Utorak, 16. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

23 C°

Kuglanje je sport koji nema granica

Autor: Andrija Dešpoja

14.02.2010. 23:00
Kuglanje je sport koji nema granica

Foto: Filip BRALA



Svakim novim danom na kuglani dobijaš nove motive. I kad misliš da si dosegnuo svoj maksimum uvijek prođe kroz glavu: mogu još, mogu još bolje. I u tome je ta tajna dugogodišnjeg bavljenja ovim sportom.
Od pet kuglačkih klubova koji djeluju u Zadru postoji samo jedan ženski, Donat koji već 33 godine opstaje i djeluje kao član Druge hrvatske kuglačke lige za žene. Još tamo davne 1977. iz radničkih sportskih igara upravnih kolektiva nastala je ženska ekipa kuglačica predvođena predsjednikom Antom Lonićem te trenericom i igračicom Tanjom Perović koji još i danas vode brigu o ovom klubu. Sa 62 godine života iza sebe gospođa Perović nije nimalo izgubila onaj sportski žar koji je još imala kao mlada djevojka koja je prvo krenula s rukometom i košarkom, a svoju pravu sportsku ljubav pronašla u kuglanju koje aktivno igra još i danas. Za saznati kako je bilo onda, a kako je danas nije se mogla pronaći kompetentnija osoba od gospođe Perović koja još ne razmišlja o sportskoj mirovini već sanja da se skupa s ostalim curama pokuša nastaviti odličan rezultat koji ih prati ove sezone.
– Kako se u ono vrijeme socijalizma često odlazilo na radničke sportske igre tako smo mi kao zaposlenici Komercijalne banke imali dobru ekipu i nakon malog razmišljanja odlučili oformiti klub. Na čelu s ondašnjim i današnjim našim predsjednikom kluba Antom Lonićem krenuli smo s nastupanjem u Drugoj Hrvatskoj ligi. Od tih osnutaka 1977. godine do danas nastupamo u Drugoj ligi, osim sezona ’92./’93. i ’93./’94. kad smo nastupali u Prvoj ligi, a tim sezona smo imali pojačanja sa strane, točnije iz Splita i Šibenika. Nakon tih prvoligaških sezona smo ispali ponovno u Drugu ligu, no najvažnije od svega je činjenica da još uvijek bez prekida trajemo već 33 godine – prisjetila se Perović početaka kluba koji ove sezone ima dobru šansu zakucati i na vrata Prve lige. Kuglačice Donata nastupaju u Drugoj ligi jug-zapad koja obuhvaća sedam ekipa, a trenutačna prva pozicija na ljestvici šest kola prije kraja prvenstva im daje za pravo sanjati kvalifikacije preko kojih bi se mogle dočepati najvišeg državnog ranga.
Prva liga realnost
– Ne bi bila istina kada bih kazala da ne sanjamo da se kao prve na kraju natjecanja u Drugoj ligi nađemo u kvalifikacijama za ulazak u Prvu ligu. Svaka od triju regija, tj. naša jug-zapad te sjever i istok daju prvake na kvalifikacijski turnir koji se održava dva dana i na kraju svega toga dvije najbolje ekipe osiguravaju ulazak u najbolje društvo. Ova sezona je specifična što nam se vratila naša najbolja igračica Franka Surać i na račun toga smo uspjeli se stabilizirati te postizati dobre rezultate koji su nas doveli na čelo ljestvice. Da nismo imali taj kiks protiv Šubićevca bili bi u još izglednijoj poziciji za ulazak u kvalifikacije, ali i ovako je odlično. Ipak za nešto više tj. za imati dobre šanse na kvalifikacijama potrebno nam je jedno pojačanje za koje nažalost nemamo objektivnih mogućnosti zbog financijske situacije takva kakva jest.
Znači Prva liga bi ipak mogla ostati nedosanjani san?
Mi smo amaterke koje ne primamo nikakve plaće, premije ili naknade već igramo samo za sebe i svoju dušu tako da se unatoč svim lijepim željama ne zanosimo nekim ciljevima kao što su Prva liga ili eventualno neka pojačanja. Svjesni smo da bi naš ulazak u Prvu ligu iziskivao mnogo veća sredstva nego sada i pitanje je bi li mogli sve to izdržati. I ovako su nam duga putovanja, npr. do Malog Lošinja ili Ozlja i Ogulina, a prezadovoljni smo ako dobijemo majice na poklon, a kamoli da nam na vrata kucaju razni sponzori. Uspijemo se pokriti sa sredstvima koje dobijemo od Grada i nemamo pravo žaliti se, jer je teško očekivati da će se netko upustiti u ulaganje u amaterski sport kao kuglanje pogotovo žensko.
Sportske margine
Ima vas osam članica ekipe među kojima se nalaze i one s tek dva desetljeća na leđima, dok vas ima i onih koje su došle već u poznije godine. Vaš primjer bavljenja ovim sportom preko tri desetljeća nameće pitanje odakle ta želja i inspiracija za svaki novi dolazak na kuglanu?
– U ženskom sportu je puno teže nego muškom. Najveći razlog je što žene teško zadržavaju kontinuitet, jer se kad tad moraju podrediti obitelji ili poslu kojeg rade da bi zaradile. Nama okupljanja na kuglani, na treninzima i utakmicama te putovanja na gostovanja pruža jedan odmak od svakodnevnice gdje uspijemo kroz kuglanje kanalizirati sve pozitivno i negativno što proživljavamo. Na kraju je najbitnije da se uspijemo isključiti i kad se nađemo na stazi ostajemo sami s kuglom u ruci te je cilj postići što je bolji rezultat. Kuglanje je sport koji nema granica pogotovo što se tiče godina. Svakim novim danom na kuglani dobijaš nove motive. I kad misliš da si dosegnuo svoj maksimum uvijek prođe kroz glavu: mogu još, mogu još bolje. I u tome je ta tajna dugogodišnjeg bavljenja ovim sportom.
Kakva je perspektiva ženskog kuglanja u Zadru?
– Najveći problem vidim u nepostojanju škola kuglanja što bi definitivno diglo ovaj sport na jednu višu razinu. Mi svi koji igramo već godinama za klub praktički smo samouke, tj. sve što smo naučile o ovom sportu nastalo je na empirijskoj bazi. Skupljali smo svakim bacanjem novo iskustvo i dolazile do spoznaja kako unaprijediti stil, igru i sve ono što je potrebno kako bi napredovale. Upravo taj elementarni dio koji nedostaje, a to su škole kuglanja bile bi izvrsna lansirna rampa za sve zainteresirane koji bi onda mogli prepoznati neskriveni talent i u konačnici jako zavoljeti ovaj sport. Nikad mi nije bilo jasno zašto recimo zadarske škole na imaju u programu Tjelesne i zdravstvene kulture odlazak na kuglanu. Ti školarci bi mogli uz pratnju svojih profesora posjećivati kuglanu u kojoj bi mogli na najbolji mogući način doći u kontakt s ovim sportom koji je malo nepravedno doveden na sportske margine.
Obiteljski sport
Možebitno povećanje interesa za kuglanje potaknuo bi pitanje kuglana kojima općenito oskudijeva ovaj južniji dio Hrvatske.
– U cijeloj Dalmaciji postoje tri kuglane. Ova naša na Mocirama, u Šibeniku i jedina prava sa osam staza na Mertojaku u Splitu. To je privatna kuglana koja uz tih osam ima dvije dječje staze, restoran, teretanu te je najbolji primjer kako bi jedna kuglana trebala izgledati. Naša kuglana na Mocirama je bila predviđena za širenje na osam staza uz proširenje cjelokupnog prostora koji je trebao biti predviđen za dodatne sadržaje. Nažalost, taj plan je propao i zasad se jedino možmo nadati da će se pristupiti širenju na još dvije staze što je mnogo bolje nego četiri koje su sada.
Najbolji primjer maksimalnog iskorištavanja kuglanja kao jedinstvene obiteljske zabave je kako se to radi na zapadu.
Kuglanje je vani pravi obiteljski sport na koje dolaze cijele obitelji koje u velikim kuglanama, prepune raznih sadržaja, provode cijele dane zajedno. Tu se jede, pije, druži i prije svega kugla što je jedan od najboljih mogućih vidova zabave za cijelu obitelj, a da pritom ne izuskuje velike financijske izdatke. To kod nas, barem u Dalmaciji nije još uvijek prepoznato na takav način.


