Svjedokinja: Riječ je o nenamjernom propustu, a ne prijevari

– Poznajem svakoga od prvog do posljednjeg ovdje i ne mogu od tuge što ih vidim na optuženičkim klupama. Sigurna sam da nije riječ o dogovoru i da ti ljudi nisu namjerno počinili ovo za što ih se tereti, već da je riječ o pogrešci i nenamjernom propustu – rekla je svjedokinja Jasna Grubišić
Saslušavanjem svjedoka jučer je na Županijskom sudu u Zadru nastavljeno suđenje sedmorici carinika, Aleksandri Grgić, zaposlenici “Intereuropa logističke usluge” u Zadru te vlasniku i komercijalistu TO Sentom Zadar koje se sumnjiči da su zajednički i dogovorno oštetili državni proračun za 1,6 milijuna kuna.
Ante Bajlo, tadašnji pročelnik Carinarnice Zadar na većinu je upita koje su mu jučer u prepunoj sudnici postavljali odvjetnici, zastupnik tužiteljstva Duško Berović i sudac Boris Radman, pred kojim se vodi ovaj postupak, za koji su desetorica okrivljenika kazneno prijavljeni još prije šest godina, kazao kako se ne sjeća ili da nije upućen u detalje događaja dok je za razliku od njega Jasna Grubišić, šefica zadarske poslovnice “Intereuropa logističke usluge” iznijela iscrpno svjedočanstvo.
– Poznajem osobno od prvog do posljednjeg ovdje i ne mogu od tuge što ih vidim na optuženičkim klupama. Sigurna sam da nije riječ o dogovoru i da ti ljudi nisu namjerno počinili ovo za što ih se tereti, već da je riječ o pogrešci i nenamjernom propustu – rekla je između ostaloga Grubišić pojasnivši sudu u detalje postupak određivanja carinske tarife i postupku carinjenja uvezene robe. Prema njezinim riječima Aleksandra Grgić, referentica poduzeća razgovarala je s Aleksandrom Lodijem, koji joj je rekao da će uvoziti robu za potrebe pekarske proizvodnje nakon čega su i uvezli pekarski namaz, marmeladu i brašno.
Propust, a ne prijevara?
Za sporni šećer oslonivši se na njegovu riječ, Grgić je u računalo ubacila sve podatke odredivši i za šećer istu tarifu temeljem Lodijeve riječi kako će se i šećer uvoziti za iste potrebe. Sve ostale količine koje su u narednih 30 puta uvezli vodila je temeljem tih podataka jer, kako je istaknula Grubišić, nije imala razloga sumnjati da je riječ o šećeru za neku drugu namjenu. No, u djelovima svog svjedočenja Grubišić je bila kontradiktorna, a na zapitkivanja odvjetnika, tužitelja i suca da pojasni te kontradikcije, Grubišić se pravdala kako je u istrazi rekla neke stvari, no da kasnije nije pročitala zapisnik. Sudac Radman stoga joj je predočio njezin potpis za koji je potvrdila kako jest njen, a potom ju je upozorio i na činjenicu kako je u zapisniku zabilježeno i da ona ne želi čitati isti jer je slušala diktat. Napomenula je da nitko svjesno ne bi počinio kazneno djelo i nakon toga iza sebe ostavio materijalne dokaze i potpise, a na dodatne upite priznala je kako je u međuvremenu s gotovo svim okrivljenicima razgovarala o inkriminiranom djelu. Grubišić je navela i kako zna što je Tomislav Šarić izjavio u istrazi kazavši kako to nije istina, no na dodatni upit, nije se mogla sjetiti od koga je čula detalje iz istrage koji su se vodili iza zatvorenih vrata pred istražnim sucem. Na koncu, dodala je kako Aleksandra Grgić još uvijek radi na istom radnom mjestu te da je izuzetno dobra i savjesna djelatnica napomenuvši kako je Republika Hrvatska u međuvremenu podmirila dug od “Intereurope” prisilno naplativši iznos od gotovo tri milijuna kuna, a prekršajni postupak koji se unutar Carine vodi protiv tvrtke kao pravne i nje kao osobno kao odgovorne osobe, istaknula je kako još uvijek nije okončan. Njena je tvrtka, naglasila je, pretrpjela veliku štetu zbog čega su sudu predali odštetni zahtjev koji su naslovili na krivca, odnosno osobu za koju će se tijekom dokaznog postupka utvrditi da je imala korist od svega ovoga. No, iako je iskaz Grubišićeve bio pun kontradikcija i subjektivnih izjava na brojne upite suda na koncu je zaključeno kako je osoba koja stavlja svoj potpis na dokumentaciju za određivanje carinske tarife prema kojoj se kasnije roba carini odgovorna za posljedice koju je kriva procjena prouzročila. Isto tako, zaključeno je kako je ista osoba dužna pregledati svu popratnu dokumentaciju o robi koja se uvozi počevši od deklaracija, otpremnica, računa i slično, što Grgić očito nije učinila.
