Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Neka živi, raste i cvjeta Sveučilište u Zadru!

13.02.2012. 23:00
Neka živi, raste i cvjeta Sveučilište u Zadru!


Ove godine, koncem ožujka, Sveučilište u Zadru obilježit će prvih deset godina od dobivanja, odnosno obnove statusa samostalnog sveučilišta. Naime, 4. srpnja 2002. godine Hrvatski Sabor jednoglasno je donio Zakon o osnivanju Sveučilišta u Zadru kojim je dotadašnji Filozofski fakultet u Zadru pod Sveučilištem u Splitu postao samostalno sveučilište. Važan kotačić za pokretanje inicijative, ali i sam proces odcjepljenja i dobivanje statusa sveučilišta bilo je otkriće prof. dr. sc. fra Stjepana Krasića da je u Zadru još 1396. otpočelo s radom prvo sveučilište u Hrvata, Studium Generale u ovdašnjem dominikanskom samostanu. Povodom proslave 600-te obljetnice tog starog europskog sveučilišta javila se ideja za obnovom samostalnog sveučilišta u Zadru. Od te ideje pa do samostalnosti proteklo je nekoliko godina, a ove godine Sveučilište slavi i prvih deset samostalnih godina. U tih deset godina otvorili su se brojni odjeli, broj studenata višestruko je narastao, kao i broj djelatnika Sveučilišta, a grad Zadar postao je važno mjesto na karti znanstvenih skupova i otkrića. Kroz slijedećih par brojeva priloga za kulturu “Donat” donosimo razgovore s predstavnicima Sveučilišta i onima koji su od njega napravili instituciju kakvu danas poznajemo.
Zadarski sveučilišni temelji
Prvi naš sugovornik, ujedno i prvi rektor Sveučilišta u Zadru, a dotadašnji dekan, je prof. dr. sc. Damir Magaš koji se za Zadarski list prisjetio postupka odcjepljenja i samih početaka samostalnog sveučilišta.
Odakle je krenula inicijativa za odcjepljenjem od Sveučilišta u Splitu i osnivanjem Sveučilišta u Zadru?
– Zahtjev za osnivanjem Sveučilišta u Zadru pokrenut je početkom 2001. kada sam uputio Elaborat za osnivanje Sveučilišta u Zadru u proceduru. Međutim, znatno prije, najučinkovitiji poticaj bilo je otkriće prof. dr. sc. fra Stjepana Krasića da je u Zadru još 1396. otpočelo s radom prvo sveučilište u Hrvata, Studium Generale u ovdašnjem dominikanskom samostanu. U okolnostima nastanka neovisne Republike Hrvatske, stekli su se uvjeti da se proslavi 600-ta obljetnica tog starog europskog sveučilišta. Tada je obznanjena i aklamativno prihvaćena zamisao ponovnog osnivanja Sveučilišta u Zadru. Naime, snažnih poticaja za ponovno osnivanje zadarske almae mater studiorum bilo je i nekoliko godina prije toga, od strane pojedinih profesora na Fakultetu i povjerenstva koje je u vrijeme uprava dekana prof. dr. sc. Šime Batovića i akademika Nikole Kolumbića radilo na pripremi te obljetnice, u kojem sam i sam bio član. Zanimljivo je da je i kasniji ministar prof. dr. sc. Hrvoje Kraljević još 1990. u časopisu “Danas” pisao o potrebi osnivanja Sveučilišta u Zadru, a zamisao su stalno podržavali prof. Krasić, županijske i gradske vlasti u Zadru, zadarski nadbiskupi, većina zadarskih članova HAZU i mnogi, mnogi drugi. Već je u vrijeme odluke da se nekadašnji Filozofski fakultet izdvoji iz Sveučilišta u Zagrebu, 1974., i da postane članica novog Sveučilišta u Splitu, bilo među građanima i pojedinim intelektualcima, ne samo u Zadru, razmišljanja da bi, zapravo trebalo osnovati Sveučilište u Zadru. Poradi snažne političke marginalizacije Zadra u to vrijeme, do toga nije došlo. U sljedećih 26 godina, u Splitu je osnovano desetak novih fakulteta, u Zadru niti jedan. Ujedno, u razdoblju opetovanih zahtjeva da se i u Splitu otvore humanistički studiji, odnosno Filozofski fakultet, bilo je jasno da je za dobrobit Zadra, njegovog užeg regionalnog prostora Sjeverne Dalmacije i Like, ali i čitave Jadranske Hrvatske, Hrvatske u cjelini pa i šire, posebice s obzirom na europsku tradiciju, nužno ponovno obnoviti samostalno sveučilišno žarište.
