Teško je ne razmišljati o tome da sam mogao biti europski prvak

Sve su prognoze bile da bih se za medalju trebao boriti protiv španjolskog predstavnika, a njega je izbacio upravo Lutalo. To je bio jasan pokazatelj koliko je Lutalo opasan – kaže Bojo

Zadarski seniorski sport posljednjih godina je u velikoj krizi, posebno kad je riječ o rezultatima u olimpijskim sportovima. U pojedinačnoj ili ekipnoj konkurenciji Zadar je danas na niskim granama, čak i za domaću konkurenciju. U takvoj situaciji rezultati Nikole Boje, člana Taekwondo kluba Zadar, pravo su osvježenje. Ovaj 22-godišnjak nedavno je obranio titulu prvaka Hrvatske u kategoriji do 87 kilograma, a nakon lanjskog nastupa na Svjetskom prvenstvu nedavno se vratio s Europskog prvenstva u Manchesteru.
– Mogao sam biti europski prvak – rekao je Bojo po povratku iz Engleske. Ove Nikoline riječi imaju itekakvu težinu. Zadranin je u četvrtfinalu EP-a na početku treće runde vodio protiv Britanca Muhammda Lutala 10:2, ali na kraju nije vidio polufinale. Pobjegao polufinale, pobjegla najmanje bronca.
– S obzirom na to da je Lutalo na kraju postao europski prvak, mogao bih reći da mi je pobjegla zlatna medalja. Imao sam lijepu šansu. Bio sam sedmi nositelj, pa nisam morao igrati u prvom kolu. Bez obzira na taj nesretni poraz, u vodstvu Saveza su zadovoljni sa mnom i nadam se da na mene računaju i za neke buduće akcije. Opet, nije lako izbiti iz glave da su me sekunde dijelile možda i od zlatne medalje.
Snovi o Riju
Doista, biti europski prvak u sportu kakav je taekwondo…
– Sada mogu samo žaliti i stalno se vraćati na ono što je bilo. Za tih 10:2 iskoristio sam sve njegove loše strane, ali pročitao me u trećoj rundi i zabio mi dvije noge u glavu. Bio je to povod da se i publika digne na noge i navija za svog predstavnika. Počeo sam se polagano gubiti i on je to znao iskoristiti. Na kraju je tri sekunde prije kraja imao i 11:10, ali sam ipak uspio izjednačiti.
No, nije pomoglo. Britanac je zlatnim bodom odjurio u polufinale.
– Sve su prognoze bile da bih se za medalju trebao boriti protiv španjolskog predstavnika, a njega je izbacio upravo Lutalo. To je bio jasan pokazatelj koliko je Lutalo opasan. Sve smo to znali tako da sam se u ono malo vremena što sam imao na raspolaganju dobro pripremio za meč.
S medaljom ili bez nje, Bojo je pokazao da nije bez razloga dobio treću nagradu u izboru Zadarskog lista za najboljeg sportaša u Zadarskoj županiji za 2011. godinu. Ispred njega su bili nogometaš Ivan Santini i kuglač Marko Baljak.
– Uspio sam obraniti titulu prvaka Hrvatske i uz nastup na Germania openu to mi je itekako pomoglo za odlazak na Europsko prvenstvo. Imao se i jedan loš nastup na turniru u Belgiji, no iz Saveza su me ipak odlučili pozvati u Manchester. Ako je istina da je prvi put najteže, onda bi meni svaki sljedeći put na velikim natjecanjima trebalo biti lakše. Lani sam ispao u 2. kolu na Svjetskom prvenstvu, sada sam na Europskom prvenstvu igrao u četvrtfinalu, pa nema razloga da sljedeći put ne odem barem do polufinala.
Iako su se Olimpijske igre u Londonu potiho spominjale kao opcija, Bojo nije uspio dogurati do kvalifikacija. Put na Olimpijske igre za taekwondo je izuzetno zahtjevan i nisu rijetki oni koji će reći da je lakše osvojiti medalju nego doći na Olimpijske igre. Na kraju nijedan Hrvat neće biti u Londonu.
– Za olimpijski ciklus spojene su dvije norme, teška i poluteška u kojoj ja nastupam. Konkurenti su mi tako bili Stipe Jarloni i Filip Grgić koji su prošli na kvalifikacije. Međutim, nisu uspjeli izboriti plasman na Olimpijske igre. Ipak, u Londonu imamo velike šanse za medalju jer ćemo imati sestre Zaninović.
Košulja plava
Bojo je svjestan da za njega na Olimpijskim igrama još uvijek ima vremena. Možda 2016. u Riju.
– Odlazak u Rio je naš dugoročni plan, ali dalek je put do Brazila i do tada imamo što raditi. Ovih dana Mladen Uskok, moj trener, i ja trebamo odlučiti što će nam biti prioritet za ovu godinu. Vjerujem da će to biti Svjetski kup.
Premda je taekwondo sport koji u Hrvatskoj od Olimpijskih igara u Pekingu i brončanih medalja Martine Zubčić i Sandre Šarić proživljava zvjezdane trenutke, Bojo je zapravo amater. Za njega nema nikakvih stipendija ni potpisanih ugovora. Trenira svakodnevno od 20.30 sati, a plaću prima kao djelatnik Pomorske policije.
– Do sada sam sve to dobro usklađivao. Nadam se da će tako biti i u budućnosti – podvukao je Bojo.
Ne znamo tko bi se želio naći na krivoj strani zakona pred Nikolom policajcem. Lutalo se nekako izvukao, za druge u budućnosti nismo sigurni. Bez obzira dolaze li sa sportske ili neke druge strane… Osim toga, za taekwondo borca primjerenijim se od pomorske čini – interventna policija.

Šest medalja s EP-a

Na EP-u u Manchesteru hrvatski predstavnici su osvojili šest medalja te je tako ostvaren drugi najbolji rezultat na europskim smotrama u povijesti reprezentacije. Lucija Zaninović je osvojila zlato u kategoriji do 49 kilograma, Ana Zaninović je osvojila srebro u kategoriji do 53 kilograma, kao i Filip Grgić u kategoriji do 68 kg te Marina Sumić do 62 kg, Petra Matijašević bila je brončana do 67 kilograma, a isto je uspjelo Tomislavu Karauli u kategoriji do 63 kilograma.

Uskok: Bojo može još bolje

Mladen Uskok Bojin je trener u TK Zadar. Bez obzira na to što je medalja pobjegla, Bojo je već sada najuspješniji član u povijesti kluba, ali i zadarskog taekwondoa uopće.
– Nikola je imao sjajnu priliku u Manchesteru i pravo je čudo kako nije prošao u polufinale. Osim pritiska s tribina i sudaca Nikoli je velika poteškoća bio broj opomena jer se morao čuvati da ne dobije još jednu i tako bude diskvalificiran. S obzirom na Bojinu dob medalja s Europskog prvenstva bila bi velika stvar za njegov razvoj. Sigurno da je i četvrtfinale odličan rezultat u vrlo jakoj konkurenciji. Uostalom, ovim rezultatom je dobio status vrhunskog sportaša druge kategorije prema kriterijima Hrvatskog olimpijskog odbora – naglašava Uskok koji vidi i Bojin potencijalni prostor za napredak.
– Bojo se natječe u kategoriji do 87 kg, a ima 82 kg. Povećanjem težine može povećati apsolutnu i eksplozivnu snagu, a time i brzinu.
Do tada Bojo ima neke druge adute.
– Ovo mu je druga godina u kojoj je sudionik najvećih svjetskih i europskih natjecanja, s izuzetkom Olimpijskih igara do kojih je izuzetno teško doći. Prošle i ove godine je najbolji u Hrvatskoj u svojoj kategoriji, a na kvalitetnom German openu u Njemačkoj imao je četiri pobjede u pet nastupa. Njegova karakteristika je i izvanredan duh. Iz Saveza su mi rekli da je dobri duh reprezentacije.
Uskok je dodao još nešto:
– Ne znam koliko je to poznato široj javnosti, ali o popularnosti ovog sporta najbolje govori podatak da svjetska federacija taekwondoa ima 201 državu članicu. Mislim da je to više nego što ih trenutačno imaju Ujedinjeni narodi…