Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

Prvi zadarski Glembajevi

12.11.2013. 23:00
Prvi zadarski Glembajevi


Gospoda Glembajevi, jedna od najčešće obrađivanih drama velikoga Miroslava Krleže, u posljednjih je par godina izuzetno popularna na kazališnim daskama. Za iskusne redatelje to je potvrda njihove kvalitete, za neiskusne test, a mnogi su na njoj lomili zube. Prije dvije godine, nakon četrdeset godina, ova predstava u režiji Jagoša Markovića i s međunarodnom ekipom glumaca postavljena je na daskama beogradskog Ateljea 212. Jedna od najpoznatijih izvedbi bila je i ona u riječkom kazalištu Ivana pl. Zajca u kojem je fatalnu barunicu Castelli igrala Severina Vučković, a kao barunica Castelli posebno se iskazala Alma Prica koja ju je utjelovila u režiji Vite Taufera na daskama HNK Zagreb gdje još uvijek igra. Čak i ove godine u rujnu, ovo djelo je premijerno izvedeno u prostorijama Kolding kluba u režiji Željka Senečića.
U takvo društvo dolaze Gospoda Glembajevi u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta Zadar, prvi put na zadarskoj pozornici koja nema tako čestu priliku gledati Krležu, a osobito u domaćoj produkciji. Zanimljivo, s obzirom da je Krleža jedan od najzaslužnijih za postavljanje stalne izložbe crkvene umjetnosti poznate kao Zlato i srebro grada Zadra, a bitnu je ulogu imao i u osnivanju Filozofskog fakulteta u Zadru 1955. godine. Ujedno, ovo je vjerojatno i najveća i najkompliciranija produkcija zadarske kazališne kuće koju izvodi samostalno, a ne u koprodukciji.
Glembajevi 21. stoljeća
Na predstavi već neko vrijeme potiho radi uglavnom zadarska glumačka ekipa, uz dva gostovanja, na čelu s glumcem i redateljem Vinkom Radovčićem.
– Gledao sam nekoliko izvedbi Gospode Glembajevih, i domaćih i stranih, no mi smo napravili jedan pomak kakav sigurno u hrvatskom kazalištu nije viđen. Više me strah Krležinih tekstova u kojima se obraća redateljima, nego gledatelja. Imam osjećaj da mi stalno viri preko ramena i prijeti: “Nemoj uništiti moje djelo.” A gledatelji, mislim da će oni zaboraviti sve što su do sada vidjeli, uvjeren je Radovčić. Iako već ima iskustva i s režijom (Adam i Eva, Iznenada prošlog ljeta, Bez trećega), a kao glumac radio je s vrhunskim hrvatskim redateljima, ovo je ipak njegov najveći projekt i nesumnjivo najopsežniji posao koji je radio.
Gospoda Glembajevi, drama u tri čina s dugačkim i zapletenim Krležinim rečenicama, na pozornici je igrana i duže od tri sata (U HNK-u Zagreb traje čak 3 sata i 45 minuta, op.a.), no Radovčić kaže kako su se ipak odlučili na nešto kraću verziju od oko sat i pol vremena, a iako nešto kraćen nikakvih drugih intervencija u tekstu nije bilo. Također, najteže djelo za Radovčića je s jedne strane ipak možda i najlakše za raditi:
– Nekako mi se čini da sam kod ove predstave imao prednost kakvu nisam imao radeći na ostalim predstavama, a to je korespondencija teksta s današnjim vremenom. Rečenica koju Leone izgovara u Glembajevima “sam sebe gledam kao u ogledalu” vodvilj je i osnovna misao cijele predstave jer svi se danas ogledamo u glembajevštini, kaže mladi redatelj.
Cilj redatelja i glumačke ekipe bio je djelo staro 85 godina osuvremeniti i napraviti Glembajeve 21. stoljeća, no istovremeno ne iznevjeriti Krležu i publiku. Scenografija na kojoj je radio sam Radovčić s kućnim scenografom Johnom Čolakom vrlo je jednostavna, gotovo pa i nema rekvizita. Zanimljivo je da se zadarski Glembajevi neće ogledati u salonu s udobnim secesijskim foteljama već u prostoru koji je negdje između razrušene tvorničke hale te bogataškog salona i banke. Glumci kojima su podijeljene uloge imaju različitih iskustava s Krležom, neki su se s njim već i više puta susretali u svojoj karijeri, dok je nekima ovo ipak prvo, “vatreno” krštenje.
Nikad jasnija podjela uloga
– Kad smo birali glumce neke su se uloge odmah iskristalizirale na zadarskoj glumačkoj sceni, a potom smo timski razmišljali i o ove dvije gostujuće. Jasna Ančić bila je logično prvi i najbolji izbor za barunicu Castelli, Žana Bubmer za Angeliku. Ovo je, što se likova tiče, ipak više muška predstava, a i te uloge posložile su se nekako same od sebe. Mimi Zadarski kao dr. Altman, Zlatko Košta kao Titus Andronicus Fabriczy-Glembay, Jure Aras kao Silberbrandt. Uloga Ignjata je značajna, ali željeli smo da taj glumac opet na neki način bude suvremen, a ne tek neki umorni starac i Robert Ugrina bio je jedini koji je ispunjavao sve naše želje, da bude grez i tašt, a opet s glembajevskim manirama. Boljeg Ignjata nismo mogli naći, pojasnio je Radovčić koji je na sebe, uz redateljski, preuzeo još jedan teški zadatak, a to je uloga Leonea Glembaja. Odluka je pala na sugestiju članova glumačkog tima, ali i iz činjenice da u Zadru na žalost nije vidio nekoga tko bi mogao iznijeti tu ulogu. Također, Leoneov umjetnički habitus veoma mu je blizak i osobno.
Osim navedenih, u predstavi igraju i Ivan Genda i Roko Brkić kao konobari Franz i John, a polaznik glumačke radionice Igrajmo se, sedamnaestogodišnji Jakov Goić igra Olivera, sina barunice Castelli i bankara Glembaja. On se do sada javnosti predstavio i u predstavi Sasvim sam popubertetio u režiji Žane Bumber. Samir Vujčić, drugi gostujući glumac igra Pubu Fabriczyja-Glembaja, a Renato Pizek Ballocsanszkog. Za glazbu je zadužen Nebojša Lakić, svjetla Ivo Nižić dok kostime, važan dio predstave, radi poznata kostimografkinja Marija Šarić Ban.
Kako bi sam sebe mogao što bolje korigirati, ali i ostale glumce, sve probe se snimaju, a Radovčić ih poslije svake probe pažljivo pregledava i piše zabilješke za idući dan.
– Osim snimki, usmjeravaju me i moji kolege. Tim je jako dobar, jedni drugima pomažemo, mogu reći da su se glumci jako dobro snašli u svojim ulogama, neki su čak napravili i nove uloge u Glembajevima podižući standard.
U lovu na karakterizaciju likova
Jasna Ančić, doajenka hrvatskog kazališta koja će utjeloviti barunicu Castelli kaže kako je, bez obzira na svoje bogato iskustvo, sa svakom novom ulogom kao na početku. Čeka ih u ova nešto više od dva tjedna do premijere, kaže Jasna, lavlji dio posla te su još uvijek u potrazi za karakterizacijom likova, no neke stvari ipak su se već iskristalizirale.
– Barunica Castelli je hrvatska lady MacBeth i zato je ne želim prikazati kao potpuno antipatičnu osobu, želim je približiti današnjoj suvremenoj ženi koja se na malo agresivnije načine bori za svoju osobnost, kaže Jasna.
Iako se cijela ekipa upustila u pomalo “opasan” projekt i za dosta glavnih glumaca ovo su prva zajednička partnerstva na pozornici pa se još uvijek traže, Jasna je uvjerena kako je ovo itekako perspektivan projekt kojeg mladi redatelj može iznijeti do kraja.
 – Mislim da je Vinko na dobrom putu da napravi jednu od ovosezonski najboljih predstava hrvatskog glumišta. Ako se nastavi baviti ovim poslom na dobrom je putu da postane jedan od najestetiziranijih mladih redatelja u Hrvatskoj i regiji, zaključila je Ančić.
Pretpremijera Glembajevih je na rasporedu 27., a premijera (uključena u pretplatu) 28. studenog ove godine.
 


 GOSPODA GLEMBAJEVI


Redatelj: Vinko Radovčić
Kostimografkinja: Marija Šarić Ban
Autor glazbe: Nebojša Lakić
Scenografija: Vinko Radovčić i John Čolak
Oblikovatelj svjetla: Ivo Nižić
Oblikovanje tona: Renato Zafranović
Video projekcije: Erik Lončar
Lektor za njemački jezik: Ivan Genda
Suradnica za pokret: Sanja Petrovski
Izrada scenografije i rekvizita: John Čolak
Šminka: Bernarda Bukša Petrić
Leonove skice: Ana Kolega
Izrada kostima: Vernada Stipančev
Inspicijent: Mišo Kamber
ANSAMBL PREDSTAVE
Naci (Ignjat Jacques) Glembay, bankar ROBERT UGRINA
Barunica Castelli-Glembay, njegova druga legitimna supruga JASNA ANČIĆ
Dr. Phil. Leone Glembay, sin Ignjata i prve mu supruge VINKO RADOVČIĆ
Sestra Angelika Glembay, dominikanka ŽANA BUMBER
Titus Andronicus Fabriczy-Glembay ZLATKO KOŠTA
Dr. Iuris Puba Fabriczy-Glembay, advokat SAMIR VUJČIĆ
Dr. Med. Paul Altmann, liječnik MIMI ZADARSKI
Dr. Theol. et Phil. Alojzije Silberbrandt JURAJ ARAS
Oliver Glembay, sin barunice Castelli i bankara Glembaya JAKOV GOIĆ
Ulanski Oberleutnant von Ballocsanszky RENATO PIZEK
Konobar Franz ROKO BRKIĆ
Kamerdiner John IVAN GENDA