomana i drugih. Predstava Metastaze prati sudbinu likova slučajno zatečenih 2007. u jednom zagrebačkom kvartu između Save i pruge, koji se nimalo ne razlikuje od bilo kojeg rubnog kvarta U HRVATSKOJ, Europi ili svijetu.Tako lokalna kvartovska priča sa svojim apsurdnim i bolnim obratima postaje univerzalna i prepoznatljiva, dijagnosticirana kao mtastaza u društvenom tkivu. Možemo se samo nadati da je pojava metastaze u našem društvu otkrivena na vrijeme, te da će i Vaše promatranje i aktivno sudjelovanje, poštovani gledatelji, pridonijeti njenom liječenju jedinom efikasnom metodom – zračenjem humorom, suosjećanjem i razmišljanjem. (Nagrade: 18. Marulićevi dani, Split 2008. – nagrada Marul za najbolju predstavu u cjelini; 32. Dani Satire, Zagreb 2008. – nagrada Zlatni smjeh za najbolji tekst.)
SUMRAK BOGOVA, N. Badalucco/E. Medioli/L. Visconti, drama, Slovensko mladinsko Gledališće, Ljubljana.
Redatelj: Diego de Brea; dramaturgija: Diana Koloini; scenografija: Diego de Brea; kostimografija: Leo Kulaš; izbor glazbe: Diego de Brea, Silvio Zupančič; zvuk: Silvio Zupančič; zvučne ilustracije i atmosfera: Silvio Zupančič; oblikovanje svjetla: Diego de Brea; oblikovanje maske: Barbara Pavlin; igraju: Sandi Pavlin, Maruša Geymayer-Oblak, Uroš Maček, Ivan Godnič, Željko Hrs Pavle Ravnohrib, Romana Šalehar, Dario Varga, Boris Kos Janek, Jadranka Tomažič, Ivan Rupnik, Olga Grad, Kristina Čufar Lisa, Staša Miklavec, Valerij Jeraj, Boštjan Kljakić, Štefan Marčec i Mitja Trampuš.
Predstava je nastala prema scenariju N. Badalucca, E. Mediolija i L. Viscontija za istoimeni film u režiji Luchina Viscontija, prvi iz njegove tzv. Germanske trilogije u koju kritičari uvršatavaju još i filmove Ludviga i Smrt u Veneciji. Tematizira se materijalna i moralna propast njemačke obitelji industrijalaca von Essenbeck, posjednika čeličane koja misleći da će spasiti glavu i bogatstvo biva prisiljena pristati uz nacizam. Sumrak Bogova žestoko uznemiruje gledatelje pitanjem o prirodi ljudskog zla. (Nagrada: Borštnikovo srečanje, Maribor, 2007. za najbolju predstavu u cjelini.)
BABINA GUICA, Tahir Mujičić, komedija, HNK Split.
Redatelj: Ivica Boban; dramaturška obrada: Ivica Boban; scenografija: Vesna Režić; kostimografija: Sanja Obradović; skladatelj i izbor glazbe: Joško Koludrović; koreografija: Ivica Boban; oblikovanje svjetla i video projekcija: Deni Šesnić; igraju: Arijana Čulina, Ksenija Prohaska, Nives Ivanković i Joško Koludrović.
Mujičićeva satira, jedna od nagrađenih drama na natječaju Ministarstva kulture za nagradu Marin Držić 2007. godine, duboko zadire u pitanja o položaju kulture u suvremenoj Hrvatskoj. Niz ispovijedi triju žena – od kojih je svaka na svoj način udovica tragično preminulog kipara odgovornog za niz monumentalnih spomenika koji obilježavaju našu dalju i bližu prošlost – uz kabaretske točke i dramaturški obrat svojstven britkosti jednog od tvoraca suvremenoga hrvatskoga pučkog kazališta, ubojitom snagom preispituje savjest našeg vremena. Vremena za koje mnogi drže da je lišeno savjesti.
SAN LJETNE NOĆI, Felix Mendelssohn, balet, HNK Split.
Koreograf: Youri Vamos; scenografija: Dinka Jeričević; kostimografija: Sonja Obradović; oblikovanje rasvjete: Klaus Garditz; asistenti koreografije: Joyce Couco, Uwe Schroter; baletni majstori: Albina Rahmatullina, Vladimir Šuvalov; asistent scenografije: Ozren Bakotić; glazbena voditeljica i inspicijentica: Irina Nikolenko; oblikovanje zvuka: Damir Punda; plešu: Azamat Nabiullin, Sanja Nevešćanin / Albina Rahmatullina, Monika Dinoni, Zvončica Gracin, Ajdar Valeev, Elena Nikolajeva, Irina Čaban, Artjom Žusov, Andrej Kremz, Jelena Zekić, Yurie Tanaka, Marijana Marević Muslim i ostali članovi baletnog studija HNK Split.
Brojni su se veliki koreografi okušali u postavljanju Sna ljetne noći. Među prvima, naravno, Marius Petipa, još 1876; potom početkom dvadesetog stoljeća Michel Fokine, a od kasnijih verzija najpoznatije su one Georgea Balanchinea iz šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Balanchineovu očaranost Snom ljetne noći očito dijeli i Youri Vamos, jer ovo je (nakon Basela i Bonna 1995. te Dusseldorfa 1998.) njegovo već četvrto koreografiranje Sna ljetne noći, ovaj put s Baletnim ansamblom HNK Split s kojim je prošle godine već impresivno postavio Romea i Juliju. Vamosova koreografija “Sna ljetne noći” nudi skeptično-ironičan i zabavno-humorističan odgovor na pitanje je li se Bogu, koji katkad želi biti čovjekom, lakše nositi s ljubavnom srećom i patnjom nego čovjeku.