Jedina tajna uspjeha su kvalitetni treninzi

Planiramo svaki trening koji je važan kao i svaka utakmica, radimo dosta, svakoj igračici pružimo priliku i u kombinaciji s dobrom atmosferom to mora donijeti rezultat – kaže Marija Mazija

Šest medalja na prvenstvima Hrvatske za mlađe kategorije u pet sezona. Jedna titula se još nekako može dogoditi, ponekad će te jednostavno imati odličnu generaciju, ali kad se medalje kontinuirano osvajaju, onda je to i znak isto tako kontinuiranog rada, a ne stihije. Jer nisu rijetki oni koji će reći da je od rezultata važniji – kontinuitet. U Ženskom košarkaškom klubu Zadar imaju i jedno i drugo.
– Bez obzira na osvojene medalje posljednjih godina nismo u zabludi, u radu s mlađim kategorijama mnogo je važnije koliko ćete kvalitetnih igračica za prvu ekipu dobiti iz kadetske ili juniorske selekcije nego koji ste bili na Prvenstvu Hrvatske. Naš motiv tako nisu medalje, nego rad koji će stvarati dobre igračice – kaže Rajko Vidaković, koji je u ŽKK Zadar došao ove sezone i preuzeo vođenje kadetske i juniorske selekcije. S juniorkama je Vidaković osvoji prvo mjesto na PH, dok su kadetkinje bile druge, a u oba finala Zadru se suprotstavio Medveščak.
No, uspon Zadra traje puno duže od jedne sezone, još malo pa će proći i cijelo desetljeće u kojem su u klubu zaokrenuli smjer i počeli raditi na jedini logičan način – od najmlađih. Ženska košarka uz Zadar u posljednja dva desetljeća vrhunac je doživjela u sezoni 2000./01. kada je Hrvoje Vlašić ekipu doveo do četvrtog mjesta u Hrvatskoj i završnog turnira četiri najbolje ekipe u Kupu Ružice Meglaj Rimac.
– Koliko god da je Zadar tada bio na vrhuncu, bio je to zapravo početak kraja – prisjetit će se Branimir Peričić, koji je u toj sezoni bio Vlašićev pomoćnik. Kraj o kojem Peričić govori dogodio se samo sezonu kasnije kada je Zadar, s Peričićem kao prvim trenerom, ispao u A-2 ligu i ostao bez kompletne prve ekipe.
Počelo s generacijom 1988./89.
Peričić: Tada je na naplatu došao problem rada u klubu koji nije kontinuirano brinuo o mlađim kategorijama. Imali smo situaciju da su djevojke sa 14 godina dolazile u klub i one najtalentiranije odmah su počele trenirati sa seniorkama. To je bio obrnuti put koji je prije ili kasnije morao koštati klub. Zadar je imao samo jednu selekciju, onu seniorsku, ali kadetkinje i juniorke okupile bi se samo za Prvenstvo Hrvatske, bez ikakvog kontinuiranog rada. Na taj način se naštetilo i tim igračicama, ali još i više cijelom klubu.
Zadar je tako 2001. bio na čistoj ništici. Seniorki više nije bilo, ostale su tek rijetke. Ostale ili su otišle u druge klubove ili su prestale igrati košarku, a kadetkinja i juniorki niotkuda.
Peričić: Nekako smo skupili ekipu koja je s četiri kluba igrala A-2 ligu – jug. Gubili smo utakmice 30-40 razlike, a možete misliti koliki je motiv bio trenirati cijelu sezonu za nekoliko utakmica u sezoni koje smo uvjerljivo gubili.
Kada je formirana jedinstvena A-2 liga u klubu su konačno odredili kakvu budućnost žele. Tako je u sezoni 2002./03. kadetska ekipa Zadra, pod vodstvom Denisa Pleslića, na Prvenstvu Hrvatske u Kraljevici osvojila peto mjesto i pokazala svjetlo na kraju tunela.
Peričić: Iz Škole košarke “Leonardo Bajlo” u klub je došla vrlo talentirana generacija djevojaka 1988./89. godišta s kojom je u početku radio Denis Pleslić, a Marija Mazija prvu je sezonu bila njegova pomoćnica. Kao pretkadetkinje te su djevojke na Otvorenom prvenstvu Hrvatske bile prve i odlučili smo s tom selekcijom igrati i kadetsku i juniorsku ligu, ali i A-2 ligu koja je, nakon što je postala jedinstvena, bila znatno kvalitetnija. Pleslić je potom otišao u mušku košarku, a Mazija je preuzela brigu o toj selekciji dok sam ja bio njen pomoćnik.
Došli i do Lige za prvaka
Vrlo brzo se u A-2 ligi vidjela kvaliteta djevojaka koje su 2004. i 2005. bile kadetske prvakinje Hrvatske.
Mazija: Kad smo krenuli u A-2 nismo znali što možemo očekivati. Nadali smo se povratku u A-1 ligu, ali kada i na koji način nismo znali. Držali smo se toga da s djevojkama treba raditi i igrati sve tri lige, dakle kadetsku, juniorsku i seniorsku. Koliko god im je dobrodošlo iskustvo A-2 lige, toliko je bilo važno da nastave natjecanja sa svojim vršnjakinjama u mlađim ligama.