Tako je potrebu obnove Sveučilišta u Zadru, premda ne i bez određenih otpora, formaliziralo i Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zadru. Prve konzultacije o toj zamisli odvijale su se i u tijelima Zadarske županije, Grada Zadra, Zadarske nadbiskupije, nadležnog Ministarstva, među članovima HAZU itd., a posebno kroz rad Organizacijskog odbora za obilježavanje 600. obljetnice Generalnog studija Dominikanskog reda u Zadru. Osobe visokoga autoriteta i digniteta, pokojni nadbiskup zadarski mons. Marijan Oblak, župan zadarski Šime Prtenjača, pojedini akademici HAZU te osobno prof. dr. sc. Stjepan Krasić, bili su okosnica inicijalnih sjednica i razgovora oko osnivanja Sveučilišta u Zadru u kojima sam i osobno sudjelovao.
Svečana sjednica Senata Sveučilišta u Splitu i Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta povodom 600. obljetnice, i pod pokroviteljstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, održana je u Zadru 16. listopada 1996. Sudionici tih dvaju tijela kao i članovi Rektorskog zbora Republike Hrvatske, brojni dekani, predstavnici Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, HAZU, Matice hrvatske, Biskupske konferencije, Zadarsko-kninske županije, Grada Zadra, Zadarske nadbiskupije, Družbe “Braća hrvatskog zmaja” i mnogi drugi iz akademskoga, kulturnoga, političkoga, crkvenoga i javnoga života zemlje i inozemstva, među kojima i ministar prof. dr. sc. Ivica Kostović (i u ime predsjednika Republike Hrvatske) i kardinal Franjo Kuharić, gospođa Doris Pack, u ime Europske komisije, aklamativno su izrazili volju i težnju za osnivanjem (obnovom) Sveučilišta u Zadru uz puno razumijevanje te zamisli i od rektora i Senata Sveučilišta u Splitu.
Prekretnica 4. srpnja 2002. godine
Elaborat je izrađen još 1998. godine, a Sveučilište je osnovano 2002. Zašto je bilo potrebno toliko puno vremena?
– Nekoliko godina bilo je više kolebljivih nego poticajnih aktivnosti na osnivanju Sveučilišta, premda su najveći dio zadarske, ali i hrvatske akademske javnosti, kao i mjerodavni ministri, značajan dio političke javnosti i upravnih struktura, predstavnici crkve i važni gospodarstvenici te mnogobrojni građani, davali podršku i poticali osnivanje Sveučilišta u Zadru. Te 1998. sam, kao prodekan Filozofskog fakulteta u Zadru, izradio Prijedlog rješavanja prostornih problema visokog školstva u Zadru s osnovama za ustrojavanje Sveučilišta u Zadru. Materijal je poslan na sve relevantne adrese, te su, uglavnom tijekom 1999. i 2000. godine podršku, odnosno očitovanja o osnivanju (obnovi) Sveučilišta u Zadru u pismenom obliku dostavili Ministarstvo znanosti i tehnologije, Županija Zadarska, Grad Zadar, Senat Sveučilišta u Splitu, Zadarska nadbiskupija i dr. Ipak, bilo je neslaganja i otpora zamisli osnivanja (obnove) Sveučilišta u Zadru, što je usporavalo njezino ostvarenje sljedećih nekoliko godina.
