Lejdi Oreb: Ljudi su potrebiti istine i bezuvjetne ljubavi

U vremenima dobro planirane i ciljane svjetske krize, do koje je naivni čovjek današnjice glatko doveden, 45.000 kn velik je novac, ali naravno, nekima tek dio mjesečnog dohotka. U mom odgovoru je „zgodna” tema za razgovor, a potrebno nam je raditi, zar ne? Je li problem toliko skupiti? Ipak nije, ali samo zato što je naš čovjek još uvijek čovjek i ma kako mu bilo teško, on će pružiti ruku drugome
Humanitarni koncert za Opću bolnicu Zadar pod pokroviteljstvom Zadarske županije organizira Kulturno-zabavna udruga “Zara” u suradnji s Općom bolnicom Zadar, pjevačicom Marinom Tomašević te klubom Arsenal. Koncert na kojemu će nastupiti Vinko Coce, Hari Rončević, Matko Jelavić, Antonija Šola, Davor Pekota, klape Maslina, Ultima, Lanterna, Kontrada, Marina Tomašević koja će istom prigodom proslaviti 30 godina rada na estradi te mnogi drugi, održat će se u Arsenalu u četvrtak, 15. travnja, u 20 sati.
Sav prihod prikupljen ovim koncertom namijenjen je kupnji uređaja za znojni test vrijedan 45 tisuća kuna, koji bi uvelike unaprijedio rad Pulmološko-alergološke ambulante na Odjelu pedijatrije Opće bolnice Zadar te time znatno poboljšao kvalitetu zdravstvene usluge našim najmlađim sugrađanima koji boluju od rijetke i teške nasljedne bolesti, cistične fibroze. Scenaristica i voditeljica ovog humanitarnog koncerta je atraktivna urednica HTV-ovog zabavnog programa Lejdi Oreb.
Voditeljica seminara za širenje katoličke vjere
Koncert i njegova svrha bili su povod za razgovor s urednicom, voditeljicom i autoricom pri HRT-u koja je svojim djelovanjem vezana, kako uz osobite kulturne projekte u domovini i inozemstvu, ponajviše na klapskom planu, tako i uz radijske i tv-emisije različitog glazbenog usmjerenja te je autorica posebnih koncerata, velikim dijelom onih na državnoj razini. Osim toga veliko područje njezinih interesa zauzima i promicanje vjere te u skladu s tim i nesebično pomaganje potrebitima.
Članica je Udruge “Vojske bezgrješne”. Kao stalna suradnica Radio Marije, vodi MZ “Arkanđela Gabrijela” u molitvi za obraćenje djelatnika u medijima. Tajnica je MZ “Maranatha” i vokal njezinog Slavljeničkog tima “Glas duha” koji je ujedno i Slavljenički tim Pokreta krunice za obraćenje i mir, “Betlehem”. Posebno rado surađuje s braniteljima, a od velike važnosti joj je i održavanje veza s iseljenom Hrvatskom. Dio je projekta snimanja Biblije na nosaču zvuka, namijenjene prije svega za slabovidne i slijepe osobe. Ujedno je često možemo vidjeti i kao voditeljicu seminara za širenje katoličke vjere, u kojima, kako ističe, rado sudjeluje.
Scenaristica ste i voditeljica humanitarnog koncerta za zadarsku bolnicu. Kako je došlo do suradnje s Udrugom Zara i Vlatkom Štrpcem da eto, dolazite u Zadar voditi koncert na kojem će nastupiti brojna poznata imena hrvatskog estradnog neba?
– Moje podrijetlo i temeljni odgoj usmjereni su na ljubav prema svakom dijelu moje zemlje. Prihvaćam je kao dar koje posve sigurno treba čuvati odgovorno i mudro pa ne s prijetvornošću kažem da sam ovdje doma. Poštovanje klapske baštine, jedinstvene u svijetu, različitih, ali vrijednih ljudi, dovelo me do poznanstva s gospodinom Štrpcem, kojega je obiteljsko tragično iskustvo potaklo da organizira koncerte i ovakvog cilja. Premda danas ima mnogo koncerata, prihvaćam samo one iza kojeg cilja i svrhe mogu i ljudski stajati.
Mislite li da će se ova akcija, odnosno koncert pokazati uspješnim te da će se 15. travnja zaista i uspjeti skupiti potrebna sredstva za kupnju uređaja za znojni test za Odjel pedijatrije? Mislim da se radi o nekih 45 tisuća kuna. 
– U vremenima dobro planirane i ciljane svjetske krize, do koje je naivni čovjek današnjice glatko doveden, 45.000 kn velik je novac, ali naravno, nekima tek dio mjesečnog dohotka. U mom odgovoru je „zgodna” tema za razgovor, a potrebno nam je raditi, zar ne? Je li problem toliko skupiti? Ipak nije, ali samo zato što je naš čovjek još uvijek čovjek i ma kako mu bilo teško on će pružiti ruku drugome.  
Mislite li da bi ovakvih akcija trebalo biti više? 
– Zanimljivo pitanje. Ne čudite se mom odgovoru. Danas treba imati sva čula otvorena. U želji za uspjehom bilo kakve vrste, a oko božanstva novca, ljudi se bave ne onim čime bi trebali prema svojim talentima, nego onim čime sebi zamisle da trebaju, pa imamo svega, i manje i više kvalitetnog, nerednih ponuda, sluša se svašta, svašta nam odgaja djecu i svašta nas truje, ali humanitarno?, nekome za pomoć?… opravdano je, nekada, na žalost, jedina pomoć. Neka ih uvijek ima kada zatreba. Ponos je u tome sudjelovati. To je odraz milosrđa i ljudskog blagoslova – neprocjenjivo.
