U Zadru se osjećam kao kod kuće

U proteklih nekoliko godina zadarska kazališna scena uistinu je oživjela a ja sam imala sreću gostovati s predstavama HNK Split. U Zadru, gradu u srcu Dalmacije i Hrvatske, ja se osjećam kao kod kuće

Ksenija Prohaska, priznata hrvatska glumica, trebala je večeras nastupiti u Zadru u monodrami “Clara Schumann”, no vremenske (ne)prilike odgodile su i ovaj događaj.
Prepoznala genij svog supruga
Dolazite u Zadar, ovo nije prvi put? Dojmovi?
– Zadarska publika me uvijek sjajno primala, pa ne sumnjam da će i ovo proći kao i moja prijašnja gostovanja. U proteklih nekoliko godina zadarska kazališna scena uistinu je oživjela a ja sam imala sreću gostovati s predstavama HNK Split. “Marlene Dietrich”, “Tetovirana ruža”, “Nosi nas rijeka”, “Billie Holiday”, “Babina gujica” i brojne druge. Ujedno sam i na ovim daskama odigrala predstavu “Hollywood” u produkciji Zadarske Kazališne Kuće. A Zadrani me sigurno i pamte po mom nastupu u glazbeno-dramskoj predstavi “Edith Piaf”. Inače, u Zadru, gradu u srcu Dalmacije i Hrvatske, ja se osjećam kao kod kuće.
Možete li najaviti predstavu s kojom nam dolazite, kako ste se našli u ulozi Clare Schumann?
– Uvijek volim tumačiti vrlo različite likove i u različitim žanrovima. “Clara Schumann” je predstava o karizmatičnoj supruzi Roberta Schumanna, koja je bila i sama veliki kompozitor i svjetski poznati pijanist. Da nije bilo nje, danas za Roberta Schumanna vrlo vjerojatno ne bi ni znalo. Ona je nesebično kao umjetnik prepoznala genij svog supruga i potpuno mu se posvetila. Rodila je osmero djece, bila je četrnaest godina u braku s njim, a nakon njegove smrti pronašla je snage da četri desetljeća na svim pozornicama svijeta pronese svoju u Schumanovu slavu. A istovremeno je bila i muza Johannesa Brahmsa.
Proveli ste dugi niz godina u Hollywoodu, osim u teatru, dakle, nastupali ste i na filmu, televiziji? Možete li napraviti usporedbu između glume u teatru i one u filmu, na tv-u?
– U svakom slučaju moja prva ljubav je teatar; osjetiti živu publiku, koja diše sa vama i prepoznaje istinu. Glumac je u teatru puno važniji nego na filmu i televiziji, gdje je on samo kotačić velike mašinerije a u Hollywoodu šoubiznisa, koji ukljućuje i kič koji se zove “rep carpet”, modnu reviju, pa se ne zna više što je važnije: ono što je glumac ostvario na platnu ili imidž koji u privatnom životu želi postići. Ali bez obzira na sve, dobar posao je – dobar posao, bilo na tv, filmu ili kazalištu.
Materinji jezik onaj na kome je najslađe glumiti
Uz hrvatski, glumili ste na engleskom, talijanskom… Razlika između materinjeg i stranih jezika?
– Razlika između materinjeg i stranih jezika je ta da potpuno osvjestite kako je vaš materinji jezik onaj na kome je najslađe glumiti. A glumiti na stranim jezicima, koje sam na sreću diplomirala, veliki je izazov te se odjednom događa nekakva sasvim nova predstava, a moje iskustvo je divno kada stranoj publici na njihovom jeziku ponudiš kazališni čin. Ljudi znaju kako je to teško i vrlo cijene taj glumački napor. Sijećam se gostovanja u Venezueli s “Marlene Dietrich” i oduševljenja sa kojim me primila publika a igrala sam na engleskom jeziku, što inače nije bio ni njihov jezik!? A sada jedva čekam da se vratim i odigram tu istu predstavu, ali na španjolskom.
Dosta Vas je obilježila uloga Marlene Dietrich? Koja je Vaša, zapravo, najdraža uloga?
– Moja najdraža uloga je uloga Serafine Delle Rose u “Tetoviranoj ruži”, Tennesse-a Williamsa, koju je čakavizirao Boris Dvornik, pa se predstava zvala i “Serafina spličanka”. Sjećanje na Borisa, kao kolegu i velikog glumca, kao čovijeka koji mi je dao veliku podršku, nakon mog povratka u Split iz Amerike; i uloga Serafine zauvijek će mi ostati u srcu. “Marlene Dietrich” je predstava koja je u sedamnaest zemalja u svijetu pronašla svoju publiku, koja joj se uvijek iznova divi; to je predstava koja stalno raste i koja će ove godine biti premijerno izvedena i na španjolskom jeziku. A moj san je da odem na svijetsku turneju sa koje se nikada neću vratit. Sretna sam što sam uspjela dostojanstveno odigrati lik legendarne glumice. Takve se hrabre žene ne smje zaboraviti. A ja, kao i ona, zauvijek ću imati gladno srce i nemiran duh.