Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Uvijek sam doživljavao oblikovanje volumena kao nešto najuzbudljivije

13.06.2011. 22:00
Uvijek sam doživljavao oblikovanje volumena kao nešto najuzbudljivije


Danas kada gledam te stare radove shvaćam da oni zapravo nisu slike, već nerođene skulpture. Zahvaljujući mome ocu Augustinu Kujundžiću i obitelji rastao sam u poticajnoj sredini ispunjenoj umjetnošću, ogromnim količinama ljubavi i beskrajnog razumijevanja. Stoga sam vrlo rano spoznao sebe samoga, točno sam znao tko sam, što želim i što mogu


Još danas i sutra u izložbenom prostoru Državnog arhiva u Zadru možete pogledati  jedinstvenu izložbu akademskog kipara Stipana Kujundžića “Preslojavanje”. Za  one koji ne stignu do Državnog arhiva u izložbenom prostoru udruge “ZadArt” postavljena je druga izložba ovog  umjetnika pod nazivom “Bol”.  Dok su u galeriji ZadArta postavljeni umjetnikovi akademski radovi, izložba u Državnom arhivu dio je jedinstvenog  kiparsko-glazbenog projekta  čija je realizacija počela 2010.,  a završava se tek 2013. godine.  Otvaranjem izložbe u arhivu  31. svibnja Zadar je postao  jedna od postaja na putu ovog  jedinstvenog projekta od Zagreba do umjetnikova rodnog  kraja, Imotskog, gdje će se  odvijati zadnja faza projekta.
Kujundžić u svojim radovima izražava ekspresivnost  snažnih osjećaja svojstvenih  samo umjetnicima sa snažnim  senzibilitetom za svijet i stvari  kooje ga okružuju bez obzira  na dob. O svojoj umjtnosti i  projektu “Preslojavanje”, koji  je svakako zaokupio pažnju  hrvatske umjetničke scene,  progovorio je za Zadarski  list.
Elementi iz biografije
U Zadru ste, u izložbenom  prostoru Državnog arhiva, otvorili izložbu “Preslojavanje”.  Kako ste napomenuli, ona je  dio velikog kiparsko-glazbenog projekta koji označava  vaš povratak u rodni kraj.  Možete li predstaviti projekt?
– U izložbenom prostoru  Državnog arhiva u Zadru 31.  svibnja otvorena je izložba  “Preslojavanje”. Ona je prvi  dio istoimenog kiparsko-glazbenog projekta  prema koncepciji profesora Maria Beusana koji je ujedno i kustos ove  izložbe. Izložba je bila promovirana u prosincu prošle  godine u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu, potom je  adaptirana za Galeriju dvorca  Oršić u Gornjoj Stubici, te za  Galeriju Sv. Trojica u gotičkoj  crkvi u Kastvu.
Sadržaj projekta “Preslojavanje” prof. Beusan temelji na  elementima iz moje biografije  s ciljem otkrivanja kompleksnog procesa artikulacije moje  umjetničke osobnosti počevši  od najranijih poticaja, preko  edukacije i prvih ostvarenja,  prema istinski željenom usmjeravanju ideji o tome kako  zapravo živjeti svoju umjetnost, da bude vjerodostojna i da  bude istinski putokaz jednom  boljem svijetu o kojemu, ionako, svi mi sanjamo.
U tako zamišljenom programskom okviru moja je zadaća ispisivanje vlastitog  životnog toka kroz moju kiparsku aktivnost, u ovom  slučaju ambijentalnog predznaka. Kako je jedan od ciljeva  projekta i povezivanje s drugim umjetnostima i fenomenima, tako se otvaraju mogućnosti novih percepcijskih  dimenzija zamišljenih kiparskih uprizorenja u kreativnom  smislu. Oduvijek sam želio pomaknuti uobičajene granice  skulptorske forme, a u tom je  pogledu idealna glazba, artificijelno i prirodno zvukovlje,  svjetlo i pokret, od treperenja  do pomicanja.
Prvi dio projekta, odnosno  izložba koja je sada postavljena u Zadru zamišljena je u  formi dva kiparska ambijenta.  Prvi je bukolički prizor plavih  balonastih formi s pipcima pripijenim uz tlo u poziciji usisavanja. Tlo simbolizira svevremeno taloženje svih postojećih, jednako kao i davno,  ili netom iščezlih zavičajnih  vrednota. Integralni dio ovog  prizora je za nj posebno pisana  kompozicija “Consuctio”  (“Usisavanje”) Tibora Szirovitze. Plave forme ispunjene  čistom kreativnom energijom  nadvladavaju silu težu i preslojavaju se u drugom prizoru u  formaciju levitirajućih, posve  izduženih, šiljatih oblika. 0ni  se udaljavaju prema nepoznatom cilju uz kližuće zvukove  Ligetijeve “Lux Aeternae”.
Projekt se organizira u nekoliko etapa, a završni dio  trebala bi biti izložba u Imotskom 2013. godine. Kada je  projekt počeo i kako ste uopće  došli na ideju za jedan tako  neobičan i opsežan projekt?
– Trodijelni projekt “Preslojavanje” započet je realizacijom prvog dijela krajem  2010. godine i adaptacijama  iste izložbe tijekom 2011. godine. Krajem 2012. godine planirana je realizacija drugog dijela pod nazivom “Otvaranje”  u Zagrebu, a u kolovozu  2013.godine bit će izveden  treći dio “Povratak” u formi  performansa na Plavom jezeru  u Imotskom.
Projekt  interdisciplinarnog  karaktera
Po kojem kriteriju ste izabrali skladbe koje su sastavni  dio projekta?
– Glazba je za projekt pisana  temeljem postavljene koncepcije profesora Beusana i birana uz njegove vrlo detaljne  konzultacije s muzikolozima.  Ona je u ovoj izložbi autorski  prilog kompozitora Tibora  Szirovicze. Sam projekt je interdisciplinarnog karaktera,  što uključuje timski, višeautorski rad, jer povezuje različite strukovne visokoobrazovane profilacije. Upravo je  to u skladu s informatičkom  erom kojoj u potpunosti pripadam.
Princip “vuka samotnjaka”  su prošla vremena. Tako će na  primjer u drugom dijelu projekta biti uključeni inženjeri  elektronike i mehanike, a u  trećem čak i stručnjaci za podvodne radove uz ostale sudionike.
Poziv za umjetnost osjetili  ste dosta rano, kako piše u  vašem životopisu, a već u srednjoj školi osvajali ste nagrade za svoja djela. Kad ste znali  da je umjetnost, a potom i  kiparstvo vaš životni poziv?  Kad i kako se razvila vaša  ljubav prema umjetnosti?
– Od kad pamtim uvijek sam  doživljavao oblikovanje volumena kao nešto najuzbudljivije. Puno sam crtao i slikao.  Danas kada gledam te stare  radove shvaćam da oni zapravo nisu slike, već nerođene  skulpture. Zahvaljujući mome  ocu Augustinu Kujundžiću i  obitelji rastao sam u poticajnoj  sredini ispunjenoj umjetnošću, ogromnim količinama  ljubavi i beskrajnog razumijevanja. Stoga sam vrlo rano  spoznao sebe samoga, točno  sam znao tko sam, što želim i  što mogu.
Nedvojbeno, to je najvažniji  moment u životu, jer radite li  ono što istinski volite, bit ćete  sretan čovjek.
Osim “Preslojavanja” u Zadru ste otvorili i izložbu “Bol”.  Radovi su dosta ekspresivni i  snažni za tako mladu osobu.  Što bi, općenito, mogla biti  karakteristika vaših radova,  jesu li oni svi obilježeni tako  izraženim i snažnim osjećajima?
– Koncepciju izložbe “Bol”  postavio je njezin kustos prof.  Beusan istraživanjem mojih  ranijih radova i retro analizom  umjetničke motivacije njihova  nastanka. Po tom je principu  odabrao skulpture koje čine  izložbenu cjelinu na temu boli,  shvaćene u širem kontekstu. U  vremenu njihova nastajanja,  ali jednako i danas, usmjeren  sam sagledavanju posljedica  nastalih uslijed izloženosti lavinama nasilja svih oblika putem masovnih medija, počevši  od emitiranja stvarnog ili simuliranog fizičkog i mentalnog nasilja, pa sve do zastrašujuće agresivno smišljenih  sustava svih vidova obmana i  njihovog perfidnog djelovanja  na razini ljudske svijesti i podsvijesti. Tako nastaje iskrivljena slika stvarnosti, temeljena  na prizemnim interesima potrošačkog društva, maskiranim atraktivnim, ali lažnim  prividima. Riječ je o rušenju  provjerenih vrijednosnih sustava u zamjenu za blještavilo  bez pokrića.
Sve to je u meni pobuđivalo  gorku spoznaju nemoći, te  uzrokovalo nagomilavanje nepodnošljive boli, straha i tjeskobe. Skulpture nastale u takvom kontekstu obilježava preplitanje elemenata lažnog i  stvarnog svijeta s velikim dozama ogorčenosti i kataklizmičkim prizvucima. One su  napučene bezglasnim krikovima i izobličenjima do tupe  boli, sadrže iracionalne žudnje  zarobljene ledenim beznađem. No, istodobno one pokazuju znakove otpora i pobune.
Glazba važna kao i  kiparstvo
Koliko je važan kraj iz kojeg  dolazite i osobno kulturno  naslijeđe u vašim radovima?  Može li se Imotska krajina  iščitati iz vaših djela?
– Prirodne i kulturne konfiguracije Imotske krajine uvijek su bile i bit će snažno vrelo  mojih umjetničkih inspiracija.  One su prisutne u svakom  mom radu na razini stvaralačke energije, ali nikada narativno.
U izradi svojih radova koristite nekoliko materijala:  drvo, sintetiku, terakotu.. Kojim materijalom najviše volite  raditi?
– Izbor materijala je kreativna kategorija vezana uz razvijanje umjetničke zamisli  skulpture. Zato su sve opcije  otvorene.
Imate li svoje uzore u kiparskom svijetu? Nekoga koga želite dostići, čiji radovi vas  možda inspiriraju?
– Oduvijek sam bio inspiriran nadrealistima. Tijekom  studija veliki utjecaj moram  pripisati profesoru Kuzmi Kovačiću i nadahnutim predavanjima iz povijesti umjetnosti  prof. Ive  Babića. Pomno pratim sva zbivanja na svjetskoj  kiparskoj sceni, no nemam  uzor, želim biti posve svoj.
Može li se od kiparstva živjeti? Prodaju li se vaše skulpture?
– Mladi umjetnici u nas ne  mogu živjeti od kiparstva,  osim ako podilaze publici, što  ja nikada ne bih mogao.
Iako sad imate pune ruke  posla s ovim višeslojnim  projektom radite li na još  nečemu?
– Trenutačno radim na  izložbi “Glazbala”. Ona se otvara u listopadu u Galeriji  ULUPUH-a u Zagrebu. Galerija je smještena u Tkalčićevoj ulici koja vrvi mladim  ljudima, pa se posebno radujem toj izložbi. Glazba je u  mojem životu jednako važna  kao i kiparstvo. Oduvijek sam  bio okružen glazbom i glazbalima. Od djetinjstva sviram  na nekoliko instrumenata. Imotske gusle su moja opsesija,  pa sam već odavna savladao  tehniku građenja tog instrumenta, kako bih spojio kiparsko i glazbeno umijeće. Tako  sam započeo kipariti gusle i  pomicati njihovo izvorno obličje od simetričnog sustava i  figuralne motivike. Na nagovor prof.Beusana koji je kustos ove izložbe krenuo sam s  puno strasti u istraživanje preoblikovanja ovog instrumenta  u smjeru violine, violončela i  čela. Tako su gusle dobile i  nove dimmenzije, neki od tih  primjeraka su visoki čak dva  metra.
Profesor je u projekt uključio kompozitora, muzikologa i  etno-muzikologa koji istražuju zvukovne mogućnosti novonastalih instrumenata. Za  otvorenje izložbe predviđena  je svečana praizvedba kompozicije pisane za instrument  iz linije gusle-čelo koju ću sam  izvoditi, a to me ispunjava posebnom radošću.
Spominjali ste da se namjeravate vratiti u svoj rodni  kraj. Hoće li Imotski postati  stalna adresa vas i vaših radova?
– Ja sam se već vratio Imotskoj krajini. Prije godinu dana  shvatio sam da jedino mjesto   na kojem osjećam svu svoju  životnu i stvaralačku snagu  moj predivan zavičaj, moj  atelje u Grubinama.