Ljudi izdvajaju koliko mogu
Jesu li, prema Vašem razmišljanju, Zadrani ljudi velikog srca, spremni pomoći kada je u pitanju sveopća dobrobit, posebno djece ili teško posežu u svoj džep, posebice u ovako lošoj situaciji u zemlji? 
– Najprije želim podsjetiti da je ova zemlja Božji dar, što znači da ima sve bogatstvo potrebno čovjeku za normalan život. Povijesni narod ovog starog europskog kontinenta, Hrvati, u mnogo čemu uzor ostalim narodima, narod s poslanjem, danas je zbog osobnih, a neizliječenih povijesnih rana, ponajprije u duhovno teškoj situaciji. Kako uz to idu i materijalne teškoće, lako smo uletjeli u ovo stanje i nikako nije normalno očekivati da od onoga što nemaju, ljudi smognu izdvajati za potrebite. Vjerujte, Zadrani, kao i svi drugi u ovoj zemlji izdvajaju za svoju djecu i druge u potrebi, koliko mogu, jer su dio naroda kojemu to ljubav, kultura i podrijetlo nalažu.
Zadnje čega se sjećam je vaša uloga urednice projekta, emisije Evergreen koja se pokazala dosta gledanom i u globalu uspješnim projektom. Na čemu sada radite i kakvi su vam planovi u budućnosti?
– Biti urednik subotnjeg showa je među najsnažnijim uredničkim obvezama i takvu šansu ne dobiju svi. Evergreen je naš proizvod, nije licencija. Od mogućeg sam sa svojom ekipom pridonijela da taj projekt postane jedan od pet najljepših svjetskih programa. Od onoga što u našem programu radimo, prihvaćam događanja koja nastojim napraviti na zadovoljstvo svoga uredništva i za ugled javne ustanove. Mnogo je toga. Klapski koncerti i festivali, plesna natjecanja, osobito lijepi koncerti cijenjenih i istinskih umjetnika, koncerti Big benda HRT, Zagrebačke filharmonije, Božića u Ciboni, u Bjelovaru, posebno, na europskoj razini pohvaljena Plesna prvenstva, prvi Porin classic, Festivali kajkavskih popevki… Posebni koncerti, poput Gregorijana… Jako mnogo programa, osobito duhovnog sadržaja. Znate, kada postoji red u radu i odgovornost prema onima koji nas plaćaju, a to je ovaj narod, onda treba prihvaćati one projekte u kojim možete iskazati svoje umijeće, za korist zajednice. Naravno da si danas nažalost, ako imaš više talenata „opasan” onima drugima, ali nema straha, dobro uvijek biva nagrađeno, a oni koji zavaravaju predstavljajući se drukčijima nego što jesu, kad-tad se razotkriju. Na žalost, upravo zbog toga što nemamo stav kako to spriječiti, danas imamo razoren svoj jezik, medijsku pristojnost, medijsku moralnost, imamo zvijezde mračnog sjaja, popularan je razvrat, a to će se skupo platiti.
Volim besprijekornost u radu
Bili ste voditeljica i urednica u projektima zabavnog karaktera, a često su to bile manifestacije i emisije vezane uz etno glazbu. Postoji li neki poseban razlog za to? 
– Jednostavno je. Prije svega kada me vidite na sceni, uglavnom sam tada i scenaristica događanja.
Podržavam rad Službe za jezik i govor, promidžbu jasnog i čvrsto opravdanog nacionalnog identiteta, za autorski projekt kojim sam obišla sve kontinente, a koji su prenosile razne televizije, posebno me ugostio i papa Ivan Pavao drugi, iz kojeg je u svijetu proizašao drukčiji pristup klapama, penkali, kravati… Nagrađena sam životnom nagradom “Za osobiti doprinos duhovnom i svjetovnom obogaćivanju hrvatske baštine”. No, o svemu tome ne govorim često, pa to ni ne morate znati.
U posljednje vrijeme zli jezici s internetskih foruma često vas nazivaju “ona neka, propala urednica.” Kako biste to komentirali? Smetaju li vam takve primjedbe i kako se nosite s tim? 
– Ne. Čak nisam ni znala za to. Ne smeta mi. Razumijem ih. Pročitali ste na čemu radim… Razumljivo je, zar ne? A i voljela bih ih upoznati, da ih zagrlim. Obično imam komentare na način suradnje sa svim mojim suradnicima, koja svojim uradcima kažu “uvijek osvoji Prisavlje”, jer poštujem i volim svoje vrijedne kolege. Volim besprijekornost u radu, osobito kada progovaram o etičnosti u medijima i što je to Istina, pa se ne čudim reakcijama onih koji se bave neodgovornim stvarima. Bude mi žao gdje smo se doveli, kada se pozornost daje osobama bez pokrića, ali sada je daleko teže progovarati o tome. Evo, mediji bi trebali služiti za promicanje dobrih vijesti i istina, kvalitetnih činjenica kojih ima, itekako, upoznavanje svojih ljudi i promicanje vrijednosti koje imamo. Ali gdje o tome možete čitati, osim o privatnom propalom životu ispraznih, fizički i duhovno osakaćenih ljudi koji se nameću kao poznati.
