Neobično je da su poplavile netom zgotovljene zgrade

Slika korisnika valentinam
TV SVEKRVA
Marin GOSPIĆ
POTOPLJENE ŠKRINJE PUNE MESA

Ja sam jedan od rijetkih Zadrana koji nije svjedočio potopu koji nas je zadesio, a nisam svjedočio iz jednostavnog razloga – prespavao sam ga, jer sam cijele noći radio i bio sam jako umoran. Zato sam gledao na televiziji posljedice nevremena i još jednom moram pohvaliti naš zadarski studio HRT-a koji je i pod ovim okolnostima zadržao visoku profesionalnu razinu izvještavanja. Neću sada govoriti o tome kako ionako kod svake malo jače kiše neki dijelovi grada poput Relje postaju Plitvička jezera (Po količini vode – ne po ljepoti. Ljepota je s Relje nestala onoga dana kada su posjekli platane), a niti o tome kako je to neobično da zgrade napravljene za vrijeme Austrougarske ostaju suhe, dok one netom zgotovljene poplave, ali mi je jedna stvar upala u oko. Puno je ljudi nastradalo, poplavilo im je i uništilo, a u prvom smo prilogu čuli dva čovjeka. Svaki je rekao da mu je sve propalo i pri tome su obojica spomenula po dvije škrinje ledenice pune mesa. Vjerojatno je to slučajnost, ili se možda radi o mnogobrojnim obiteljima kada toliko mesa troše, ili su to, pak, neki ljudi koji se bave uzgojem životinja. Moja obitelj ima toliko mesa koliko stane u onu jednu ladicu u kuhinjskom frižideru. Nama meso nije propalo, jer nemamo novca da ga toliko kupujemo. Nama je prokisnuo krov. Nesretni smo. Krov nam je važniji od mesa. Doktore! Što je to s nama?

POD NOŽEM I POD ČEŠLJEM

Jedna od perverzija koju možemo gledati na televiziji je i dokumentarna serija „Pod nož“. Autori pronađu ljude za koje bi se po njihovim mjerilima moglo reći da su ružni i onda ih podvrgnu raznim tretmanima, nakon kojih ružni patak (ili pak patka) postaje prekrasni labud. U ovoj epizodi imamo jednog tipa i jednu žensku. Ženska je onako, simpatična, a najveći su joj problem loši zubi i naslage sala. Dakle nije je priroda poružnila, nego je trebalo više prati zube i manje žderati pa bi bilo bolje. Njoj stave navlake na zubine (i to na osam zuba odjednom – nevjerojatno), skinu joj par kila sala i promijene frizuru i ona je sada kao druga osoba. Iskreno govoreći, razlika se vidi i to pozitivna razlika, koju bi dijelom imala i bez odlaska „pod nož“, s malo samodiscipline i brige za svoj izgled.

Tip je, pak, sasvim druga priča. Ima na sebi gomilu, mahom neukusnih tetovaža, a izgleda kao da je u tri ujutro pijan i drogiran ispuzao iz opskurne lučke krčmetine i sada čeka da ga smetlari odnesu s ostalim smećem. Tom tipu prvo skinu većinu tetovaža, a to mogu jer mu je koža toliko opuštena da nemaju problema sa zatezanjem, onda mu navuku navlake na zube, promijene mu frizuru, ako se ono prije uopće i moglo nazvati frizurom, i takvog ga prezentiraju obitelji. Obitelj je naravno oduševljena, svi ushićeni plaču, a najbolji je mali posinak koji je jedini dao normalan komentar. „ Nadam se da će se sada promijeniti i mentalno... Za dobro svih nas“ – reče dijete o svome očuhu i dade jasan znak tamošnjim socijalnim radnicima da se vrijeme službenom posjetu toj obitelji ozbiljno približilo.

A LIJEPO JE GOVORIO ENIO

Kada smo već kod ove teme, ne mogu ne spomenuti genijalan film „Od bleke do konja“ našeg konceptualnog umjetnika Enija Meštrovića, a u kojem se na vrlo zanimljiv način komentiraju takve metamorfoze. Osnova gore spomenutih emisija je ta da ispada da ćeš kada postaneš ljepši biti i bolja osoba. Bit ćeš uspješniji u poslu, tvoji bližnji će te još više voljeti, narast će i samopoštovanje i sve u svemu tvoj život kreće drugim tijekom i spasio si se. Da nisi smanjio nos, poravnao ušesa i što je najvažnije, skinuo naslage sala s trbušine, bio bi i dalje bijednik, propalica i što je omiljeni izraz danas među mladima – bio bi „luzer“. Zato pogledajte Enijev film, a pogotovo njegov sam kraj gdje se nesretnik vraća svome stadu ovaca, pa sagledajte i taj segment ovakvih igranja ljudskim izgledom.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)