Danas kada gledam te stare radove shvaćam da oni zapravo nisu slike, već nerođene skulpture. Zahvaljujući mome ocu Augustinu Kujundžiću i obitelji rastao sam u poticajnoj sredini ispunjenoj umjetnošću, ogromnim količinama ljubavi i beskrajnog razumijevanja. Stoga sam vrlo rano spoznao sebe samoga, točno sam znao tko sam, što želim i što mogu
Još danas i sutra u izložbenom prostoru Državnog arhiva u Zadru možete pogledati jedinstvenu izložbu akademskog kipara Stipana Kujundžića “Preslojavanje”. Za one koji ne stignu do Državnog arhiva u izložbenom prostoru udruge “ZadArt” postavljena je druga izložba ovog umjetnika pod nazivom “Bol”. Dok su u galeriji ZadArta postavljeni umjetnikovi akademski radovi, izložba u Državnom arhivu dio je jedinstvenog kiparsko-glazbenog projekta čija je realizacija počela 2010., a završava se tek 2013. godine. Otvaranjem izložbe u arhivu 31. svibnja Zadar je postao jedna od postaja na putu ovog jedinstvenog projekta od Zagreba do umjetnikova rodnog kraja, Imotskog, gdje će se odvijati zadnja faza projekta.
Kujundžić u svojim radovima izražava ekspresivnost snažnih osjećaja svojstvenih samo umjetnicima sa snažnim senzibilitetom za svijet i stvari kooje ga okružuju bez obzira na dob. O svojoj umjtnosti i projektu “Preslojavanje”, koji je svakako zaokupio pažnju hrvatske umjetničke scene, progovorio je za Zadarski list.
Elementi iz biografije
U Zadru ste, u izložbenom prostoru Državnog arhiva, otvorili izložbu “Preslojavanje”. Kako ste napomenuli, ona je dio velikog kiparsko-glazbenog projekta koji označava vaš povratak u rodni kraj. Možete li predstaviti projekt?
– U izložbenom prostoru Državnog arhiva u Zadru 31. svibnja otvorena je izložba “Preslojavanje”. Ona je prvi dio istoimenog kiparsko-glazbenog projekta prema koncepciji profesora Maria Beusana koji je ujedno i kustos ove izložbe. Izložba je bila promovirana u prosincu prošle godine u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu, potom je adaptirana za Galeriju dvorca Oršić u Gornjoj Stubici, te za Galeriju Sv. Trojica u gotičkoj crkvi u Kastvu.
Sadržaj projekta “Preslojavanje” prof. Beusan temelji na elementima iz moje biografije s ciljem otkrivanja kompleksnog procesa artikulacije moje umjetničke osobnosti počevši od najranijih poticaja, preko edukacije i prvih ostvarenja, prema istinski željenom usmjeravanju ideji o tome kako zapravo živjeti svoju umjetnost, da bude vjerodostojna i da bude istinski putokaz jednom boljem svijetu o kojemu, ionako, svi mi sanjamo.
U tako zamišljenom programskom okviru moja je zadaća ispisivanje vlastitog životnog toka kroz moju kiparsku aktivnost, u ovom slučaju ambijentalnog predznaka. Kako je jedan od ciljeva projekta i povezivanje s drugim umjetnostima i fenomenima, tako se otvaraju mogućnosti novih percepcijskih dimenzija zamišljenih kiparskih uprizorenja u kreativnom smislu. Oduvijek sam želio pomaknuti uobičajene granice skulptorske forme, a u tom je pogledu idealna glazba, artificijelno i prirodno zvukovlje, svjetlo i pokret, od treperenja do pomicanja.
Prvi dio projekta, odnosno izložba koja je sada postavljena u Zadru zamišljena je u formi dva kiparska ambijenta. Prvi je bukolički prizor plavih balonastih formi s pipcima pripijenim uz tlo u poziciji usisavanja. Tlo simbolizira svevremeno taloženje svih postojećih, jednako kao i davno, ili netom iščezlih zavičajnih vrednota. Integralni dio ovog prizora je za nj posebno pisana kompozicija “Consuctio” (“Usisavanje”) Tibora Szirovitze. Plave forme ispunjene čistom kreativnom energijom nadvladavaju silu težu i preslojavaju se u drugom prizoru u formaciju levitirajućih, posve izduženih, šiljatih oblika. 0ni se udaljavaju prema nepoznatom cilju uz kližuće zvukove Ligetijeve “Lux Aeternae”.
Projekt se organizira u nekoliko etapa, a završni dio trebala bi biti izložba u Imotskom 2013. godine. Kada je projekt počeo i kako ste uopće došli na ideju za jedan tako neobičan i opsežan projekt?
