Sa svojim su kukicama postale simbol zadarskog turizma

Slika korisnika valentinam
NA "ŠKALINI" KATEDRALE
Već od Uskrsa, pa do blagdana Svih svetih i tako već 15-tak godina uz zadarsku katedralu - prodaju svoje rukotvorine i iako svaka od njih ima svoju životnu priču, svaku od njih je ista nevolja natjerala na "škalinu" koja život znači
Zvonko KUCELIN
Teško bi bilo i zamisliti katedralu svete Stošije bez ovih ukrasa

Na istom mjestu već godinama i po buri i po jugu i po nesnosnoj žegi koja vlada ovih dana, one su tu. Od jutra do večeri već od Uskrsa, pa do blagdana Svih svetih i onda opet ispočetka i tako već 15-tak godina na "škalini" zadarske katedrale - prodaju svoje rukotvorine i iako svaka od njih ima svoju životnu priču, svaku od njih je ista nevolja natjerala na tu "škalinu" koja im život znači.

Pomaže kćeri koja je samohrana majka

Znači im život jer su u pitanju u većini, žene starije životne dobi s malim i nikakvim mirovinama koje na taj način pokušavaju preživjeti, a neke od njih s onim što zarade pomažu i djeci koja su nezaposlena, a u potrazi za poslom, ostaju nemoćna već godinama. I nisu samo iz Zadra, čak štoviše, od njih desetak koliko ih se izmjenjuje na "škalini", više je onih koje nisu iz Zadra i nerado otkrivaju svoj identitet kao da su nešto skrivile...

Jedna od njih je i gospođa Mara, 74-godišnja žena koja svake sezone zbog ovog posla, rodni Sisak zamijeni Zadrom.

- Upravo sam u Zadar doputovala prije dva dana i sada ću ostati oko tri tjedna. Nakon toga vraćam se u Sisak, malo odmorim i opet nazad. U Zadar sam slučajno došla osam godina prije rata sa susjedom koja je kukičala i svoje rukotvorine prodavala na zadarskoj tržnici, pa sam s njom došla i ja. Najprije iz znatiželje, a onda sam se i ja uključila u prodaju svojih radova. Počela sam opet dolaziti nakon Domovinskog rata i sada sam tu svakoga ljeta koliko najdulje izdržim - priča simpatična Siščanka ne dižući pogled sa svoje kukice dok joj spretne ruke izrađuju čipku.

Otkriva kako gotovo sve što zaradi daje svojoj kćeri koja je samohrana majka troje djece.

- Kći mi je srećom, zaposlena. Ali, s njezinom plaćom ne može spojiti dva kraja. U Sisku je tuga i žalost. Mislim da je Sisak definitivno jedan od najsiromašnijih gradova u Hrvatskoj. Sve su uništili. Nema više Željezare, nema nikakve industrije, mladi ljudi sve više odlaze jer posla nema. Moram se nekako snaći jer i ja imam minimalnu mirovinu. Ne zaradi se puno, ali svaka kuna mi puno znači - kaže Mara i ispričava se jer se mora povući u hlad iza katedrale. Bliži se podne, a ona ima visok tlak.

Najvažnija informacija - vremenska prognoza

Njezina deset godina mlađa kolegica Vesna je iz Zadra i ona ja na "škalini" već punih šest godina. Krene s poslom već negdje početkom svibnja, svakoga dana od jutra do večeri i tako do studenog. I ona, baš poput ostalih pomno iz dana u dan prati "Vakulinu prognozu" jer ipak, kad je velika kiša na posao se ne može.

- Ja sam počela tu dolaziti zapravo na nagovor sina. Kukičam od svoje devete godine i uvijek sam to radila jer volim i jer me to odmara - onako, psihički. I onda mi je sin predložio da spojim ugodno s korisnim, pa usput i nešto zaradim. Nije to velika zarada. Ljudi slabo kupuju, osobito stranci. Oni zastanu, pogledaju, komentiraju i dive se u većini slučajeva, ali teško vade novčanik. Ali, baš sam se neki dan ugodno iznenadila jer su moje rukotvorine kupili mladi Englezi. To me baš, iznenadilo - naglasila je Vesna.

Dodala je kako je lijepo od Grada Zadra i Zadarske nadbiskupije što im je dozvoljeno da tu budu i nikada nisu imale nikakvih problema. A, što se tiče prostora i mjesta za izloženu "robu na škalini" i to je sve stvar njihovog međusobnog dogovora.

I Vesna i Mara i Gordana sa svojim rukotvorinama postale su tako s godinama neizostavni dio turističke ponude grada i svojevrsni brend jer teško bi bilo i zamisliti katedralu svete Stošije bez ukrasa - njihovih kukičanih rukotvorina.

Autor: 
Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno