Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Sudbina drvenog broda pod znakom pitanja

Autor: Zadar More

12.10.2008. 22:00
Sudbina drvenog broda pod znakom pitanja

Foto: Foto ARHIV



Grad Zadar i njegov arhipelag čine jednu osebujnu cjelinu na Jadranu. Zajedno sa šibenskim otocima, riječ je o najgušćem arhipelagu na Mediteranu, specifičnom po svojoj prirodnoj, kulturnoj i antropološkoj baštini. Ako prirodna osnova ovoga akvatorija i nije doživjela neke bitne promjene od njegova nastanka do danas, kulturna i antropološka je u konstantnoj mijeni, a od unatrag nekoliko desetljeća, zbog nestajućeg stanovništva, i u konstantnoj regresiji.
Bitno obilježje života na otocima u prošlosti je upućenost stanovništva na veliki broj različitih djelatnosti, budući da zbog škrte prirodne osnove, ni jedna od njih nije davala dovoljno prostora za siguran život. Stoga su otočani, osobito otočani malih otoka, osobe koje vladaju velikim brojem znanja i vještina. U tako izoliranim ekumenama svatko mora znati sve: biti i dobar pastir i dobar težak i dobar ribar i dobar mornar. Trebalo je znati armati mrižu, ostrići ovcu, osušiti ribu, skrojiti idro i udilati veslo…
Brod – glavna veza s kopnom
No, kolikogod izolacija i usamljenost bila karakteristična za otoke i otočane, isto tako, bitno obilježje života na otocima je bila – možda upravo zbog toga – i veza s kopnom, veza s matičnim gradom. Ona se u prošlosti, pa čak ni u bliskoj prošlosti nije ostvarivala ni telefonom, ni mobitelom, ni internetom. Ona se mogla ostvarivati samo i jedino brodom, a u velikoj mjeri je tome tako i danas. Brodom se brodilo ovce od otoka do otoka, brodom se vozilo i jedrilo do polja u udaljenoj uvali, brodom se prevozilo vapno i kamen za gradnju, brodom se plovilo do liječnika u zadarskoj bolnici…
Da je drveni brod jedna od središnjih tema zadarske povijesti, umjetnosti i života, nije potrebno dokazivati. Podsjetit ću samo na neka općepoznata mjesta… Na zidovima crkava San Giovanni Evangelista i San Apollinare Nuovo u Ravenni tematizira se Zadar i njegovi brodovi. Na škrinji u crkvi Svetog Šime, također. Iako je papa Aleksandar III. ušetao u grad na bijelom konju, do njega je doplovio jedrenjakom s Visa. Konačno i najsvježije. Dočekali smo prije pet godina Svetog Oca na Forumu, u sjeni razapetog latinskog jedra. Nije kampanelizam ako ustvrdim da se ideja za takvu inscenaciju mogla roditi samo u duši jednoga Murterina… Samo se po sebi razumije da je onda kalafat koji je izradio armiž morao biti iz Betine.
Je li slučajno da najmoćnija hrvatska brodarska tvrtka ima sjedište upravo u Zadru? Uvjeren sam, ma kako se to čudnim moglo činiti danas kada brodovima upravljaju visoko educirani kapetani u sprezi sa sofisticiranom navigacijskom opremom, da je u temeljima toga postignuća duboko usađena sva povijest i tradicija drvenog broda i znanja o njemu. Sjetimo se da je glavni promotor i dugogodišnji direktor ove tvrtke bio jedan čovjek s Iža koji se doslovno odgojio u gajeti. Uspjesi naših jedriličara, naših veslača ne mogu se razumjeti, ako se u njihov mozaik znanja i vještina ne uključi život njihovih predaka s tradicionalnim brodom.
Zadar – središte hrvatskog ribarstva
Zadar i njegov arhipelag središnje su mjesto u povijesti hrvatskoga ribarstva. Nije slučajno da se ono prvi put i spominje u imenu jedne njegove uvale na koncu X. stoljeća. Porodice, Gverini, Armanini, Aunedi, Piasevoli, Basioli… čiji nasljednici s hrvatskim imenima danas žive u saljskom Portu i po susjednim otocima, obilježili su život grada i život otoka u vremenu intenzivne eksploatacije kornatskih, molajskih i dugootočnih pošta. U ovom su arhipelagu živjeli najslavniji ribarski izumitelji, ribarski pedagozi i povjesničari jadranskoga i zadarskoga ribarstva (Zedulin, Lorini, Brusina, Filipi, Strgačić, Jelić, Cvitanović, Basioli…) i naravno najbrojniji ribari. Samo u jednom trenutku u 17. stoljeću u Salima su bila 64 ribarska broda. Tadanji ribolov, a takvo je stanje trajalo sve do sredine prošlog stoljeća, odvijao se isključivo u malim drvenim brodovima na vesla i s latinskim jedrom. Kornatskim i zadarskim akvatorijem stoljećima je neprikosnoveno vladao i davao mu svoj smisao drveni brod i njegovo jedro. On je bio i sredstvo i sadržaj i način postojanja.
Povijest zadarskog ribarstva, zadarskog brodarstva, kako pučka tako i ona visokoprofitna, vrlo je bogata i dobro dokumentirana. Stav je Udruge, već u začetku, da ona nije dovoljno poznata ni dovoljno stručno prezentirana, ni zadarskoj ni nacionalnoj javnosti. Već predugo traju pripreme za organiziranu prezentaciju ove materije, ali se nije daleko odmaklo. Stoga će jedan od ciljeva Udruge biti da potakne nastojanja oko Muzeja pomorstva i ribarstva, aktivnosti koje su Zadru i njegovu arhipelagu oduvijek davale osobit pečat.
