Teški povratnički život

Pod istim krovom žive Marija Vukas koja je ovih dana napunila 100 godina, njena kći Ilinka Pajić ima 76, sin Spasenije Vukas ima 73 godine i unuk Dragan Vukas koji je u srednjim pedesetima. Dok Ilinka pazi staru, onemoćalu majku koja je jedva pokretna, slabo vidi i čuje, muškarci veći dio dana provode na bukovačkim pašnjacima s ovcama i kozama

Četiri člana obitelji Vukas iz Vukasa iznad Karina svi skupa imaju preko 300 godina. Pod istim krovom žive Marija Vukas koja je ovih dana napunila 100 godina, njena kći Ilinka Pajić ima 76, sin Spasenije Vukas ima 73 godine i unuk Dragan Vukas koji je u srednjim pedesetima.
Vukasi su Srbi povratnici u rodnu Bukovicu. Žive nekoliko kilometara od državne ceste, u Arkadiji, ako se gleda netaknuta priroda oko nje ili zabiti ako se gleda da im je najbliži dućan u nekoliko kilometara udaljenom Karinu, a kamoli što drugo poput ambulante. Ipak imaju asfalt do kuće, struju, a u staroj bukovačkoj kući izlizani kameni pod u oštrom je kontrastu s modernom televizijom i radiom.
Dok Ilinka pazi staru onemoćalu majku koja je jedva pokretna i slabo vidi i čuje, muškarci veći dio dana provode na bukovačkim pašnjacima s ovcama i kozama. Prodaja janjadi i kozlića je glavni, praktično jedini izvor novca za ovu četveročlanu obitelj. Ipak i tu kunu koja se zaradi treba podijeliti na dva dijela, od kojih se jedna šalje drugoj rodbini u Srbiji koja živi u još goroj neimaštini nego treća generacija njihove obitelji u Hrvatskoj.
– Teško nam je živjeti. Sve moramo sami, nitko nam ne pomaže, jedino malo Grad Obrovac, kaže Ilinka Vukas.
Ilinka je mala, ali žilava ženica. Nedavno je slomila ruku, ali inače sve kućne poslove obavlja hitrošću mlađih žena. I njena stogodišnja majka bila je takva do prije nekoliko godina. Ilinka ne priča rado sa stranim ljudima. Strah ju je i samog pogleda na nekog nepoznatog što joj u oči dovodi suze, a glas joj postane plačljiv. U Hrvatsku se vratila prije šest godina i u to vrijeme nije imala nikakvih problema. Ipak, tko zna kakvog su traga na ovoj ženi ostavile ratne godine. Kada se tome doda golema bukovačka praznina koja je na svoj način jednako lijepa i strašna, sve postaje jasnije.
Pomoć koju ova obitelj prima od Grada Obrovca pruža se u sklopu projekta “Naše bake i djedovi” koji obuhvaća sto samačkih i staračkih kućanstava na obrovačkom području. U sklopu projekta svako domaćinstvo jednom mjesečno dobiva paket s prehrambenim i higijenskim proizvodima. Puno je važnija druga strana projekta, a to su posjeti domaćica koje im pomažu u kući i oko rješavanja svakodnevnih za većinu ljudi sitnih problema, ali za ove ljude velikih poput planine. Za Vukase je zadužena Olena Trupac.
– Vukase obilazim najmanje jednom tjedno. Za njih je ovo nešto novo, ovo je prvi put da netko u kontinuitetu dolazi kod njih i pita ih kako su. Dosta su zatvoreni, konzervativni i ne dopuštaju da se previše uđe u njihov privatni prostor, da im se približi, kaže Olena.