Malo ljudi je upoznato s vašom duhovnom stranom. Što mi možete reći o tome? Neki kažu da ste osobno pokušali “obratiti” bivšeg predsjednika Mesića. Koliko je istine u tome? 
– Vrlo “zgodno”, moram se nasmijati. Najprije, čovjek ne obraća, može se samo moliti, a ako svjedoči vjeru onda mora znati da su ne zbog te osobe, već zbog Krista, uprte oči u njega i ne može reagirati ljudskim mentalitetom. Moj um nije vrijedan, ako nije Bogom prožet. Ma, što može čovjek? Pa, ne zna ni osnovne stvari – od kuda dolazi i kamo ide. Sve što je stvorio raspadljivo je. Veselo, zar ne? Ali, kada uzima tijelo Kristovo, on više nije običan čovjek! A kada bi  vjerovao i brda bi pomicao! Ali ne vjeruje! Pozivamo se na vjeru, u crkvi govorimo jedno, a izvan nje – postajemo najveća sablazan. Danas je i popularno igrati se vjerom, čak i zbog osobne slave. Malo hrvatstva i vjere, i eto ga na, a narod ranjen i traži uzore. Na žalost, nude mu se krivi, jer ako nakon nečijih nastupa postoji problem, znači da nešto ne štima. Vjerujte, svijet u nama želi vidjeti uzore, i to ne zato jer smo drukčiji, već zato što se to od katolika očekuje. Mi smo mistično tijelo Kristovo koje nitko i ništa ne može razoriti, ali smo postali mlaki i bljutavi, zato nam je loše i u koži Hrvata i čovjeka općenito. Kada bismo barem mogli slomiti sebe i ljubiti neprijatelja? Ali tko je danas čovjeku neprijatelj? Je li nam jezikom pljuvati jedni na druge ili govoriti u ime Istine? Zato svakom čovjeku pristupam s radošću. 
Mnogi vas opisuju kao atraktivnu plavušu s malih ekrana. Koliko vam izgled u vašem poslu pomaže, odnosno odmaže? Zavide li vam kolegice? 
– Imam pravilno tijelo, zdrava sam i vedra od rođenja. Ništa ne činim bez molitve i ništa mi nije teško. O dikciji i pravilnosti nastupu neću govoriti. Naravno da je potrebno imati urođeni dar, nacionalnu svijest i odgovornost, i to zato što javni djelatnik nikako ne smije raditi za osobnu promidžbu. Razumijemo li se? 
Raditi za jednu TV kuću je dosta surov posao za jednu mladu ženu. Kako se snalazite u takvom načinu života čiji tempo neminovno gazi privatni život. Koliko vremena zapravo imate za sebe i drage ljude? 
– Zbog načina moga života, potpuno sam ispunjena, uvijek za sve imam vremena. Budim se u 5.30, a liježem oko ponoći. Sve što radim posvećujem Bogu, a ljubim svoju zemlju i svoj rod. Tema “Ne Ljubavi” danas razdire čovjeka. To je posebno bolna tema, a jer o njoj ne progovaramo na pravilan način, ljudi imaju pogrešne i površne veze. O njoj rado govorim na koncertima. Ljudi su potrebiti istine i bezuvjetne ljubavi, bez računice i interesa. Sretan je onaj kojemu je ljubav darovana. Na žalost mnogi toga nisu svjesni. 
Karijera bez skandala
O vašem privatnom životu se zna jako malo i gotovo ništa. Nema nikakvih bombastičnih skandala tipa razgolićene fotografije ili eksplicitne snimke sexa koje su tako “IN” među našim poznatim “facama”, pa i među vašim kolegama. Jesam li dobro upućena ili sam što propustila zatočena u redakciji? Biste li se takvim stvarima koristili u vlastitoj promidžbi? 
– Nakon dosadašnjih odgovora ste me barem malo upoznali. Što mislite, kome to treba?
Što možemo očekivati od vas u budućnosti, možda ipak jedno fotkanje za Playboy, osvajanje Himalaje ili što slično kao način da ostanete u sjećanjima naraštaja Hrvata ili mislite da su to totalno glupi načini ostavljanja traga na ovom svijetu? Koji su vaši? 
– Što mislite tko sam ja, tko ste Vi, tko je čovjek koji ovo čita, iz koje obitelji, s kojim životnim putovima, nevoljama, ljepotama, i zašto smo baš sada ovdje i u ovom vremenu? Je li nas netko pitao kad se želimo roditi i gdje, jesu li nas ovi roditelji baš ovakvima naručili? Do kada ćemo živjeti? Kamo idemo? Je li Vas strah? Slučajno baš vi radite ovaj razgovor sa mnom? Važno je da se svidimo Onome koji se ne nada da će od nas biti neka korist što nam je dao ovaj život. Hajd’mo na tome raditi! 
Nakon ovog razgovora mogu samo pitati, dolazite li ovo ljeto u Zadar, na more i sunce i među horde turista od kojih nećete uspjeti vidjeti ništa, ali eto moram pitati? Usput, imam slobodan stan pa ćemo srediti dobru cijenu preko veze. Jel’ može? Popust na više dana. 
– Doći ću svakako, od sada i s tobom na druženje. Dolazim, svojim dragim prijateljima… Ovdje sam radila za poginule vatrogasce, za djecu, za klape, u zajedništvu, sa svojima i među svojima.  

