Neraskidiva višestoljetna šestanska nit

– Domaćinima je bilo veoma drago što je došao i netko iz Hrvatske, navlastito iz Zadra, odnosno iz Arbanasa čiji su korijeni u Šestanima. Svi oni, Šestančani, danas žele što čvršću suradnju sa svima koji vuku podrijetlo iz toga kraja – kaže Grdović
U nekoliko zadnjih godina intenzivirale su se veze između zadarskih Arbanasa i njihova staroga kraja, sa Šestanima u Crnoj Gori. Nedavno je taj kraj posjetio Enio Grdović, predsjednik Društva zadarskih Arbanasa, kojega su u petodnevni posjet pozvali predstavnici Udruge Šestani i Hrvatskoga građanskoga društva.
– Zapravo, oni su pozvali izaslanstvo našega društva, ali nekolicina članova nije iz objektivnih razloga mogla iz Zadra izbivati pet dana pa sam u posjetu bio samo ja – kaže Grdović.
Neposredni je povod bila posveta crkve sv. Ante Padovanskoga u mjestu Karanikići tri godine poslije početka radova.
– To je jedno od mnoštva mjesta u cijeloj šestanskoj krajini. Nažalost, danas tamo nije lako pronaći stalne žitelje jer u pojedinim mjestima žive dvoje, troje. I u Karanikićima je malo stalnih stanovnika, ali na dan posvete crkve bilo je mnoštvo svijeta. Riječ je o ljudima koji žive izvan Šestana, uglavnom u Baru ili u nekim drugim priobalnim gradovima, pa i izvan Crne Gore, a došli su na veliku feštu. Treba reći da je i crnogorska vlast poslala svoje visoke predstavnike, a bio je i Božo Vojković, hrvatski konzul u Crnoj Gori. Crkveni obred posvećenja predvodio je msgr. Ilija Janjić, kotorski biskup, dok se Zef Gashi, barski nadbiskup ispričao jer nije mogao doći zbog bolesti. Vijest o ovoj svečanosti bila je emitirana u Dnevniku crnogorske državne televizije.
U ime zadarskih Arbanasa Grdović je pred nazočnima pročitao pozdravno pismo, te predstavnicima udruga i crkve uručio prigodne simbolične darove.
– Domaćinima je bilo veoma drago što je došao i netko iz Hrvatske, navlastito iz Zadra, odnosno iz Arbanasa čiji su korijeni u Šestanima. Svi oni, Šestančani, danas žele što čvršću suradnju sa svima koji vuku podrijetlo iz toga kraja. Žele da se koliko-toliko sačuvaju običaji, govor i slično, kao i da znanstvenici više istražuju povijest, da objavljuju svoje radove. Bio sam ugodno iznenađen kad mi je jedan stariji čovjek kazao da se sjeća vremena kad je u Šestane dolazio Kruno Krstić, naš veliki arbanaški čovjek, koji je djelomično istražio neke pojedinosti iz Šestana.
U programu petodnevnoga boravka u Baru i u Šestanima, Grdović je imao i susrete s nizom pojedinaca i predstavnika udruga, te Barske nadbiskupije.
– U privatnu audijenciju primio me Zef Gashi, barski nadbiskup, koji je svojedobno bio đakon u kod nas Arbanasima. On je pripadnik salezijanskoga reda koji opslužuje našu župu. Prisjetio se tih dana i kazao mi da bi u bliskoj budućnosti, ako bude moguće, posjetio Arbanase. Susreo sam se i s akademikom Dobrecijem koji je živo zainteresiran za proučavanje onog dijela povijesti koji se tiče zadarskih Arbanasa.
Grdović kaže da je informiran kako u Šestanima postoje tragovi glagoljaštva.
– Još to nije sve istraženo, ali ima tragova. Dobro upućeni ljudi koji se bave tom problematikom kažu da je glagoljaštvo i u Šestanima bilo rašireno, pa onda zaključuju da nije slučajno što je i Vicko Zmajević, čijim su zalaganjem Arbanasi i došli u Zadar, baš u Zadru otvorio glagoljaško sjemenište. Opširna je to tematika, zanimljiva i zaslužuje sustavno istraživanje za što se i zalažu svi Šestančani.
Sela iz kojih su uglavnom došli zadarski Arbanasi jesu Brisk, Livare, Murić, Pinčić, Šestani…
– Bio sam u Muriću kod jednog gospodina, priredio nam je ribu iz Skadarskoga jezera. Danas je malo stanovnika u svim tim selima u kojima obitavaju ljudi rimokatoličke, pravoslavne i muslimanske vjeroispovjesti.
Koji su mogući dalji oblici suradnje zadarskih Arbanasa i Šestančana?
– S velikim dijelom Šestančana povezuje nas rimokatolička vjera, povezuje nas i jednim dijelom jezik, povezuje nas jednim dijelom sjećanje, kao i činjenica da su zadarski Arbanasi došli iz Šestana. Razgovarali smo o daljoj suradnji za koju su zainteresirane obje strane, a ujedno sam pozvao predstavnike Šestana da budu naši gosti već 24. studenoga kad će se u Arbanasima otvoriti knjižnica. Dio Šestančana izrazio je želju da dođu i na dan našega Arbanaškoga čuda u svibnju sljedeće godine. Mi se nadamo da će suradnja dobiti i druge oblike, poput razmjene literature i slično, te da će biti čvrsta i trajna.