Poslije opetovanih neuspjelih izbora za dekana Filozofskog fakulteta u Zadru, tadašnji rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Ivo Babić imenovao me 20. listopada 2000. dekanom (v. d.). Tada sam mogao ubrzati radnje na stvaranju preduvjeta i zakonskih pretpostavki za osnivanje Sveučilišta u Zadru, a tadašnji ministar prof. dr. sc. Hrvoje Kraljević, podržao je izradu potrebne elaboracije za osnivanje Sveučilišta. Već je prethodno manji dio javnih glasila, a i manji dio akademske javnosti, napadao ideju o osnivanju Sveučilišta u Zadru, ili je nerijetko proglašavao dvojbenom i neostvarivom. Usporedno sa značajnom i stalnom podrškom osnivanju Sveučilišta, otpori su bili vanjski i unutarnji, institucionalni i izvaninstitucionalni, otvoreni i prikriveni, formalni i neformalni, od lokalne do nacionalne razine. Očitovali su se kroz pojedine “dobronamjerne” i učestale rasprave, naročito o “nedostacima” bivšega Fakulteta. Bilo je i otvorenih i prikrivenih napada, katkad i vrlo surovih, ali samo u dijelu javnih medija, na zamisao o osnivanju, pojedine nositelje ideje o osnivanju, tadašnjeg ministra, upravu i pojedine zaposlenike Fakulteta. Posebice su učestali napadi kada je započelo ostvarivanje zamisli, u godinu, dvije pred osnivanje. Stoga je u tadašnjim okolnostima bilo izrazito teško usuglasiti stavove s obzirom na različita, katkad i suprotna polazišta i stavove unutar kolektiva, ali i iz različitih formalnih i neformalnih krugova izvan i iz Zadra. Ipak, i Senat Sveučilišta u Splitu na svojoj sjednici u Dubrovniku 25. veljače 2001. dao je podršku osnivanju/obnovi Sveučilišta u Zadru, a to su učinili i Županija zadarska (veljača, 2001.), Grad Zadar, HAZU, Zadarska nadbiskupija i drugi (ožujak-svibanj 2001.).
Već u prvoj polovici 2001. izradili smo Elaborat za osnivanje Sveučilišta u Zadru na kojem smo posebno radili današnji rektor prof. dr. sc. Ante Uglešić, prorektorica prof. dr. sc. Dijana Vican i ja. Kao prijedlog podržali su ga tadašnji Filozofski fakultet i Visoka učiteljska škola u Zadru, Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (na sjednici Predsjedništva 27. lipnja 2001.). Prihvatilo ga je velikom većinom glasova i Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu (prosinac 2001./veljača 2002.), premda su pojedinci, očito tada protivnici osnivanja novih sveučilišta u Hrvatskoj, doprinijeli, usudio bih se reći, da se otegne stavljanje na dnevni red. Poslije donošenja pozitivnog Zaključka Nacionalnoga vijeća, Elaborat su prihvatili Ministarstvo znanosti i tehnologije RH (veljača 2002.), Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora (svibanj 2002.) i Vlada Republike Hrvatske (svibanj 2002.).
Tako je Sabor, na zasjedanju 4. srpnja 2002. jednoglasno donio Zakon o osnivanju Sveučilišta u Zadru. Bio sam, kao i mnogi moji suradnici i građani naše regije i Hrvatske, presretan taj dan, za koji sam uvjeren da je označio prekretnicu u značenju Zadra i njegova visokog školstva. Ipak, do početka rada Sveučilišta trebalo je obaviti mnoge daljnje radnje.Vlada Republike Hrvatske me je imenovala u rujnu privremenim rektorom i tada su mogle početi radnje na stvarnom (financijsko, kadrovsko, prostorno i infrastrukturno) izdvajanju od Sveučilišta u Splitu, donošenju privremenog statuta, registriranje i osnivanje vlastitog Senata.
80 posto više studenata i uređenje infrastrukture
Što je točno značila samostalnost za Sveučilište u Zadru? Kako je do tada djelovalo, a kako je počelo djelovati od tada?