O umjetniku…




Stipan Kujundžić rođen je 1982. godine u Imotskom. Kao rani zaljubljenik  u umjetnostt upisuje školu Primjenjenih umjetnosti u Splitu te kao maturant  2000. godine osvaja prvu nagradu na državnom natjecanju srednjoškolskih  umjetnika. 2001. upisuje Umjetničku akademiju, također u Splitu, smjer  kiparstvo. Diplomira 2006 godine u klasi profesora Matka Mijića.


 


“Mornareva žudnja”


Imate iza sebe već nekoliko skupnih, ali i samostalnih izložbi, a čak tri vaše skulpture krase javne prostore Vrsara, Bola na Braču i Splita. Koje je vama osobno vaše nejveće postignuće do sada?
– Od moje tri javne plastike (2004.”Mornareva žudnja” u Vrsaru; 2007.”Morske igre” u Bolu na Braču; 2007. “Orson Wells” u Splitu), na koje sam posebno ponosan, svakako bih izdvojio realizaciju u Vrsaru. Kada sam radio na toj skulpturi doživio sam nešto što ne znam objasniti, nešto kao veliku duhovnu preobrazbu. Sjećam se komentara prof. Beusana kada je 2010. godine vidio ovaj moj rad, rekao je: “Neočekivano snažno, ovdje počinje kipar Stipan Kujundžić”. Nedugo zatim započeo je razvijati koncepciju projekta “Preslojavanje”.