– Trodijelni projekt “Preslojavanje” započet je realizacijom prvog dijela krajem 2010. godine i adaptacijama iste izložbe tijekom 2011. godine. Krajem 2012. godine planirana je realizacija drugog dijela pod nazivom “Otvaranje” u Zagrebu, a u kolovozu 2013.godine bit će izveden treći dio “Povratak” u formi performansa na Plavom jezeru u Imotskom.
Projekt interdisciplinarnog karaktera
Po kojem kriteriju ste izabrali skladbe koje su sastavni dio projekta?
– Glazba je za projekt pisana temeljem postavljene koncepcije profesora Beusana i birana uz njegove vrlo detaljne konzultacije s muzikolozima. Ona je u ovoj izložbi autorski prilog kompozitora Tibora Szirovicze. Sam projekt je interdisciplinarnog karaktera, što uključuje timski, višeautorski rad, jer povezuje različite strukovne visokoobrazovane profilacije. Upravo je to u skladu s informatičkom erom kojoj u potpunosti pripadam.
Princip “vuka samotnjaka” su prošla vremena. Tako će na primjer u drugom dijelu projekta biti uključeni inženjeri elektronike i mehanike, a u trećem čak i stručnjaci za podvodne radove uz ostale sudionike.
Poziv za umjetnost osjetili ste dosta rano, kako piše u vašem životopisu, a već u srednjoj školi osvajali ste nagrade za svoja djela. Kad ste znali da je umjetnost, a potom i kiparstvo vaš životni poziv? Kad i kako se razvila vaša ljubav prema umjetnosti?
– Od kad pamtim uvijek sam doživljavao oblikovanje volumena kao nešto najuzbudljivije. Puno sam crtao i slikao. Danas kada gledam te stare radove shvaćam da oni zapravo nisu slike, već nerođene skulpture. Zahvaljujući mome ocu Augustinu Kujundžiću i obitelji rastao sam u poticajnoj sredini ispunjenoj umjetnošću, ogromnim količinama ljubavi i beskrajnog razumijevanja. Stoga sam vrlo rano spoznao sebe samoga, točno sam znao tko sam, što želim i što mogu.
Nedvojbeno, to je najvažniji moment u životu, jer radite li ono što istinski volite, bit ćete sretan čovjek.
Osim “Preslojavanja” u Zadru ste otvorili i izložbu “Bol”. Radovi su dosta ekspresivni i snažni za tako mladu osobu. Što bi, općenito, mogla biti karakteristika vaših radova, jesu li oni svi obilježeni tako izraženim i snažnim osjećajima?
– Koncepciju izložbe “Bol” postavio je njezin kustos prof. Beusan istraživanjem mojih ranijih radova i retro analizom umjetničke motivacije njihova nastanka. Po tom je principu odabrao skulpture koje čine izložbenu cjelinu na temu boli, shvaćene u širem kontekstu. U vremenu njihova nastajanja, ali jednako i danas, usmjeren sam sagledavanju posljedica nastalih uslijed izloženosti lavinama nasilja svih oblika putem masovnih medija, počevši od emitiranja stvarnog ili simuliranog fizičkog i mentalnog nasilja, pa sve do zastrašujuće agresivno smišljenih sustava svih vidova obmana i njihovog perfidnog djelovanja na razini ljudske svijesti i podsvijesti. Tako nastaje iskrivljena slika stvarnosti, temeljena na prizemnim interesima potrošačkog društva, maskiranim atraktivnim, ali lažnim prividima. Riječ je o rušenju provjerenih vrijednosnih sustava u zamjenu za blještavilo bez pokrića.
Sve to je u meni pobuđivalo gorku spoznaju nemoći, te uzrokovalo nagomilavanje nepodnošljive boli, straha i tjeskobe. Skulpture nastale u takvom kontekstu obilježava preplitanje elemenata lažnog i stvarnog svijeta s velikim dozama ogorčenosti i kataklizmičkim prizvucima. One su napučene bezglasnim krikovima i izobličenjima do tupe boli, sadrže iracionalne žudnje zarobljene ledenim beznađem. No, istodobno one pokazuju znakove otpora i pobune.
Glazba važna kao i kiparstvo
Koliko je važan kraj iz kojeg dolazite i osobno kulturno naslijeđe u vašim radovima? Može li se Imotska krajina iščitati iz vaših djela?
– Prirodne i kulturne konfiguracije Imotske krajine uvijek su bile i bit će snažno vrelo mojih umjetničkih inspiracija. One su prisutne u svakom mom radu na razini stvaralačke energije, ali nikada narativno.
U izradi svojih radova koristite nekoliko materijala: drvo, sintetiku, terakotu.. Kojim materijalom najviše volite raditi?