 – Osamostaljenje visokoškolskog života u Zadru kroz novo integrirano sveučilište označilo je snažan napredak nastavnog, znanstveno-istraživačkog, prostornog, infrastrukturnog, izdavačkog, međunarodnog i svakog drugog aspekta njegova djelovanja.
 U razmjerno kratkom razdoblju broj profesora i nastavnika više je nego udvostručen, a ukupan broj djelatnika s 265 porastao je na preko 600. Broj studenata povećan je za 80 posto, na oko 5.500. Gravitacijsko područje Sveučilišta proširilo se praktički na cijelu Hrvatsku, a počeo je proces i međunarodne razmjene studenata, osnovano je 10 novih odjela, s velikim brojem obnovljenih i novih studija, s obzirom na primjenu bolonjskih načela. Povećan je broj poslijediplomskih studija kao i broj osoba koje doktoriraju u Zadru. Korisni prostor je povećan za gotovo 4.000 m2, a unutarnja infrastruktura bitno unaprijeđena i osuvremenjena. Ponosimo se danas izgledom i uređenošću naših prostora. Već u mojem mandatu uređene su zgrade na obali, opremljena je i obnovljena zgrada Rektorata, obnovljena i uređena Sveučilišna kapela sv. Dimitrija, privedena namjeni zgrada sveučilišnih znanstveno-istraživačkih centara u Jazinama. Izrađeno je idejno rješenje za Novi kampus, Zadarska županija ustupila je prostor dijela Stare Tehničke škole, uređeni su prostori Studentskog doma, Sveučilište se proširilo na prostore Citadele, a uređeni su i sveučilišni voćnjaci i vinogradi na Bašćici. U mandatu mog slijednika nastavilo se s proširenjem studentskog restorana, otvaranjem Sveučilišne knjižare, elaboratima za uređenje stare Tehničke škole za odjele društvenih znanosti, uređenjem prostora dobivenih od Grada Zadra na Višnjiku, objekata kod Sfinge, Sveučilište se proširilo u regiji, u prostoru Like (Gospić), a posebno su važna sredstva EU za izgradnju Novog kampusa 2013. b- 2030.
Ojačana je administrativna potpora novim uredima i službama, među kojima su posebno važni oni za unaprjeđenje kvalitete, za međunarodne odnose, za izdavaštvo itd. Bitno je povećana i unaprijeđena izdavačka djelatnost, posebice znanstvenih časopisa, međusveučilišna suradnja je sve jača i brojnija, itd. itd.  
Bez osnivanja Sveučilišta, uvjeren sam, niti manji dio toga ne bi se ostvario, jer bi prioriteti mahom bili izvanzadarski i do ovakvog brzog razvoja i priznanja ne bi došlo.
 A što sam kao posljednji dekan i prvi rektor zatekao? Zgrade na Obali kralja Petra Krešimira IV. bile su u lošem stanju (loše krovište i potkrovlje, problemi s drveninom, odvodnjom, centralnim grijanjem, elektroničkom i telefonskom infrastrukturom i dr.). Zgrada nekadašnje Gimnazije odnosno bivših osnovnih škola “V. Škorpik”/”P. Preradović”, svojedobno dodijeljena Filozofskom fakultetu, bila je od 1987. u 15-godišnjem najmu/korištenju Tankerske plovidbe, d.o.o. Zadar. Zgrada nekadašnjega Studentskog doma bila je zapečaćena, u propadanju i izvan upotrebe. Prostor kapele sv. Dimitrija, dodijeljen bivšem Fakultetu, bio je u ruševnom stanju, potpuno devastiran, a prolaz do glavne zgrade na obali napuknut i nagnut te je prijetio rušenjem. Zgrada u nekadašnjoj Vojarni F. Lisice, ustupljena bivšem Fakultetu, bila je potpuno devastirana… da se zadržim samo na prostoru i infrastrukturi, da ne elaboriram o vanjskim i unutarnjim odnosima, financijskim prilikama, kadrovskoj strukturi i brojnim drugim naslijeđenim pitanjima i izazovima. Izuzetno sam ponosan što sam, uz pomoć članova uprave mogao ostvariti planove i razriješiti velik dio problema. Bio je to nužan preduvjet preobrazbe u moderno sveučilište i borbe za pripadajuće mjesto na europskoj listi sveučilišta.
Suočavanje s predrasudama “odozgor” i iz unutarnjih redova
Kao prvi rektor Sveučilišta u Zadru s kojim ste se problemima ponajviše susretali u prvim godinama samostalnosti?
– Znatno su bili veći problemi prije osnivanja, kada je trebalo ukazati na potrebu, važnost i nužnost postojanja Sveučilišta u Zadru. Ipak, i kasnije su se nastavili određeni problemi. U to vrijeme otvorilo se po tko zna koji put pitanje studentske prehrane s obzirom da je zbog sustava financiranja nekoliko restorana u kratko vrijeme otkazalo usluge prehrane, ali smo to uspješno riješili. Trebalo se izboriti za financijska sredstva za objekte (zgrada znanstvenih centara, obnova zgrada na obali s uvođenjem dizala i zgrada Rektorata, pitanje obnove Citadele), što u okolnostima kada je Ministarstvo već prije ušlo u pozamašne kreditne odnose za izgradnju sveučilišnih kampusa u Zagrebu, Rijeci, Splitu…, nije bilo nimalo jednostavno. Pratile su nas i pojedine predrasude “odozgor”, iz politike, ili pak od struke ili konkurenata, a ponekad i iz vlastitih redova, primjerice da prizemlje Rektorata treba namijeniti za “elitni restoran”, da staru Tehničku treba prenamijeniti u garažu ili robnu kuću, da ćemo ostati bez kadra, da ćemo se osuti, da želimo Zadru otuđiti Znanstvenu knjižnicu, da ne treba razvijati prirodne, tehničke, zdravstvene i druge studije, da ne treba razvijati poljoprivredni studij… Štoviše, da Zadru nije potrebno razvijati određene studije, da je Sveučilište u Zadru “malo” sveučilište, pa neka se usmjerava samo u određene znanosti i struke; pojedinci su nas napadali zbog trivijalnih stvari (kupnje namještaja, kvara na grijanju ili sl.), ali bilo je i pitanja odnosa studenata i nastavnika, ili nastavnika međusobno, što je međutim i realno očekivati u složenom sustavu poput sveučilišta itd. Poseban je problem bilo osipanje kadra na 2-3 odjela, ali su uvijek pronađena odgovarajuća rješenja.
 Ipak, svi problemi bili su u sjeni ubrzanog napretka, kvalitetne preobrazbe, kolektivne i pojedinačne dobre volje i postignuća u nastavi, istraživačkoj djelatnosti, izdavaštvu, prepoznatljivosti, međusveučilišnoj suradnji, učinkovitosti rada Senata i svih sveučilišnih tijela i sastavnica. To je vrlo brzo Sveučilištu u Zadru omogućilo u grupaciji hrvatskih sveučilišta, sve primjereniji status.  
Trenutno radite na monografiji povodom prvih deset godina Sveučilišta u Zadru. Koji su najvažniji trenutci u životu Sveučilišta na koje ćete se osvrnuti povodom ovih deset godina samostalnog djelovanja?
– Uz veći broj drugih suradnika na tom vrijednom izdanju, rado sam se odazvao pozivu da prikažem prve godine postojanja i djelovanja Sveučilišta u Zadru. Sadašnja uprava i urednici monografije upravo su u završnim poslovima oko njezine pripreme za tisak. Svatko može imati svoj pogled na “najvažnije” trenutke u životu Sveučilišta, a s mojeg motrišta, kao prvog rektora, izdvojio bih sve radnje na osnivanju, u prvom redu spoznaju koju je objelodanio prof. Krasić o prvom sveučilištu 1396., donošenje Zakona o Sveučilištu u Zadru odnosno njegovu osnivanju 4. srpnja 2002., te prvu sjednicu Senata 25. ožujka 2003. (taj datum je postao Dan Sveučilišta u Zadru). Velik događaj za Zadar i Hrvatsku zbio se 8.-10 svibnja 2003. kada smo u sklopu Svečanosti početka rada Sveučilišta, pod blagoslovom pok. nadbiskupa mons. Ivana Prenđe otvorili obnovljenu Sveučilišnu kapelu sv. Dimitrija novcem kojeg je darovao pok. mons. Šime Duka. Tada smo bili počašćeni posjetom više od stotinu visokih uzvanika znanstvene, političke, kulturne i druge javnosti Europe i Hrvatske, te otvorili prvu sveučilišnu regatu osmeraca na zadarskoj rivi koja se kao prvorazredan športski događaj održavala redovito pet godina.
Svakako su mi u srcu i počasni doktorati prof. dr. sc. Stjepanu Krasiću, mons. dott. Šimi Duka i gđi. Doris Pack koji su iznimno zadužili naše Sveučilište, kao i prof. dr. sc. Tefku Saračeviću, ali i uspjesi svih koji su uspješno doktorirali, magistrirali i diplomirali na našem Sveučilištu.
 Usjekli su mi se u pamćenje i dugotrajna borba za obnovu zgrade u Novom kampusu (njezinim otvaranjem 2001. stvoreni su prostorni preduvjeti osnivanju Sveučilišta), Idejno rješenje izgradnje Novog kampusa (2005.-2007.), Odluka Vlade RH da se taj prostor prenese Gradu Zadru za Sveučilište (2007.), a posebice nedavni uspjeh (2011.) da za njegovu izgradnju EU odobrava 270 milijuna eura u razdoblju 2013.-2030. To je velika potvrda naše kvalitete i pripadnosti europskim tradicijama. Moramo stoga dogodine biti u potpunosti spremni za početak izgradnje, što znači da sve radnje pripreme zemljišta i prostorno-planske i projektne dokumentacije trebaju biti završene.
Nezaboravni su i trenuci puštanja u rad dizala i potkrovlja zgrada na obali (2006.), zgrade sveučilišnih znanstvenih centara u Jazinama, 2007. i do kraja obnovljenog Rektorata 2007., uređenje zemljišta, sadnja voćnjaka i vinograda na Bašćici 2006./2007. itd.
 Veselila su me i vesele različita i vrijedna, mnoga domaća i međunarodna priznanja, nagrade, stipendije i sl. našim studentima, našim djelatnicima i znanstvenicima za postignuća u nastavi, studiranju, istraživanju, inovacijama, uredskom radu, športskim natjecanjima i drugim aktivnostima. Veseli me i svaka knjiga, udžbenik i časopis našeg Sveučilišta, svaki znanstveni skup ili drugi događaj na Sveučilištu, ili na kojem sudjeluju naši djelatnici itd. itd.
 Duboko sam proživljavao i proživljavam svaku pobjedu u osmišljavanju naših novih deset sveučilišnih odjela, brojnih novih studija, novih znanstvenoistraživačkih centara te uspjehe na domaćem i međunarodnom planu zadarske sveučilišne zajednice.
Ne samo kao prvi rektor, kada sam ih osobno poticao i predlagao, nego i danas u svakom trenutku kada se nešto novo, kvalitetno na Sveučilištu dogodi. U tom smislu želim i sadašnjem rektoru, upravi i cijelom kolektivu Sveučilišta puno uspjeha u radu i postignućima. Neka živi, raste i cvjeta Sveučilište u Zadru!
 


Prvih šesnaest


Na samom početku kada je Sveučilište osnovano djelovalo je svega 16 odjela. O kojim je odjelima riječ?