Podsjetimo, Aleksandru Grgić se tereti da je iskoristivši svoj položaj sastavila neistinite carinske deklaracije, koje su sedmorica djelatnika Carinske ispostave Gaženica ovjerili i potpisali. Time su pogodovali Tomislavu Šariću, vlasniku tvrtke “Sentom” koji je uvezao 745 kilograma kristal šećera i oštetili državni proračun za preko 1,6 milijuna kuna.
Svjesno propustili naplatiti carinu
Vlasnik poduzeća Sentum Tomislav Šarić i njegov komercijalist Aleksandar Lodi terete se da su Aleksandru Grgić, zaposlenicu otpremničke tvrtke “Intereuropa logističke usluge” u Zadru, potaknuli da iskoristi svoj položaj te da u carinskim deklaracijama prikaže kako je riječ o nečistom šećeru za daljnju proizvodnju umjesto o čistom konzumnom šećeru čime je u konačnici na razlici plaćene carine ostvarena imovinska korist Šarićevoj tvrtki. Grgićeva je tako u vremenu od 20. lipnja pa do 17. kolovoza 2005. godine napravila ukupno 31 lažnu carinsku deklaraciju upisujući niži tarifni broj carinske tarife na osnovu kojih je kasnije Carinarnica Zadar, Carinska ispostava Gaženica, tu robu i carinila. S obzirom da je Šarić uvezao količinu od 745 kilograma kristal šećera, sa svakom je pošiljkom državni proračun oštećen za 51 tisuću kuna, odnosno za ukupno jedan milijun i 615 tisuća kuna.
Pero Klanac, carinik kontrolor, kao četvrtoptuženi tereti se da je znajući kako je riječ o neistinitim deklaracijama, jer je imao uvid u izvorne dokumente, odnosno inozemne račune i potvrde o podrijetlu robe, ipak ovjerio i potpisao 20 takvih deklaracija koje je sačinila Aleksandra Grgić, čime je državni proračun oštećen za nešto više od milijun kuna.
Za isto djelo i u istom vremenu terete se i Anđelo Šimičić, Aurelio Kalmeta, Oleg Vlahov, Tomislav Pavlović, Luciano Jelenković i Nenad Bobić-Picić.
Stavljajući ovjeru i svoj potpis svi su oni prema navodima optužnice svjesno propustili naplatiti carinu prema realnoj tarifi te tako pomogli Šariću da ostvari protupravnu imovinsku korist. Tereti ih se da su nesavjesnim obavljanjem nadzora prouzročili štetu na račun državnog proračuna i to Šimičić za iznos oko 310 tisuća kuna, Kalmeta oko 207 tisuća kuna, Vlahov za 52 tisuće kuna, Pavlović za 612 tisuća kuna te Jelenković za 357 tisuće kuna i Bobić-Picić za 153 tisuće kuna koji je ujedno i jedini među osumnjičenicima koji se u ovom postupku brani bez odvjetnika. Suđenje se nastavlja.