Mogu reći da svi, i vojnici i domaće stanovništvo, vape za mirom. Vojnicima nije lako izdržati 10 mjeseci na 5, 6 ili 7 tisuća metara nadmorske visine, pa mjesec dana odmora, a onda opet pa opet na istu nadmorsku visinu. Sve skupa na terenu u Kašmiru provedu 3 godine. Uz to, dok nas u Pakistanu dočekuju raširenih ruku, poznat je stav Indije da im ne trebaju snage UN-a, kaže Vučković
Dugotrajni sukob oko pokrajine Jammu i Kašmir još je uvijek jedna od najneuralgičnijih točaka u svijetu. Dioba indijskog potkontinenta 1947. kulminirala je ratom Pakistana i Indije zbog suvereniteta nad Kašmirom, koji je podijeljen tako da je dvije trećine ostalo u Indiji a jedna trećina je pripala Pakistanu. Zbog većinskog muslimanskog stanovništva, Kašmir je do danas ostao najvažnijom točkom spoticanja u odnosima New Delhija i Islamabada.
Bitka na „Krovu svijeta” rezultrirala je slanjem promatrača UN-a među kojima je donedavno bio i Zadranin, pukovnik Žarko Vučković. Rođeni Koprivničanin ili kako sam kaže, „Koprivničanac”, pukovnik Vučković bio je u dva navrata vojni promatrač Ujedinjenih naroda u misiji UNMOGIP i to od 2003. do 2004. i od 2009. do 2010. Posebnost ove misije jest u tome što se pokušava održati mir između dviju regionalnih, ali i nuklearnih sila. Danas predavač na Središtu za Obuku HRZiPZO „Rudolf Perešin” u Zemuniku, pukovnik Vučković je prije polaska najprije morao proći tečaj UNMOC (UN Military Observer Course).
Trgovina preko crte razdvajanja
– Prve tri godine tečaj UNMOC se prolazio u inozemstvu. Od travnja 2003. tečaj se održava u Hrvatskoj. Pored već stečenih vojnih znanja s kojima dolazite na tečaj, u tri tjedna obuke morate savladati topografiju, rad s GPS-om, temelje pregovaranja, rad na razoružavanju… Zadaća promatrača je nadziranje primirja, istrage incidenata i izvještavanje UN-a, govori na početku naše priče pukovnik Žarko Vučković.
Vučkovićeva posljednja misija nasreću nije bila toliko opasna kao ona iz 2003. Tek jednom on i njegovi kolege izašli su na očevid zbog kršenja primirja strojničkom vatrom. Šest godina prije još je bilo sporadičnih sukoba, posebice minobacačima, topništvom i strojnicama, ali od primirja potpisanog u studenom 2003. sukobljene strane ne čine incidente.
– Indijske i pakistanske snage razdvaja crta duga 1.200 km koja s proteže od Jammua do Himalaja i ledenjaka Siechen na tromeđi Indije, Kine i Pakistana. Slično kao i u Domovinskom ratu, sukobljene strane udaljene su jedan od druge ponegdje svega 50 m, a ponegdje i više od kilometra. Crta razdvajanja ide kroz sela u kojima žive ljudi, ali tek 2005. su otvorena 3 prijelaza za ljude i robu i to na samoj crti razdvajanja, kaže Vučković dodajući kako prijelazi imaju točnu satnicu otvaranja i zatvaranja kako bi ljudi mogli na brzinu razmijeniti dobra i obaviti trgovinu te prijeći na jednu ili drugu stranu.
Iako jedna prema drugoj oružje „na gotovs” imaju dvije nuklearne sile, postrojbe obiju zaraćenih strana u Kašmiru sastavljene su od visokoprofesionalnih vojnika. Pukovnik Vučković kaže da se radi o vojskama gdje se točno zna što je čija zadaća i gdje je strogo podijeljen časnički, dočasnički i vojnički kor. No unatoč svemu, posebice surovim uvjetima koji vladaju na visinama od 700 do 2.400 m nadmorske visine, moral vojnika na objema stranama je vrlo visok.
Svima je dosta sukoba
– Ipak, vidljivo je da je svima dosta ovog sukoba. Mogu reći da svi, i vojnici i domaće stanovništvo, vape za mirom. Vojnicima nije lako izdržati 10 mjeseci na 5, 6 ili 7 tisuća metara nadmorske visine, pa mjesec dana odmora, a onda opet pa opet na istu nadmorsku visinu. Sve skupa na terenu u Kašmiru provedu 3 godine. Uz to, dok nas u Pakistanu dočekuju raširenih ruku, poznat je stav Indije da im ne trebaju snage UN-a. Indija kaže da će dvije zemlje same riješiti među sobom taj njihov bilateralni problem. No to ne umanjuje profesionalni odnos indijskih vojnika prema nama, pripadnicima UN-a, kaže puk. Vučković.
Posebice je bilo opasno za nedavne opsade Taj Mahal hotela i ostalih lokacija u Mumbaiju koju je, prema Indijskim izvorima, izvela teroristička organizacija „Lashkar e Taiba”. Tada je Indija optužila Pakistan da su teroristi obučavani na njihovom teritoriju, pod nadzorom bivših pakistanskih vojnika. Zbog toga su obje strane neko vrijeme držale prst na nuklearnom okidaču. Tenzije su ipak počele opadati nakon što se, sad već bivši pakistanski predsjednik Musharaf, odlučnije obračunao sa islamskim teroristima na pakistanskom teritoriju.
U tim okolnostima pukovnik Vučković osjetio je svu složenost posla promatrača UN-a. Zanimljivo je da nikad nije imao problema s velikom nadmorskom visinom, dok je jedan hrvatski promatrač UN-a još 2005. obolio od visinske bolesti te i danas osjeća posljedice.
– Za ilustraciju, na sjeveru, na 2.400 metara nalazi se naša promatračka postaja Skardu u gorju Hindukush, u blizini poznatog, drugog po veličini vrha na svijetu K2. Na našoj ruti nalazi se i poznata planina ubojica Nanga Parbat koja je pokopala mnoge svjetske alpiniste. Na prijevoju Kunjerab Pass, na visini 4.700 m nalazi se postaja na samoj granici između Kine i Pakistana. Ophodnje smo uglavnom održavali terenskim vozilima, ali bilo je i situacija gdje smo pješice morali savladavati i do 40 stupnjeva strme uspone. U mojoj promatračkoj grupi bili su pripadnici oružanih snaga iz Južne Koreje, Italije, Švedske, Finske, Urugvaja, Čilea i Filipina. Mogu, bez neke lažne skromnosti, reći da sam bio ponosan koliko su me kolege uvažavale. Često smo pričali o tome kako je u kratkom vremenu Hrvatska od zemlje primateljice UN pomoći, postala zemlja davateljica pomoći u misijama Ujedinjenih naroda. Moram reći i to da moje kolege nisu imali baš jasnu sliku o tome što se događalo za vrijeme Domovinskog rata, rekao je Žarko Vučković.
365 dana hrvatskih promatrača
Iako vrlo zanimljiva i susretljiva osoba, Žarko Vučković nije htio pričati o plaći koju je imao kao pripadnik UN-a. Samo je dodao da pripadnici UN-a sami plaćaju troškove boravka. To se odnosi i na troškove Hrvatske kuće u Islamabadu u kojoj bi se, nakon 60-70 dana na terenu, časnici mogli odmoriti 18 dana. Misija hrvatskih promatrača UN-a traje točno 365 dana.
Međutim, puk. Vučkovića najviše su oduševili ljudi, posebice u Pakistanu. Unatoč stereotipima da su ljudi u tom dijelu zatvoreni, nepristupačni kao i okoliš koji ih okružuje, žitelji Kašmira vrlo su otvoreni i ono malo što imaju podijelit će s gostima. Ništa manje gostoljubivi su i ljudi u Indiji, unatoč političkom stavu njihove zemlje da im ne trebaju snage UN-a. Hrana je međutim, „opako” ljuta, ali vrlo ukusna. Naravno, na tim visinama nema alkohola, ali ima Hunza piva koje je okusom slično rakiji. Kao i svugdje na istoku glavni napitak je čaj, ali ovog puta s mlijekom od vodenog bivola, toliko jakim, kaže puk. Vučković, da gotovo razara želudac. Stoga se mora vrlo oprezno miješati s čajem. Nekih 80 km južno od Gilgita dotiče se krov svijeta, gorja Hindukush, Karakorum i Himalaje. U toj ratnoj zoni ima čak i turista, a Vučković je sreo i dvoje mladih Australaca koji preko krova i oko svijeta putuju biciklima. Na indijskoj strani Kašmira nalazi se Srinagar, gradić na obali jezera Dal. Tu se nalazi Gulmarg, jedino skijalište indijskih država Jammu i Kashmir. Zanimljivo je da se na 2.500 m nalazi i jezero Satpara gdje se, kaže puk. Vučković, love izvrsne pastrve.
Misija UNMOGIP još je jedan potvrda prihvaćanja obveza Republike Hrvatske kao člana međunarodne zajednice i Ujedinjenih naroda. Od nekadašnje zemlje primateljice pomoći UN-a, Hrvatska danas sudjeluje u mnogim mirovnim misijama od Afrike, preko Golana do vrh svijeta u Kašmiru i Himalajama. Naoružani vlastitom spoznajom i iskustvom Domovinskog rata, Hrvatski vojnici poput pukovnika Vučkovića diljem svijeta ponajprije šire poruku mira kojoj nema alternative.
Vize, kroket i oslobađanje zarobljenika
Nakon 1947. dvije zemlje su zbog Kašmira ponovo ratovale 1965. Uz posredovanje UN-a rat se završio bez pobjednika, potpisivanjem Taškentske deklaracije. Treći sukob između Indije i Pakistana izbio je 1971. godine zbog indijskog miješanja u pakistanski građanski rat, a završio je indijskom pobjedom i nastankom nove države, Bangladeš. Sporazumom potpisanim između indijske premijerke Indire Gandhi i pakistanskog predsjednika Zulfikara Ali Bhuttoa u gradu Simli 1972. ponovo normalizirani odnosi, a 1976. su obnovljene i diplomatske i trgovinske veze. Nategnuti odnosi trajali su i od sovjetsko afganistanskog rata 1980. Novo zahlađenje uslijedilo je nakon što su u kasno proljeće iste godine izbili sukobi na teško pristupačnom planinskom području Kargila u Kašmiru. Povod Kargilskog rata je pakistanski upad na indijsku stranu kontrolne linije koja de facto služi kao granica između dviju država. Pakistan se pokušao ograditi od akcije prebacujući odgovornost na kašmirske militante.
Indija je nakon nekoliko tisuća poginulih sa obje strane, uspjela ishoditi povlačenje pakistanskih snaga iz područja. Nakon ponovnog pokretanja dijaloga između dvije zemlje 2003. napetost u regiji je značajno opala. Dvije strane su se sporazumjele smanjiti broj vojnika na žarišnim točkama, a uslijed međunarodnog pritiska Pakistan je poduzeo mjere protiv terorističkih kampova na svom teritoriju. Dvije nacije su pored ostalog olakšale restrikcije u pogledu viza, obnovljeni su susreti u kriketu, uspostavljene prometne veze, približavanje na ekonomskoj razini, a u znak dobre volje pušten je i indijski državljanin koji je u pakistanskom zatvoru držan tri desetljeća. Nedavni teroristički napadi u Mumbaiju su označili kraj jednog uzlaznog razdoblja u odnosima Indije i Pakistana. No s obzirom na velike amplitude u odnosima, nakon trenutačnih napetosti vjerojatno će ponovo krenuti uzlaznom putanjom.
Nuklearne prijetnje
Dodatni teret sukobu Indije i Pakistana oko Kašmira dogodio se 1974. kad se Indija svrstala među zemlje koje posjeduju nuklearno naoružanje. Indija posjeduje strateške balističke rakete tipa Prithvi i rakete tipa Agni dometa 11.500 km. Pakistan je svoju bombu testirao tek 1998. Vojni analitičari procjenjuju da Pakistan danas ima stotinjak nuklearnih bojevih glava i raketni arsenal koji uključuje rakete tipa Abdali, Ghaznavi, Shaheen, Ghauri kojima može doseći najveći dio indijskog teritorija.
najnovije
najčitanije
Hrvatska
druga strana medalje
Davor Bilman: „Od Supertalenta do Superkonferencija”
Županija
BENKOVAČKI SAJAM
POVEĆANJE CIJENA ZAKUPA Prodavač starih radija ističe kako je ‘odsviralo’ njegovoj zaradi
Nogomet
Tursko prvenstvo
Dominik Livaković branio u gostujućem remiju Fenera, Mijo Caktaš igrao za Sivasspor
Nogomet
Pojačanje u uredu
Borussia Dortmund u klupskoj legendi pronašla novog glavnog direktora kluba
Ostali sportovi
Sportski Oscar
Novak Đoković i Aitana Bonmati dobitnici Laureusa, posebno priznanje Judeu Bellinghamu
Scena
VICE MARTINOVIĆ
TRAGEDIJA U ‘VEČERI ZA 5’: Natjecatelj umro nakon snimanja, obitelj je htjela da se emisija prikaže
Zadar
PREDIVNO
Prvi put u Zadru zaposleni mladi s Down sindromom: ‘ Imaju predivnu voditeljicu i ekipu…’
Zadar
odjel za ginekologiju
VRIJEDNO PRIZNANJE Zadarska bolnica domaćin prvog tečaja ginekološke endoskopske kirurgije
Zadar
'za zadar'
‘Samo je Kalelarga bila pošteđena’: Stara fotka busa ispod Kopnenih vrata izazvala čuđenje kod Zadrana
Zadar
KRUZER U ZADRU