Antunu se smiješila izvanredna karijera, ali je zavolio Boga i pošao njegovim stazama

Smiješila mu se izvanredna karijera, mogao je sebe ostvariti bilo u politici, bilo u društvenim djelatnostima, danas bismo rekli mogao je postati VIP, veoma važna osoba. Ali je Ferdinand kao mlad, još u ranom djetinjstvu zavolio Boga i pošao njegovim stazama, kazao je u propovijedi don Dario Tičić

Blagdan Sv. Ante Padovanskog svečano je  proslavljen misnim slavljem koje je na trgu ispred  njegove crkve u Zadru na  Smiljevcu predvodio nadbiskupov tajnik mr. don  Dario Tičić. Slavlju je uz  brojne svećenike sudjelovao i župnik o. Ryszard  Reikowski. – Svetac je čovjek od zemlje, on se rodio  na zemlji i živio svojim  životom. Bio je svjestan  svoje grešnosti i ograničenosti, ali je svojim životom i svojim “antenama”  kojima je bio usmjeren prema Bogu već ovdje na zemlji živio nebesku stvarnost. I tako je netko postao  svet jer je ovdje na zemlji  usvajao nebeske zakone,  davao Bogu prostora u svome životu, sebe mijenjao  makar bolno da bi postao  suradnik u Božjem djelu i  da bi se Bog proslavio po  njemu, kazao je don Dario.  U propovijedi je nadalje  predstavio život svetog Ante.
Mogao je postati VIP, ali je  zavolio Boga…
– Antun-Ferdinand, sin  imućnih roditelja, pozvan  je u život, u Lisabonu u  Portugalu, oko godine  1195. Kasnije je uzeo ime  Antun. Smiješila mu se izvanredna karijera, mogao je  sebe ostvariti bilo u politici,  bilo u društvenim djelatnostima, danas bismo rekli,  mogao je postati VIP, veoma važna osoba. Ali je  Ferdinand kao mlad još u  ranom djetinjstvu zavolio  Boga i pošao njegovim stazama. Najprije je postao  regularni kanonik svetog  Augustina i u ono doba  srednjeg vijeka bio je duboko usmjeren i prema zemlji i prema nebu. Doživljavao je dramu borbe u sebi u  traženju odgovora kako na  najbolji mogući način ostvariti u sebi Božji poziv.  Kažu njegovi životopisci da  je kao mladi klerik gledao  trijumfalnu procesiju trijumfalna procesija  mučeničkih ostataka petorice franjevaca. Tu započinje ono što zaokuplja  stoljećima vjernički puk u  čitavom katoličkom svijetu.
 Prije svega treba reći da  je Antun bio duboko povezan  s Bogom. Čovjek vjere, znanja, pobožnosti i  naobrazbe,  ali ne bez poteškoća, nemalih iskušenja  i patnji. Želio je poći u  Afriku, no providnost ga  vraća na Siciliju, ovdje započinje njegova talijanska  faza života, koja će ga trajno obilježiti, štoviše, zapisati u dlan Božje ruke kao  Padovanca. Priključivši se  Franji  i njegovoj družini,  jedna ga je slučajna propovijed  istaknula za čitav  život. Prošao je čitavu Italiju, Francusku, rodni Portugal, itd. Svugdje je surađujući s  Bogom, duboko  svjestan svoje slabosti, propovijedao, tješio, bodrio i  dizao nadu u narodu  Božjem. On je suradnik  Božji, od Njega pozvan za  partnera u  ostvarivanju otkrivanja dostojanstva čovjeka u Božjim očima. Čovjek nije nastao bez Božje  volje i promisla. I danas  traži suradnju s čovjekom  na tom planu. Najveća  poruka svakog kojega Bog  odabire jest ta da je živi  suradnik s Bogom u svim  segmentima života, poručio  je propovjednik.
Zazivamo ga u nevoljama  života
– Takav čovjek je trajno  povezan s Bogom i danas je   aktivan u planu povezivanja ljudi s Bogom. Još za  života  na zemlji bio je  čudotvorac, jer je Bog preko njega  govorio i djelovao  kao i danas. Zar nije danas  čudo kad  se čovjek okreće  Bogu, a ne sam sebi u  začaranom krugu!
Zato zazivamo Antuna u  našim nevoljama života i   križevima osobnih kalvarija, njega, sveca svega  svijeta. Ni godinu nakon smrti, 30. svibnja 1232. papa   Grgur IX., u katedrali u  Spoletu u Italiji, uvrštava  ga  u zbor svetih. Od tada  druguje u pobožnosti i  čašćenju  sa svim generacijama štovalaca, kroz sva  stoljeća, od  Spoleta, Padove do ovdje i sada u Zadru,  na Smiljevcu. Zar to nije  dokaz da Bog voli čovjeka.  Antun je dio toga Božanskog plana koji nam se nudi. Zašto ne prihvatiti ponudu, pozvao je don Dario  Tičić. U propovijedi je posebno istaknuo poruku svetog Ante očitovanu u odabiru Božje mudrosti, a ne  materijalnih i prolaznih  stvari.