Raštane dočekale svog zlatnog olimpijca

Ivan Katuša, zlatni rukometni olimpijac, sigurno će cijeli život pamtiti doček svojih mještana koji su se okupili na školskom igralištu u Raštanima Donjim. Posljednji pothvat „tihih paklenih” na Olimpijadi gluhih što se održavala na Tajvanu odjeknuo je širom Hrvatske. Pobjeda nad favoriziranom reprezentacije Srbije u finalu (29:19) donijela im je zlatno odličje, a o kakvom se uspjehu radi potvrdit će podatak da je izabranicima Voje Bjegovića ovo treća uzastopna zlatna medalja na Olimpijadama gluhih (Rim 2001., Melbourne 2005. i Tajvan 2009.), a samom 26-godišnjem Katuši ovo je druga zlatna kolajna nakon Rima 2001. Ipak, ova će mu Olimpijada ostati posebno upečatljiva, jer je doživio veliko javno priznanje od svojih sumještana koji su ga dočekali otvorena srca i s po kojom suzom u očima.
Posebno je bio dojmljiv sami dolazak zlatnog olimpijca na igralište koje je gorjelo od upaljenih bengalki i obojano prigodnim folklorom kojem su najveći pečat dala djeca s kockastim zastavicama u rukama. Ivan je izašavši iz automobila instiktivno potrčao u zagrljaj obitelji i svih prijatelja, ne skrivajući ni trenutka sreću koja ga je obuzela, a mještani su izgledali vrlo ponosno što je njihov Ivan uspio ostvariti najviše postolje na Olimpijadi.
Doček su upotpunili uz same mještane i svi sportski kolektivi Raštana kao nogometaši Raštana i Vrčeva, Boćarski klub Raštane, KUD Raštane te naravno njegovi suigrači iz Rukometnog kluba Biograd koji su posebno ponosni na svog Ivana.
Uz prigodnu glazbu, piće i hranu, pozdravni govor je održala načelnica Općine Raštane Klara Eškinja-Glavan, koja je također istaknula Katušu kao primjer koji trebaju slijediti svi mladi ljudi te naravno zahvalila Ivanu što je sa zlatnom medaljom ozario srca svih stanovnika Općine.
Uspjeh Ivana Katuše, koji je od rođenja gluhonijem, velika je satisfakcija njemu osobno, ali i njegovim roditeljima i bliskim poznanicima koji su imali toliku vjeru u njega. Lijevo krilo „tihih paklenih” je uspio i zahvaliti na mikrofon svima prisutnima koji su ga tako lijepo dočekali, a pokazavši srce pokretima ruku u jednoj riječi uspio dočarati kako se osjeća svih ovih dana koje će sigurno zauvijek ostati u sjećanju njemu i njegovim sumještanima.