Zadar je već u sezoni 2004./05. u A-2 ligi pokazao koliki potencijal ima u svojim redovima. Vrlo mlada ekipa osvojila je treće mjesto, iza Splićanke i Agrama koji su izborili A-1 ligu. Godinu dana kasnije Zadar je ostavio iz sebe sve protivnike i kao prvak A-2 lige izborio ulazak u elitni rang.
Mazija: Kada se ukazala prilika još 2005. za A-1 ligu činilo nam se da je to prerano za ovu ekipu. Bez obzira za to da smo izborili A-1 ligu ne bismo od nje odustajali. Ipak, ovako je ispalo mnogo bolje, ušli smo 2006. godine i vrlo brzo i u A-1 ligi pokazali koliko vrijedimo. Tu smo se sezonu borili za ostanak, ali ni u jednom trenutku nismo bili među najugroženijim klubovima.
Ostalo se zna 2007./08. Zadranke su izborile Ligu za prvaka i završile sezonu kao šeste u Hrvatskoj, 2008./09. s potpuno izmijenjenom i znatno pomlađenom ekipom uspjele su ostati u ligi.
Mazija: Ključna podrška u našem radu dolazi od Olivija Meštrovića, predsjednika kluba. Kada smo ove sezone u jednom trenutku bili u situaciji da nam prijete kvalifikacije za ostanak u ligi, Meštrović nas je umirio. Rekao je da Brani, Rajku i meni potpuno vjeruje te da se neće ništa dogoditi ako i ispadnemo u A-2 ligu. To nam mnogo znači jer je u većini drugih klubova stalno pritisak rezultata. To nije dobro, posebno ne za mlade igračice.
Mala baza
Poznato je da u Zadru odbijaju kupovati starije igračice.
Peričić: Neki klubovi kad zaredaju lošiji rezultati rješenja nalaze u starijim igračicama, a to onda ruši cijelu koncepciju rada s mlađima. Zadar ima svoj put kojim ide, bez obzira jesmo li u Ligu za prvaka ili se borimo za ostanak. Jedini način na koji trenutačno možemo raditi jest taj da i dalje igramo sva natjecanja za mlađe kategorije, da radimo što je moguće više ne samo s cijelim ekipama, nego i s pojedinim igračicama i uz podršku Meštrovića koju imamo, ne trebamo se opterećivati ako jedna ili dvije sezone budu rezultatski lošije.
Igračice koje su ove sezone igrale za kadetsku, juniorsku i seniorku ekipu sakupile su više od 50 nastupa.
Peričić: To je veliki kapital za ubuduće. Bez obzira što se ne može od svake generacije očekivati da osvaja medalje na prvenstvima Hrvatske, mi igramo sve tri lige. Iako se znalo događati da smo imali i lošijih generacija ili da jednostavno nismo imali igračica određene dobi, mi smo uvijek igrali tako da smo nastupili sa po dvije-tri godine mlađim igračicama, primjerice, na juniorskim prvenstvima.
Baza za žensku košarku u Zadru je vrlo sužena, nema puno djevojaka koje se odlučuju za ovaj sport.
Vidaković: Srećom, mnoge od onih koje se odluče imaju veliki potencijal, a i primjetno je da naše igračice odlično razumiju košarku kao sport, što u drugim ekipama nije uvijek slučaj. Nismo tek tako grad košarke.
Peričić: Gledajući iz koliko baze izvlačimo sve ono što danas imamo, možemo biti itekako zadovoljni. Jasno je da se sa svakom novom generacijom ne može biti prvak Hrvatske, ali zato one bolje, kvalitetnije generacije uvijek maksimalno iskoristimo.
Rezultat ne stvara igrača
Koja je tajna uspjeha zadarske ženske košarke?
Peričić: To mnogi pitaju, a ja im jednostavno odgovorim. Dođemo na trening, prethodno ga pripremimo, odradimo ga i idemo kući. To je najjednostavniji odgovor.
Mazija: Možemo doći na trening, dati igračicama loptu i pustiti ih da rade što žele i nakon sat i pol vremena ići kući. No, mi planiramo svaki trening koji je važan kao i svaka utakmica, radimo dosta, svakoj igračici pružimo priliku i u kombinaciji s dobrom atmosferom to mora donijeti rezultat. Bez obzira što su neke kadetkinje već ostvarile zapažen učinak među seniorkama, mi ih stalno upozoravamo da trebaju napredovati jer nagli ulazak među seniorke može imati i neke loše posljedice koje želimo preduhitriti i anulirati.
Vidaković: S kadetkinjama i juniorkama smo manji dio sezone, odnosno tek dva tjedna prije završnih natjecanja radili na taktici i na uigravanju pojedinih akcija, odnosno možebitnoj posebnoj pripremi za nekog protivnika. Rad na taktici i isključiva orijentiranost na rezultat ne stvara izravno igrača. Stoga je naglasak na rad u kojem djevojkama želimo dati široki spektar obuke, kad je riječ o razvoju motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Ako bismo govorili o postocima, tada je samo 20 posto treninga okrenuto taktici, sve ostalo je usmjereno razvoju igračica.

