Ej Slavene Biliću…

VODITELJ SAŠA KOPLJAR – VELIKI SOBOSLIKARSKI TALENT
U Vijestima Nove tv uveli su jednu tehničku novitadu, a ona se sastoji od toga da voditelj stoji pred velikim zidom – ekranom koji je kao neki veliki smartphone koji reagira na potez prstom (u ovom slučaju rukom) preko površine. Ovo sam prvi put vidio kako radi onaj koji govori o prognozi vremena. Čovjek je toliko mahao da se ozbiljno umorio, a sve to potpuno bez veze jer ako su se te slike u pozadini zadnjih pedesetak godina mjenjale na jedan način, vjerojatno pritiskom na botun, što se postiže ovim mahanjem, osim da se kaže “gledajte ljudi kako smo tehnički napredovali!”
Saša Kopljar nas je dobro nasmijao jer je sistem zakazao i on je uzaludno lupao dlanom po zidu. Zid nije reagirao, slika se nije mijenjala, što je ozbiljno budilo sumnju da te ruke mašu bez veze i da tu pozadinu mjenja netko iz režije, a koji je u ovom slučaju malo zadrijemao i/ili zaboravio na svoju dužnost. Kopljar je bio smiješan i jer je s tim mahanjem neobično podsjećao na soboslikara koji maše onim valjkom gore – dolje, lijevo – desno, tako da, ako mu dosadi voditeljski posao, ima svijetlu budućnost u soboslikarskom zanatu. Jer, sve je to ionako “farbanje”.
“NOVAC” – POUČNA EMISIJA ZA ONE KOJI VOLE NOVAC
Nova tv se uistinu trudi biti aktualna pa je počela sa zanimljivim emisijama u kojima se začudo ne pojavljuje Steven Seagal, najčešća faca u njihovom programu. Emisija “Novac” govori dakako o novcu, iako bi ja prije rekao – o poduzetništvu, kako zaraditi, obogatiti se i slično. Iskreno, mene to ne zanima jer sam već neizmjerno bogat samim time što ima toliko ljudi koji me vole, ali sam ipak malo pogledao. Taman se govorilo se o kamenolomu na otoku Braču. Tamo se dogodilo nešto jako čudno i neobično za Hrvatsku. Sve je super radilo, zarađivalo se, a onda odjednom krenulo zlo i naopako, gomilaju se dugovi, a zaposlenima prijeti otkaz i sve što uz to već ide. I ne bi mene to previše zanimalo, jer je to nažalost već svima poznato, da se nije na ekranu pokazao jedan zgodan mladić, onako veseo i nasmijan. Tko bi to mogao biti? Bruno Orešar. A što sportaš traži u emisiji o poduzetništvu?
POUČNA PRIČA O POVEZANOSTI SPORTA I BIZNISA
Bruno je bio perspektivan tenisač kao junior, ali se, kada je odrastao, nikada do kraja nije dokazao. Bio je toliko loš (igrač) da nije mogao pobjediti niti jednog, kako su ga neki nazivali, živahnog starčića koji je rado igrao tenis. Zbilja. Stalno su igrali neodlučeno. Meni je to nevjerojatno, ali svjedoci kažu da je tako bilo. Nikako ga nije mogao pobijediti iako je ovaj imao preko sedamdeset godina. A to su bile zanimljivi susreti. Nakon svakog dodira s lopticom čulo bi se “Bravo, gospodine predsjedniče!”, “Odličan udarac, gospodine predsjedniče”, “Divan backhand gospodine predsjedniče”… To se zove poštivanje protivnika i fer plej. Ivanišević nije bio tako kulturan i rekao je da nikada ne bi pristao nekomu puštati i glumiti. Zato ga danas i ne spominju u emisiji novac. Ali spominju Orešara. Kažu, on je kriv za propast firme jer je s njenom zaradom plaćao svoje druge propale projekte. Čak mu se i smiju i posprdno ga nazivaju “Tuđmanov teniski partner” čime ružno i tedenciozno insinuiraju da je zbog toga što je igrajuči tenis s tadašnjim predsjednikom bio privilegiran. Baš su zločesti ti novinari. A i kasne 10 – 15 godina s tim svojim zaključcima.
SVE OSIM BILIĆA
Evo već danima u medijima traje hajka na dobrog i čestitog gospodina Slavena Bilića, a sve zbog poraza protiv Grka. Kao da je on kriv što naši preplaćeni i prepotentni gospodičići ne žele potrčati i malo se oznojiti. Ljudi su plaćeni u svojim klubovima i tamo se trude i zašto bi se ovdje mučili ako im ne treba. A treba ih razumijeti. Teško je neke stvari priznati, ali one postoje. Recimo ovako. Da kažete navijačim – Hrvatska će pobjediti, ali vi svi morate tri dana raditi u dobrotovorne svrhe u staračkom domu. Ja neću ništa reći, ali vi sami promislite što bi vam odgovorili. S druge strane, u Pireju su napali naše navijače i sada se očekuje protestna nota i slično, a ja bi rekao – baš dobro da jednom i mi, nakon pustih incidenata koje su pravili naši navijači po Europi, možemo protestirati zbog nasilja, a ne da uvijek nas optužuju (ispričavam se dragi čitatelji – ne “nas” nego “njih”).
S treće strane, ima tu nešto jako zanimljivo. Dok ovi stariji još kako – tako postižu neke rezultate, mlada reprezentacija je trenutačno najgora u Europi. Sve poraz do poraza. Sramotna igra, neefikasnost (tek su u četvrtoj utakmici jedva postigli jedan gol) i sav ostali jad. Ali na televiziji to nitko ne komentira i ne traži smjenu njihovog trenera. Svi su se obrušili na prvu ekipu dok ih za ove “mlade” uopće nije briga, kao da to nije budućnost našeg nogometa. Zato, ostavite Bilića na miru, a smijenite sve ostale koji misle da su nezamjenjivi, na čelu s predsjednikom Nogometnog saveza!
[email protected]