– To su bili Odjel za arheologiju, Odjel za engleski jezik i književnost, Odjel za filozofiju, Odjel za francuski jezik i književnost, Odjel za geografiju, Odjel za informatologiju i komunikologiju, Odjel za klasičnu filologiju, Odjel za kroatistiku i slavistiku (s Odsjekom za hrvatski jezik i književnost i Odsjekom za ruski jezik i književnost, tj. dva studija), Odjel za njemački jezik i književnost, Odjel za pedagogiju, Odjel za povijest, Odjel za povijest umjetnosti, Odjel za psihologiju, Odjel za sociologiju, Odjel za talijanski jezik i književnost, Stručni odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece (s Odsjekom za izobrazbu učitelja i Odsjekom za izobrazbu odgojitelja predškolske djece, tj. dva studija).




Magna Charta Universitatum


2003. godine Europska sveučilišna zajednica (Europan University Association) sa sjedištem u Ženevi primila je Sveučilište u Zadru u svoju udrugu. Što je to značilo za samo Sveučilište i koliko ste u tim prvim godinama rada uspijevali ostvariti suradnju s drugim Sveučilištima i institucijama u Hrvatskoj i izvan nje?
Da, 4. srpnja 2003. godine, Sveučilište u Zadru primljeno je u Leuvenu (Belgija) u punopravno članstvo u EUA, a 27. rujna 2003. postalo je i punopravnim članom Dunavske rektorske konferencije u Pragu na Karlovom sveučilištu (Carolinum), na njihovim redovitim godišnjim zasjedanjima. Dana 12. prosinca 2003. Sveučilište je na III. redovitoj godišnjoj sjednici opće skupštine u Ioannini (Epir, Grčka) službeno primljeno u Međunarodnu zajednicu sveučilišta jadransko-jonskog prostora (UniAdrion), a 16. svibnja 2004., na redovitoj rektorskoj konferenciji u Linzu (Austrija) postalo je član Rektorskog zbora zemalja Alpe-Jadran.
Već dok sam bio dekan ostvarili smo značajne dodire s uglednim osobama tih udruga i zajednica. Podržavali su i svesrdno poticali povratak Zadra u europski krug sveučilišta s obzirom na naše tradicije i srdačno pozdravili na svečanostima početka rada Sveučilišta kada je u ime EUA i Podunavske rektorske konferencije ovdje bio njihov izaslanik.
Dana 18. rujna 2004. potpisao sam u Bologni dokument Magna Charta Universitatum. Time je Sveučilište u Zadru, njegujući tradiciju jednog od starijih europskih sveučilišta, potvrdilo pripadnost, uza sve povlastice i odgovornosti, zajednici sveučilišta Europe i Svijeta.
Suradnja se odmah pojačala u razmjeni kadrova, upriličavanjem znanstvenih skupova, sudjelovanjem u donošenju odluka na međusveučilišnoj razini. U moje je vrijeme potpisano 26 međusveučilišnih ugovora o suradnji koji su vrlo brzo polučili određene rezultate, a  do danas još 34, ukupno 60, što govori o svestranoj aktivnosti i mogućnostima koje postoje u nastavnoj, istraživačkoj, izdavačkoj, studentskoj, kulturalnoj ili drugim vidovima suradnje.
Odmah smo poticali i uključivanje svih svojih sastavnica u međunarodne projekte i mreže, posebice one u Europskoj uniji (Tempus, Ceepus, InterReg, Damac i dr.). U razdoblju 2002. – 2007. ostvareno je dvadesetak znanstvenih i drugih projekata.
Sveučilište u Zadru je povezano u većoj ili manjoj mjeri, sa svim hrvatskim sveučilištima, ponaosob s pojedinim fakultetima, odjelima i drugim sastavnicama. U akademskim godinama 2005.-2006., i ove 2011.-2012., predsjedavajuće je Rektorskom zboru Hrvatske. Odlične su veze s HAZU, s Maticom hrvatskom, s raznim znanstvenim i strukovnim udrugama, s Međunarodnim sveučilištem u Dubrovniku (Dubrovnik International University – DIU), s pojedinim znanstvenim institutima itd.