 LONIĆ: ŽELIMO U PRVU LIGU


Predsjednik kluba Ante Lonić koji tu funkciju već obavlja 33 godine iskazao je također veliko zadovoljstvo rezultatima svojih igračica koji ove sezone su iznenađujuće krenule i konkuriraju za ulazak u kvalifikacije za Prvu ligu. Koliko je taj zalogaj velik za klub koji je dugi niz godina stabilan drugoligaš?
– Početkom ove sezone nismo mislili da će cure tako dobro odigrati. Drago mi je što su uspjele sve razuvjeriti i nametnuti se kao realni konkurenti za ulazak u kvalifikacije. Taj mali preporod povezan je s povratkom Franke Surać u naše redove. Njeno prvoligaško iskustvo iz Mlake i Splita pokazalo se odlučujućim u našoj trenutačno prvoj poziciji na ljestvici i došli smo u priliku da dođemo do Prve lige. Ipak postoje objektivni problemi financijske naravi koji će doći još više do izražaja eventualnim ulaskom u elitni rang. To će iziskivati puno dalja putovanja s noćenjima, trebali bi tražiti pojačanja koja bi morali plaćati i situacija bi bila umnogome drukčija nego danas
Je li na kraju bolje biti stabilan drugoligaš ili nestabilan prvoligaš?
– Nije sportski tražiti od svojih igračica da ne daju svoj maksimum kao što daju. One su svojim igrama i zalaganjem zaslužile ovaj trenutačno odličan plasman i normalno da ćemo pokušati završiti ovaj dio lige na prvom mjestu te pokušati kroz kvalifikacije doći do Prve lige. Ako uspijemo onda ćemo se morati uhvatiti u koštac s već navedenim problemima financijske naravi. Pokušat ćemo namaknuti neka sredstva, ako to ne bude moguće onda bi odustali. Bolje je ipak odustati na startu nego na pola prvenstva – kaže Lonić.




 OSMORKA KOJA PREDVODI DRUGU LIGU


Kuglačice Donata ove sezone nastupaju s osam igračica koje predvodi najstarija igračica i trenerka Tanja Perović. Prva kugla je definitivno Franka Surać dok za njom puno ne zaostaju i ostale poput: Nives Grabovac, Vasilije Božajić, Žakline Jelače, Dubravke Dobre, Mirjane Govorčin, Irine Morović te Grozdane Surać. Da se misli i za sljedeće sezone najbolje oslikava regrutacija koju vrši trenerica Perović tijekom godine, pa je tako u planu aktiviranje nove četiri igračice koje bi mogle odjenuti dres Donata.
– Budući da nemamo priljev novih igračica nekim prirodnim putem, tj. preko nekih mlađih selekcija kao što je to slučaj u drugim sportovima. Uspjela sam tako privući šest zainteresiranih tridesetogodišnjakinja koje već šest mjeseci treniraju s nama i svakim treningom sve više napreduju. Već četiri od njih šest bi se mogle uključiti i aktivno igrati.


 DRUGA LIGA KUGLAČICA


Donat      7 5 1 1  90:78      11
Šubićevac 7 5 0 2  91:77      10
Kupa        7 5 0 2 87,5:80,5 10
Goranin    7 4 0 3  97:71      8
Ogulin      7 3 1 3  82:86      8
Čikat        7 1 0 6 74,5:95,5 2
Vrbovsko   6 0 0 6 45:99      0