– Izbor materijala je kreativna kategorija vezana uz razvijanje umjetničke zamisli skulpture. Zato su sve opcije otvorene.
Imate li svoje uzore u kiparskom svijetu? Nekoga koga želite dostići, čiji radovi vas možda inspiriraju?
– Oduvijek sam bio inspiriran nadrealistima. Tijekom studija veliki utjecaj moram pripisati profesoru Kuzmi Kovačiću i nadahnutim predavanjima iz povijesti umjetnosti prof. Ive Babića. Pomno pratim sva zbivanja na svjetskoj kiparskoj sceni, no nemam uzor, želim biti posve svoj.
Može li se od kiparstva živjeti? Prodaju li se vaše skulpture?
– Mladi umjetnici u nas ne mogu živjeti od kiparstva, osim ako podilaze publici, što ja nikada ne bih mogao.
Iako sad imate pune ruke posla s ovim višeslojnim projektom radite li na još nečemu?
– Trenutačno radim na izložbi “Glazbala”. Ona se otvara u listopadu u Galeriji ULUPUH-a u Zagrebu. Galerija je smještena u Tkalčićevoj ulici koja vrvi mladim ljudima, pa se posebno radujem toj izložbi. Glazba je u mojem životu jednako važna kao i kiparstvo. Oduvijek sam bio okružen glazbom i glazbalima. Od djetinjstva sviram na nekoliko instrumenata. Imotske gusle su moja opsesija, pa sam već odavna savladao tehniku građenja tog instrumenta, kako bih spojio kiparsko i glazbeno umijeće. Tako sam započeo kipariti gusle i pomicati njihovo izvorno obličje od simetričnog sustava i figuralne motivike. Na nagovor prof.Beusana koji je kustos ove izložbe krenuo sam s puno strasti u istraživanje preoblikovanja ovog instrumenta u smjeru violine, violončela i čela. Tako su gusle dobile i nove dimmenzije, neki od tih primjeraka su visoki čak dva metra.
Profesor je u projekt uključio kompozitora, muzikologa i etno-muzikologa koji istražuju zvukovne mogućnosti novonastalih instrumenata. Za otvorenje izložbe predviđena je svečana praizvedba kompozicije pisane za instrument iz linije gusle-čelo koju ću sam izvoditi, a to me ispunjava posebnom radošću.
Spominjali ste da se namjeravate vratiti u svoj rodni kraj. Hoće li Imotski postati stalna adresa vas i vaših radova?
– Ja sam se već vratio Imotskoj krajini. Prije godinu dana shvatio sam da jedino mjesto na kojem osjećam svu svoju životnu i stvaralačku snagu moj predivan zavičaj, moj atelje u Grubinama.
O umjetniku…
Stipan Kujundžić rođen je 1982. godine u Imotskom. Kao rani zaljubljenik u umjetnostt upisuje školu Primjenjenih umjetnosti u Splitu te kao maturant 2000. godine osvaja prvu nagradu na državnom natjecanju srednjoškolskih umjetnika. 2001. upisuje Umjetničku akademiju, također u Splitu, smjer kiparstvo. Diplomira 2006 godine u klasi profesora Matka Mijića.
“Mornareva žudnja”
Imate iza sebe već nekoliko skupnih, ali i samostalnih izložbi, a čak tri vaše skulpture krase javne prostore Vrsara, Bola na Braču i Splita. Koje je vama osobno vaše nejveće postignuće do sada?
– Od moje tri javne plastike (2004.”Mornareva žudnja” u Vrsaru; 2007.”Morske igre” u Bolu na Braču; 2007. “Orson Wells” u Splitu), na koje sam posebno ponosan, svakako bih izdvojio realizaciju u Vrsaru. Kada sam radio na toj skulpturi doživio sam nešto što ne znam objasniti, nešto kao veliku duhovnu preobrazbu. Sjećam se komentara prof. Beusana kada je 2010. godine vidio ovaj moj rad, rekao je: “Neočekivano snažno, ovdje počinje kipar Stipan Kujundžić”. Nedugo zatim započeo je razvijati koncepciju projekta “Preslojavanje”.
najnovije
najčitanije
Zadar
Dubravka Oraić Tolić
U zadarskom ogranku Matice hrvatske predavanje„Zašto je Matoš aktualan i danas?”
Nogomet
KAPETAN VATRENIH
Još se ne zna gdje će i kako Modrić nastaviti karijeru iduće sezone
Nogomet
Mlađe generacije
Pioniri Abecede pobijedili Hajduk, niz mlađih pionira Zadra
Hrvatska
Nova istraživanja
Cjepivo protiv covida smanjuje rizik od zatajenja srca i ugrušaka
Crna Kronika
dojava policiji
Građanin na zadarskom području pronašao veću količinu eksplozivnih sredstava!
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak