Križevi postavljeni u sve učionice

U ugovoru od 30. siječnja 1997. godine između Svete Stolice i Republike Hrvatske stoji kako će “odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimati u obzir vrijednosti kršćanske etike”, ističe Artuković, koji je za sve učionice kupio križeve

Europski sud za ljudska prava ocijenio da raspela nemaju što tražiti u talijanskim učionicama, a tamošnja Vlada najavila je žalbu. Dok pojedini političari u Hrvatskoj kažu da nikakvim vjerskim simbolima nije mjesto u državnim ustanovama, a neki ravnatelji smatraju da ga treba ograničiti samo na vjeronaučnu učionicu, ravnatelj zadarske gimnazije Juraj Baraković Ranko Artuković odlučio je u sve učionice postaviti križ. Podsjetimo, ravnatelj ove gimnazije donedavno je bio danas umirovljeni Josip Sviličić.
– Problem križa u školama podsjeća nas na odanost pozivu i služenje. Nasuprot konstataciji da je Hrvatska sekularna država, te da vjerskim obilježjima a priori nije mjesto u javnim ustanovama, treba reći i sljedeće: ugovorom od 30. siječnja 1997. godine između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture stoji “uzima se na znanje da većina građana u Republici Hrvatskoj pripada Katoličkoj Crkvi” te u članku 2. stoji kako će “odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimati u obzir vrijednosti kršćanske etike.” Dakle, Republika Hrvatska potpisom se obvezala da će kroz odgojno-obrazovni sustav promicati prvenstveno kršćansku etiku, govori Artuković napominjući da konkordat, ugovor Svete Stolice s nekom državom koji uređuje pravne odnose između Rimokatoličke crkve i dotične države, spada u međunarodno pravo te je svojom snagom iznad svih zemaljskih zakona jedne države i kao takvog trebalo bi ga poštovati.
– Osim toga, velika većina građana Hrvatske deklarira se vjernicima katolicima. Ako poštujemo načelo proporcionalnosti, možemo se s pravom zapitati zašto manjina “kroji” za većinu? Za mene kao fizičara i vjernika križ je znak beskrajne, sveprožimljujuće Božje ljubavi. To je znak patnje, ali i nade, mira i novoga života, kazuje ravantelj.
Krist je ljubio sve ljude, ne razlikujući ih po spolu ili boji kože, stoga, i kaže “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” te je trpio za sve ljude.
– Koga, kao takav, križ može diskriminirati!? Mogu li se vjerske slobode drugih poštivati sakrivanjem svojih vjerskih obilježja?
Naš školski križ nije pokušaj širenja nesnošljivosti prema ikome. On nije ni namještaj u učionici ni nastavno pomagalo iz vjeronauka, nije ni kukasti križ ni zvijezda petokraka, navodi Artuković dodajući da je to sveti Kristov križ koji je duboko ukorijenjen u hrvatskoj povijesti, vjerskoj tradiciji i kulturnom identitetu.
– Mene kao ravnatelja, a ne direktora, nadam se tako i moje kolege profesore, svakog dana križ podsjeća na odanost pozivu i služenje. Za naše učenike to je prikladan civilizacijski simbol tolerancije, nenasilja, štovanja osobe i bližnjih. Zašto ga skrivati? Zašto ga se odreći, pita se Artuković napominjući da križ treba i mora ostati u školskim dvoranama. Nadalje, ravnatelj je mišljenja da napadajući sveti križ, politikanti sami sebe predstavljaju jer pisano je u Matejevom evanđelju 7,3 “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?”