  OD STOLJEĆA ŠESTOG…

Ilija Janjić, kotorski biskup, u svojoj je besjedi između ostaloga kazao:
– Badava obnova crkve ako nismo okrenuti prema onome koji nas je stvorio. Obnovimo svu ljudskost, stvoreni smo da bi bili okićeni ljudskim vrijednostima. Oni koji stvaraju mir i koji žele usrećiti, to su dobri ljudi. Poslije njega vjernicima se obratio i generalni vikar Nadbiskupije barske, pater Paško Gojčaj. Frano Đokvučić, jedan od najzaslužnijih što je crkva obnovljena, kaže da se crkva spominje prvi put u 6. stoljeću, a da je jednom obnavljana u Knjaževini Crnoj Gori 1902. godine.
– Obnovu su pokrenuli mještani i dijaspora, a kad smo uvidjeli da nemamo dovoljno novca, obratili smo se prijateljima drugih vjeroispovijesti i to je bila prava stvar. Da nije bilo njih, ovo danas ne bi ovako lijepo izgledalo – kazao je kaže Đokvučić.
Don Frano Markić, župnik Šestana u zadnjih 38 godina, podsjeća da je prije 50 godina u tom kraju bilo 105 kuća sa 476 vjernika, a 1970. godine, kad je počeo da služi ovdje, 86 kuća sa 287 vjernika.
– Danas je u osam šestanskih sela samo 14 stalno nastanjenih osoba u pet kuća. Raduje me da oni koji su otišli nikad nisu zaboravili rodno mjesto, i da obavljaju samonicijativno crkve uz pomoć dijaspore i donatora. Od srca im hvala, Bog će ih stostruko nagraditi zbog toga – kaže don Markić.
Ljubo Karanikić je iz ruševina izvadio svijećnjake, ferale, nekolio križeva, a potom im, manirom iskusnog restauratera vratio stari sjaj i oni ponovo krase crkvu. Đorđe Lukolić, koji je inicirao obnovu, kaže da je na ideju došao za vrijeme negdašnjih prvomajskih praznika, kada je dolazio u rodno mjesto na piknik.
– Sve je bilo zapušteno, zaraslo, zub vremena je učinio da se obruše krov i zidovi crkve… Puno me je zaboljelo kada sam 2005. vidio na šta sliči crkva, pa smo Frano i ja, zajedno s Nikolom i Draganom Durovićem, Filipom Vučetićem i Markom Marstijepovićem došli na ideju da je obnovimo. Morao se prvo prokrčiti, pa nasuti i asfaltirati put, ničeg nije bilo – govorio je Lukolić.
– Ovo je veliko iznenađenje. Prije nekoliko godina sam za HRT snimao film o Barskoj nadbiskupiji, bili smo ovdje kada su bile samo ruševine, i ovo sada je zaista impozantno – kaže čuveni producent HRT-a Jozo Barlović, rodom iz Bara.
Na misi ispred crkve moglo se čuti da su, prema predanju, Šestani nastali od šestoro braće, te da im se ime prvi put spominje u kotorskom arhivu 1114. godine. Više puta je s velikim poštovanjem spomenut čuveni nadbiskup barski, pokojni Petar Perkolić, rođen u ovom kraju. 
– Tradiciju Barske nadbiskupije održali su Šestani. Tu je rođeno puno velikih ljudi. Don Pavle Marvučić je spasio 600 Zećana i dobio Orden zasluga za narod. Pamti se da je govorio kako smo mi, bez obzira na vjeroispovijest, kameni bedem ove zemlje, mi smo zemlja ove zemlje. Nika Lukolić je bio barjaktar na Tarabošu, Pavle Durović je radio na Orient expressu od Pariza do Istanbula, jedan Đurović je preživio brodolom Titanika – kazuje Đokvučić. On dodaje da se selo nekad zvalo Markovići, no su ga Turci prozvali Karanikići…

  BRATSTVA U KRAJINI

U Šestanskoj krajini postoje brojna bratstva. U vrijeme odlaska predaka današnjih zadarskih Arbanasa postojala su razna prezimena, a tijekom stoljeća u Šestanima su se prezimena mijenjala prema tadanjim političkim i drugim okolnostima. U današnjem trenutku u nekim selima iz kojih potječu zadarski Arbanasi postoje bratstva čija prezimena donekle podsjećaju na vrijeme njihova odlaska. U selu Arbneš postoje Lekperići ili Lekperaji i Perovići ili Peraji. U Brisku Marsenovići ili Marsenaj (Maršan?) te u Šestanima Nikpalić ili Nikpalaj (Nikpalj?). U popisu šestanskoga pučanstva iz 1881. godine nalazimo niz imena i prezimena glava svih obitelji. U selu Brisku kao rimokatolici navedeni su Gjek Luli, Kol Pjetra, Prence Gjergji, Marko Leka… U selu Livarima Mark Gjergji, Marko Prenca (Prenđa?), Marc Luca… U Pinčićima su zabilježeni Kol Gjergja, Gjuraj Čoba… U Šestanima Gjok Marnika, Vuk Prenca. Enio Grdović kaže da je susreo čovjeka prezimenom Marniković koji je dao pozdraviti sve Marnike u Zadru i oko Zadra ‘jer smo rođaci’…
Današnji Šestančani, jednako i Albanci i Hrvati, izvrsno barataju i hrvatskim i albanskim jezikom, a onaj dio koji se deklarirao Hrvatima, kaže da živi ‘u najjužnijim hrvatskim krajevima’