Zadarska županija prvi put glasovala “lijevo”

Bandić je, zanimljivo, u prvom krugu u Bibinjama bio tek treći, iza Miroslava Tuđmana i Andrije Hebranga s 15,23 posto glasova. Josipović koji glas ispod, 13,40 posto. Međutim u drugom krugu Bandić osvaja 72,67 posto a Josipović tek 27,33 posto
Treći predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović osvojio je u Zadarskoj županiji 41.877 glasova ili točno 7.389 glasova više od svog protukandidata Milana Bandića. Ni Bandićev politički “salto-mortale” prema desnici nije mu u posljednjem trenutku uspio pribaviti potreban broj glasova da bi se uopće mogao priključiti Ivi Josipoviću. Iako se radi o pobjedi s uvjerljivom prednošću, ni u ovim izborima nije nedostajalo zanimljivosti. Posebice se to odnosi na ulogu najjače hrvatske stranke HDZ-a i njenih birača u drugom krugu predsjedničkih izbora gdje su glavne uloge imali dvojica kandidata s ljevice.
“Pobunjenici” iz HVIDRA-e
Iako je Jadranka Kosor na vrijeme i vrlo jasno poručila zadarskom gradonačelniku Zvonimiru Vrančiću, ali i ostalim HDZ-ovcima, da javno ne podržavaju Bandića, dobar dio HDZ-a ne samo da je glasovao za ovog zagrebačkog populista, nego je i aktivno sudjelovao u njegovoj kampanji. Dovoljno je pogledati tko se sve protekla dva tjedna okupljao oko Bandićevog stožera u hotelu Kolovare. Tu je i javna podrška svojevrsne braniteljske koordinacije okupljene oko “pobunjenika” iz zadarske HVIDR-e, pa i samo iskakanje gradonačelnika Vrančića bio je jasan signal kome HDZ-ovci trebaju dati svoj glas.
No, u konačnici, glasovi HDZ-ovog biračkog tjela ne samo da su se rasuli već u prvom krugu na Hebranga, Vidoševića i Primorca, nego se nisu mogi ujediniti u nastojanju da se Pantovčaka, u drugom krugu, ne domogne “crveni” Josipović. Pokazujući novi trenutak u politici Zadarske županije, očito je da je dobar dio stranačkih simpatizera više povjerovao Josipoviću kad je uzviknu “Pravda!” nego Bandiću kad je uzviknuo “Idemo raditi!” Neki su ovih dana u šali komentirali da je biračima na um palo to da Hrvatskoj ionako mnogi ljudi rade, ali malo tko od rada pristojno živi.
Ako se samo usporedi rezultat kojeg su dvojica kandidata polučila u Bibinjama, jasno je da se drugi krug predsjedničkih izbora u sredinama koje podupiru desnicu, pretvorio u referendum protiv tzv. “crvene Hrvatske”. Ta brzopleta, neodmjerena i vrlo opasna metafora je u cijeloj kampanji bila jedina veća Josipovićeva nesmotrenost i greška. Bandić je, zanimljivo, u prvom krugu u Bibinjama bio tek treći, iza Miroslava Tuđmana i Andrije Hebranga s 15,23 posto glasova. Josipović koji glas ispod, 13,40 posto. Međutim u drugom krugu Bandić osvaja 72,67 posto a Josipović tek 27,33 posto. Dakle na djelu je bio svojevrstan plebiscit protiv “crvenila”, što je u Bibinjama bilo za očekivati.
Bandić kao moderni desničar
Gradovi Zadarske županije, očekivano su glasovali, možda naoko s izuzetkom Biograda na moru. Poznato je da Bandić održavao veze s gradonačelnikom Ivanom Knezom koji ga je “upisao” u veliku svjetsku mirovnu organizaciju “Gradonačelnici za mir”, a ovaj ga zauzvrat počastio posjetom, podarivši ga “starim” paukom za odvoženje nepropisno parkiranih vozila. Međutim, Josipović u Biogradu osvaja skoro 20 posto više glasova, što je tek donekle čudno, ali ne za one koji dobro poznaju ovu sredinu. HDZ u Biogradu znakovito je različit od onog u ostalim sredinama, što mu nameću političke okolnosti u kojima se mora na točno određen način ponašati ne bi li stranka, birači, ali i građani bili zadovoljni. Zanimljivo je da unatoč tim vezama Knez nije prekršio strančaku direktivu i svom kolegi nesmotreno uputio javnu potporu, dok je Vrančić izletio samo iskazujući ono što misle i ostali HDZ-ovci oko njega. Ova izdvojena epizoda slična je onima u Ninu i u Pagu gdje je također pobjedio Josipović dok je, očekivano, Bandić pobjedio u tradicionalno desnim sredinama, Benkovcu i Obrovcu.
Kako to onda da Bandić nije pobjedio ako je iza sebe imao dio HDZ-a, Crkvu, branitelje i najsnažniju dijasporu? Provlačilo se pitanje je li Bandićeva posljednja presvlaka zapravo bila tek kostim za potrebe jedne predstave. Naravno da nije jer je Bandić upravo sinonim za modernog hrvatskog desničara i to svojim stavom, metodama rada, i političkom mimikrijom. Kako je takvih pun HDZ i ostale snage na desnici, naravno da za još jednog, nekadašnjeg “druga iz struktura”, nije bilo mjesta u tim redovima. Ostao je u SDP-u i iz trećeg “ešalona” porazio HDZ-u Gradu Zagrebu. Je li u toj predstavi, kako izgleda, odradio nešto kao Faust, ne može se reći. Može se reći da je nešto slično namjenio Hrvatskoj, stvarajući sliku o sebi kao karizmatiku koji će, slično zagrebačkom primjeru, izvuči cijelu Hrvatsku iz aktualnih poteškoća. Unatoč pretrčanim silnim kilometrima, pao je već na prvoj stepenici u svom dvorištu, Zagrebu, što je bio svojevrsni referendum o tome što Zagrepčani misle o svom gradonačelniku. U ostalim dijelovima Hrvatske, tamo gdje je izgubio, hametice je poražen. Jedino je na noge digao Hercegovinu koja je na Pantovčaku željela vidjeti “svog” čovjeka. Zadarska županija nije htjela biti, baš kao i kad se biralo između Dražena Budiše i Stipe Mesića. Tada je Zadarska županija rekla da ne želi neodlučnog i pomalo zbunjenog liberala koji netom raskolio najjaču oporbenu stranku i primat prepustio u to vrijeme skoro deklasiranom SDP-u.
Lekcija za Hebranga
Umjesto karizmatik za tu drugu i puno tišu Hrvatsku, Bandić je ispao paradigma mračnih stranačkih foruma na kojima se kroje ne samo ekonomske recesije, nego kriza društvenih odnosa zbog kojih danas 170 ljudi dnevno gubi posao. Nije ga bilo među pevecovcima, trećemajcima ni brodosplićanima da jasno, kao socijaldemokrat kaže: “Nećemo vas dati na prosjački štap, građani Hrvatske!” Dok ista ta bulumenta opet puni registre Zavoda za zapošljavanje, tamo neki “baja” ili “rođo” u još jednom od “dealova” oko nekretnina stiskaju svoju vreću punu blaga s izrazom lica kao u negativaca iz stripa Alan Ford. Takvima je dosta gavanske tjeralice “Idemo raditi!” Takvi traže pravdu.
Već dan poslije izbora, Bandićev šef izbornog stožera Duško Ljuština priznao je grešku. Koketiranje s desnicom, kojoj deklarativno ne pripadaš, u Hrvatskoj ne prolazi. Isto je vrijedilo i za Hebranga i za Vidoševića i za Primorca. Međutim, Bandić je svoj trojici održao lekciju iz političke pragme, uzevši im glasove, a napose Andriji Hebrangu. Za Hebranga je u Zadarskoj županiji glasovalo u prvom krugu 11.959 glasača. Da on nije kandidat zadarskih HDZ-ovaca moglo se vidjeti na licima aktivista na poluzatvorenom sastanku u hotelu Donat u Zadru, još prije prvog kruga. Baš tad je predsjednik županijskog HDZ-a Božidar Kalmeta rekao da u u Zadarskoj županiji ima više od 12.000 članova stranke pa je samim time na kraju bilo jasno da stranačkog kandidata nije prihvatio cijeli “bastion”. To je biračko tijelo kojem nije najvažnija politička stvar govori li hrvatski predsjednik engleski ili ne.
Suprotno tome, Ivo Josipović se nije u kampanji obratio samo SDP-ovcima, nego svim građanima, nudeći im univerzalne vrijednosti, ali koje nisu bezvremenske, nego se točno uklapaju u aktaulni hrvatski prezent. Nije čudo da je svoju kampanju počeo upravo na Viru, uporištu svog najljućeg protivnika kojeg podržava tamošnji općinski načelnik kojeg, igrom slučaja, i zovu “Mali Bandić”. Josipović je sve do drugog kruga izbjegavao afektacije i negativnu kampanju na što ga je u konačnici ipak prislio Milan Bandić, ali ne toliko da bi izgubio živce i prešao u vulgarnost. Za ilustraciju, posebice je bila zanimljiv nepotrebni Bandićev napad s konstatacijom da se u hrvatskoj tužbi protiv Srbije za genocid, koju je dijelom pisao Josipović, nigdje ne spominju imena srpskih logora. Kad mu je Josipović rekao da se logori taksativno navode na čak 25 stranica, Bandić je potpuno razbijen, nepromišljeno ušao u ulični element, pozivajući Josipovića da to objavi ako je hrabar, do 23 sata, iste večeri u dnevniku HRT-a.
Kao kocka šećera
Josipović se elegantno odmaknuo i od predsjednika SDP-a Zorana Milanovića koji i nakon ovih izbora nastavlja plijeniti pažnju nevjerojatnom političkom neuvjerljivošću. Milanović se i ovog puta pokazao, osobito nakon Josipovićevog trijumfa, kao političar koji ne pokazuje inicijativu, pa i odlike koje bi ga trebale učiniti liderom neke drugačije Hrvatske. Umjesto toga, on se utapa kao Camusova kocka šećera u nepopijenoj kavi kod premijerke.  
Milan Bandić je u pravu bio kad je rekao da Ivo Josipović ne posjeduje političku karizmu. Samo nije naveo je li se pod tim smatra podeblji “dossier” iz Petrinjske koji ga automatski kvalificira u nekakvog apologetu ili protivnika, antifašista, antikomunistu ili tu karizmu čini samo trčanje od forumskih kancelarija do političkog Sljemena. Prije će biti da je Josipović političar koji dosta pažnje posvećuje svom šarmu. Makar toliko koliko i predsjednik na odlasku, Stjepan Mesić. Za razliku od Mesića, a to potvrđuju i Josipovićevi studenti, novi hrvatski predsjednik je čovjek dijaloga, a ne vica pa se i u tome, unatoč iritatnoj urednosti, štreberskoj uljuđenosti i apotekarskoj pedantnosti, krije nada da bi jednog dana mogao dobro povezati obje ideološke Hrvatske na putu ka njenom prosperitetu. Prevedeno na crveno “…prema svjetloj budućnosti!” Možda je sad idealna prilika za to. Na čelu vlade je žena kojoj su dozlogrdile razne “baje” i “rođe” zbog kojih non-stop dobiva “triske” iz Europe, pa poput rumunjske antikorupcijske heroine i nekadašnje minsitrice pravosuđa Monike Macovei, pokušava hobotnici doći glave. No da bi hobotnci došao glave, moraš odsjeći krakove ili ju jednostavno ugristi između očiju. U tome bi joj mogao pomoći novi hrvatski predsjednik koji, istina, dolazi iz druge stranke, ali ne i iz potpuno drugog svjetonazora.

 KALINIĆ: BANDIĆ JE BIO SAM PROTIV SVIH

Rezultate Milana Bandića u Zadru komentirao je i član njegovog stožera Pavle Kalinić. Kao što je poznato, Kalinić je Zadranin na mjestu pročelnika Grada Zagreba za upravljanje hitnim situacijama. Stručnjak je za sigurnosna pitanja i terorizma, ali i hrvatski ratni vojni invalid koji je teško ranjen 1991. baš na zadarskoj bojišnici. Iako je Bandić osvojio čak 20 posto manje glasova od svog prethodnika, Kalinić je zadovoljan rezultatima.
Moramo najprije shvatiti da je Bandić na ovim izborima bio sam. Protiv sebe je imao: SDP, HNS, IDS, ali u konačnici i dio HDZ-a kojeg je u posljednji trenutak odlučila disciplinirati premijerka Jadranka Kosor. Odmogao mu je i Sanader svojim pojavljivanjem u posljednji trenutak jer se odmah počelo spekulirati da je to u režiji Milana Bandića. Kad se sve to zbroji i oduzme, činjenica je da smo bez stranačke infrastrukture, sa izuzetkom Zagreba, svugdje postigli odličan rezulat. U Zadru mi je najdraže što su nas podržale braniteljske udruge. Neke jedva da i pričaju međusobno, ali su sve bile za za onakvu Hrvatsku kojoj je u kampanji težio Milan Bandić, rekao je Pavle Kalinić.