 VLAŠIĆEVA GENERACIJA

U sezoni 2000./01. do najvećeg uspjeha u povijesti zadarske ženske košarke došle su: Ivana Puzar, Ivana Vrsaljko, Martina Gambiraža, Ivana Kardum, Anela Čular, Ana Šlogar, Marija Sipina, Ana Vrsaljko, Karmen Jeričević, Ina Marin, Božena Tokić, Sandra Veselinović, Marina Polovina. Trener: Hrvoje Vlašić. Pomoćni trener: Branimir Peričić.

 ŽKK ZADAR U MLAĐIM KATEGORIJAMA OD 2004.

2004. kadetkinje prvakinje Hrvatske
Maja Ledenko, Lucija Perica, Nevia Vidaković, Danijela Čikić, Iva Borović, Iva Kraljev, Antonia Erslan, Ana Jeričević, Ivana Baždarić, Ana Medur, Marija Vrsaljko, Antonija Pavičić. Trenerica: Marija Mazija. Pomoćnici: Branimir Peričić i Blaženka Tadić.
2005. kadetkinje prvakinje Hrvatske
Maja Ledenko, Nevia Vidaković, Iva Kraljev, Dora Balać, Matea Marinović, Nikolina Rašin, Petra Prosenica, Nela Matas-Kelan, Ivana Baždarić, Ana Medur, Marija Vrsaljko, Lara Nikpalj. Trenerica: Marija Mazija. Pomoćni trener: Branimir Peričić.
2006. juniorke treće u Hrvatskoj
Maja Ledenko, Lucija Perica, Iva Kraljev, Nina Krstić, Iva Borović, Lara Nikpalj, Antonia Erslan, Petra Prosenica, Ivana Baždarić, Ana Medur, Marija Vrsaljko. Trenerica: Marija Mazija. Pomoćni trener: Branimir Peričić.
2007. juniorke prvakinje Hrvatske
Maja Ledenko, Josipa Sesar, Nevia Vidaković, Lucija Štrmelj, Tonka Duka, Lara Nikpalj, Ema Meštrović, Petra Čerina, Ivana Baždarić, Ana Medur, Marija Vrsaljko, Katarina Popović, Trenerica: Marija Mazija. Pomoćna trenerica: Marija Sipina
2009. juniorke prvakinje Hrvatske
Lucija Štrmelj, Josipa Sesar. Sanja Kovačević, Karla Pensa, Glorija Sikirić, Kristina Skroće, Ivana Blažević, Marija Krpina, Marija Erslan, Ema Meštrović, Katarina Popović, Petra Grdović, Trener: Rajko Vidaković. Pomoćna trenerica: Marija Mazija.
2009. kadetkinje druge u Hrvatskoj
Glorija Sikirić, Ivana Blažević, Ema Meštrović, Sanja Kovačević, Marija Krpina, Marta Malta, Karla Pensa, Matea Žilić, Marija Vukić, Lucija Brkljača, Tea Sinovčić, Ivona Iličić. Trener: Rajko Vidaković. Pomoćna trenerica: Marija Mazija.

 RAZVOJEM SVEUČILIŠTA U ZADRU BIT ĆE BOLJE

Klub koji ima takve rezultate s najmlađim članovima mogao bi razmišljati i o nečem više od borbe za ostanak sa seniorkama.
Peričić: U ovom trenutku Zadar je hit u Hrvatskoj kad je riječ o mlađim selekcijama. Kad je riječ o seniorkama i tu je situacija jasna, za pravi rezultat treba imati novca s kojim možete zadržati većinu najboljih igračicama. Naš je proračun ono što dobijemo od Grada Zadra, a to je za 2009. godinu 700 tisuća kuna. To nije malo i mi smo Gradu na tome zahvalni. Od tog iznosa oko 250 tisuća kuna Gradu će se vratiti jer koristimo pomoćnu dvoranu na Višnjiku. Od onog što ostane plaćamo natjecanje u tri lige i honorare za neke igračice. To je u ovom trenutku maksimum.
Mazija: Još uvijek nema nikakvog ozbiljnijeg interesa sponzora s kojima bismo mogli i sa seniorkama napraviti korak naprijed. Ne želimo sebe dovoditi u poziciju da platimo jednu ili dvije iskusnije igračice, a ostanemo bez novac za juniorsku ili kadetsku ligu. Stoga mislim da je tih 700 kuna optimalno iskorišteno. Ove sezone zbog studija su nam otišle Lara Nikpalj i Nevija Vidaković, a sigurna sam da bi one rado nastavile igrati za naš klub da su u Zadru mogle upisati studije koje su željele. Stoga puno očekujemo od razvoja Sveučilišta u Zadru kroz nekoliko godina jer je tada realno očekivati da će većina igračica ostati u Zadru i nakon srednje škole.

 KADETKINJE KAO SENIORKE

Šest juniorki i tri kadetkinje ove sezone igračice su za seniorsku ekipu.
– Ne samo da su bile u ekipi, već su izrasle u nositeljice igre. To je bilo od presudnog značenja na kadetskim i juniorskim utakmicama, posebno u završnicama utakmice. Kad smo imali egal rezultat u posljednjih pet minuta, ja sam bio miran, jer djevojke su ove sezone u A-1 ligi već imale dosta takvih utakmica. Praksa je pokazala da smo sve neizvjesne utakmice rješavali u našu korist – naglašava Vidaković.

 TEMELJI U ŠK LEONARDO BAJLO

ŽKK Zadar još uvijek nema vlastitu školu košarke. Djevojke mlađe od 14 godina koje u Zadru odluče trenirati košarku prvo će upisati Školu košarke “Leonardo Bajlo” Županijskog košarkaškog saveza. Najstarija selekcija u ovoj školi su mlađe kadetkinje, a to znači da završetkom osnovne škole djevojke odlučuju hoće li nastaviti trenirati i dolaze u ŽKK Zadar. Tako iz ŠK “Leonardo Bajlo” Zadar svake godine angažira nekoliko kadetkinja, ponekad gotovo i cijelu ekipu.

 SIPINA: ŠK LEONARDO BAJLO IMA KONTINUITET

Marija Sipina, nekadašnja je igračica Zadra koja posljednjih četiri-pet godina radi s mlađim selekcijama. U Školi košarke “Leonardo Bajlo” trenutačno vodi dvije selekcije, jednu do 12, a drugu do 14 godina. S igračicama koje su ove sezone bile juniorske prvakinje Hrvatske u dresu Zadra Sipina je također bila prvak Hrvatske, i to u kategoriji do 12 godina. Kasnije je isti uspjeh ponovila Gordana Ivković na PH do 14 godina. Na Europskom prvenstvu divizije B, koje će se održati u prvoj polovici kolovoza, Sipina će biti pomoćnica Željku Ciglaru, izborniku.
– Svake godine u Školu košarke “Leonardo Bajlo” upiše se 50-ak djevojčica. Teško je uvijek imati generacije s kojima ćemo biti prvaci Hrvatske. Nekad u jednoj godini imate cijelu kvalitetnu ekipu, a nekad ne više od jedne ili dvije igračice. Za nas je bitan kontinuitet rada bez kojeg nema ništa.