 GOSTI DOLAZE VIDJETI NAŠU KULTURU

Kakvim vam se čini naš grad, ljudi, more, sunce… sve ono što prodajemo “naivnim” turistima? 
– Zadar je snažan, povijesni grad, to nitko do sada, a nitko ni ne može promijeniti. Na moru je, Jadranskom, još uvijek očuvanom od čovjeka koji je počeo glumiti Stvoritelja, pa bahatošću i ohološću sebi i drugima kopa grob. Ovdje žive ljudi oduvijek kulturni i oni koji tu kulturu žele očuvati. Gosti dolaze to vidjeti, i trebaju dolaziti i diviti se. Platiti ono što je potrebno platiti, a naš  čovjek treba sebe i svoj rod poštovati, te ljubazno, dičeći se svojim, to svakom turistu i predstaviti. Nije lijepo čuti kada kažemo kako treba znati prodati. To miriše na prijevaru, laž, želju za lakom zaradom, a to se osveti, i na djeci. Mi imamo i čime se predstaviti, ali trebamo znati čuvati, ne ulizujući se, jer nemamo zašto, ni kome i nikako tuđe suvenire prodavati pod svoje.

 LEJDI

Odavno se čude vašem, prema mom mišljenju, vrlo jedinstvenom imenu. Odakle ideja za to ime? Kada biste mogli, biste li ga mijenjali ili vas jednostavno nije briga za druge i njihovo mišljenje? 
– Da. Ime je znak i tvoje obilježje. Kršteno, znači da se na to ime odazivaš i u trenutku napuštanja ovoga svijeta. Kad bi ljudi barem promišljali čime dijete obilježavaju. Tko su nam uzori danas? Lejdi je titula, no dano mi je iz vrlo mudrih razloga. Znate, prezimena obično žive oko 1.500 godina, a moje se spominje u Bibliji, dakle više tisuća godina je staro. Ono je staro hrvatsko prezime obitelji koja je bilo politički nepodobna, pod prozorom je rado stajala “dektiva”, onda? Što mislite, je li mojima bilo bolje biti živ Hrvat i raditi za svoj narod ili…? Ne, ne bih ga mijenjala, ni slučajno. Ponosim se njim, ali samo zbog razloga njegovog postavljanja.

 DONACIJA KUPNJOM CD-a

Ulaz u Arsenal bit će prema najavama organizatora besplatan, no svi koji žele sudjelovati u ovoj humanitarnoj akciji od koje će velike koristi imati upravo zadarska djeca, moći će na ulazu u Arsenal kupnjom CD-a Marine Tomašević u iznosu od 40 kuna pomoći kupnji ovog iznimno važnog aparata vrijednog 45 tisuća kuna bez PDV-a. Rezervacija stola sa 4 do 6 sjedećih mjesta koštat će 2 tisuće kuna, a sve u cilju što veće pomoći za uspješnu nabavu ovog aparata zadarskoj Općoj bolnici.