Danas je sudbina drvenoga broda pod znakom pitanja. Nove, dostupnije i jeftinije tehnologije i materijali, jednostavniji za održavanje te sve malobrojniji i sve stariji korisnici drvenih brodova neprijeporno vode starinski brod prema konačnom pravorijeku, to jest prema nestanku. Ako se svemu pridodaju sve brojniji izvori zarade na kopnu (Grad) i gotovo konačno odustajanje od života na otocima, dolazimo do zaključka da će ovaj brod i njegovo jedro definitivno otploviti sa zadarskootočnog obzora. Možda ipak nije samo tako? Mi pouzdano znamo da postoje po starim i napuštenim škverima i mandraćima brojne gajete, leuti, guci i batane koji čekaju konačnu presudu svojim godinama! Postoji li još uvijek ruka koja može zaustaviti vremenski tijek i vratiti im život? Iskustvo nam govori da ovaj brod i njegovo jedro nisu prestali živjeti u kolektivnoj memoriji, makar se ona za sada ograničavala na požutjele slike Foše i rive po zidovima zadarskih kafića.
Da je istina da ima još nade, pokazalo je iskustvo iz jednog drugog, susjednog prostora, koji je sa Zadrom i njegovim otočanima na mnoge načine dijelio sudbinu kroz stoljeća. Pokazalo se da je obnova toga broda i njegova svijeta moguća. Na regati Latinsko idro u Murteru u prosjeku susdjeluje sedamdesetak brodova, od toga ih je nekoliko i iz zadarskog akvatorija, dok je pašmanski Abraham veteran ove regate. Na regatama u Betini, Prviću i Zlarinu, broj brodova se iz godine u godinu povećava.
Naš je cilj stoga jasan i razlog našega udruživanja također. Ni u kojem slučaju on se ne sastoji u tome da precrtamo regatu koja već postoji na nekom drugom mjestu. On nije ni u tome da ugasimo motore i da se vratimo jedrima i veslima! Svakome je jasno da stara u crno piturana gajeta ne može zamijeniti brzi, moderni i klimatizirani brod. Nitko na to danas ne bi pristao. Stvar je u tome da pokažemo da vrijednosti koje nosi ovaj brod žive u dušama ljudi, u kolektivnoj svijesti Zadrana i otočana te da su one sastavnica jednog, našeg, specifičnog identiteta. Dalje, da pokažemo da tradicionalno opremljena gajeta može i mora postojati zajedno s gliserom i sofisticiranom jedrilicom, zajedno sa svima koji plove i vole plovidbu. Akvatorij je širok, ukusi i potrebe su različiti!
Naš je cilj, dakle, da postupno obnovimo i vratimo u život svijest o načinu postojanja u arhipelagu, kako u prošlosti tako i danas, da pokažemo kako se idrilo i marendivalo, vozilo i hodilo na ribu, slavilo i tugovalo zajedno s brodom. Put prema našem cilju i provedba naših nastojanja može se ostvariti na razne načine i za to ne postoje nikava ograničenja. Spomenut ćemo samo kao podsjetnik neke mogućnosti: tradicionalne plovidbe i tradicionalne rute; višednevni itinerari po mjestima arhipelaga, pučke svečanosti po naseljima, rekonstrukcije ribarskih događaja (brušketi, rastiranje plivarice, soljenje ribe…), veslačke i jedračke regate, smotre i sajmovi drvenih brodova…
Osnivanje podružnica po otocima
Potpuno je jasno da se ovo udruživanje ne može ostvariti birokratski i da se ne može ograničiti samo na Zadar i na pojedince koji su pokrenuli ovaj – nazovimo to suvremenim terminom – projekt. Formaliziranje postupaka je nužno, ali nije dovoljno za uspjeh! Iako gotovo svi otočani imaju stan u Zadru, iako je realno Zadar glavni grad svoga arhipelaga, ipak će ovaj pokušaj biti osuđen na propast, ne pobudi li želju kod otočana, u mjestima njihova boravka, da nam se priključe. Kako sadržajno tako i organizacijski. A to praktično znači da očekujemo osnivanje naših podružnica po svim mjestima u kojima postoje uvjeti za djelovanje.
Odmah po pokretanju inicijative za osnivanje Udruge Kalelargom su krenula pitanja o legitimitetu pokretača. Tko nam daje za pravo da predstavljamo sve ljubitelje pomorske baštine? Po kojima smo kriterijima izabrani? Postoje i drugi, sposobniji, upućeniji i zaslužniji. Tako je! Ja se s tim u potpunosti slažem! No, naš je odgovor na ovakve zamjerke društveno koristan. Svi kojima je taj program blizak mogu s nama, a oni koji ne žele moraju napraviti drugačije i – nadam se – bolji. Jer, unatoč svemu, ovo je slobodna zemlja i svatko se u njoj može organizirati prema vlastitoj želji i interesu. Naš program ni u kojem slučaju nije dovoljan da odgovori na sva pitanja koje pred nas postavlja zapuštena nacionalna baština. Zato se iskreno nadam da će naš primjer potaknuti druge na osnivanje sličnih udruga. Štoviše, tome se iskreno veselim.
Za Inicijativni odbor
Vladimir Skračić