Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

U umjetnosti nema konkurencije i rivalstva

14.02.2011. 23:00
U umjetnosti nema konkurencije i rivalstva


Ima nas puno i super, neka nas bude još i više. Svaka udruga ima svoju specifičnost i svoje pozitivno djelovanje. Umjetnost ne pita za skupinu, ne predstavlja političke stranke, to su udruge i skupine ljudi koji žele nešto lijepo i kreativno raditi i normalno je, kozmopolitski, da umjetnik, koji je umjetnik od srca, svakome da podršku. Nema tu konkurencije i rivalstva. Netko se izražava manje, netko više uspješno, da se tako izrazimo, ali svaki čovjek koji nešto lijepo napravi uspio je bez obzira koliko on kotira na ljestvici tih, nazovimo ih, umjetničkih kriterija i slično, kazala je Ines Jurin


Odmah na ulazu u Villu Ines  zadarske umjetnice Ines Jurin  bilo nam je jasno kako ovo neće  biti običan razgovor i kako Ines  Jurin u punom smislu riječi živi  svoju umjetnost. Umjetnica  nas je dočekala s osmijehom, a  dok je pripremala sok i sedviče  mi smo razgledavali zidove  prepune slika. Neke od njih  smo razumjeli dok su druge  predstavljale apstrakcije za koje nismo bili sigurni što prikazuju, ali boje su odavale itekakav sklad i privlačile oko da  pokuša otkriti neki oblik u toj  slici.
Slike čak i u kupaonici
Prvo nešto o samoj umjetnici. Ines Jurin članica je zadarskog HDLU-a i međunarodne likovne grupe Target iz  Monte Carla. Rođena je u Zadru, ali je djetinjstvo provela u  Australiji gdje se i školovala.  Slikarstvom se počela baviti tijekom studija medicine u Zagrebu, a od 1987. živi u Zadru  gdje je uz medicinsku praksu  otvorila i vlastitu galeriju-atelje. Uz sve to vodi art  hotel, možda i jedini takve vrste u Hrvatskoj. Da art hotel  nije samo titula koja privlači  goste vidljivo je na samom ulazu u Vilu Ines gdje smo naišli  na zidove u potpunosti prekrivene Inesinim slikama koje  su krasile čak i kupaonicu. Ova  zadarska umjetnica imala je  brojne samostalne i skupne  izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu te uspješno predstavlja  Zadar i zadarski HDLU gdje  god se pojavi.
Prije par mjeseci Jurin je po  drugi puta sudjelovala u Association des Beaux Arts de  Viarmes, A.B.A.V.E., na skupnoj izložbi francuskih slikara,  “3eme Salon d’Automne” u salle St Louis, u gradu Viarmes  nedaleko od Pariza. Ova  izložba tradicionalno se  održava svake jeseni, a naša  slikarica na izložbi je sudjelovala s uljima na platnu i pastelom mediteranske tematike i  pejsaža francuskog juga, na temu “Provence”. Na izložbi je  sudjelovalo više od 40 slikara,  od kojih nekoliko poznatih  francuskih autora, a među njima i naša Ines. Francuzi su  toliko bili oduševljeni njenim  radom pa je tako odmah uslijedio novi poziv za izložbu  koja će uskoro biti postavljena  u Francuskoj.
Francuzi oduševljeni  Mediteranom
– Radove koji su jesenas bili  postavljeni na izložbi “3eme  Salon d’Automne” u organizaciji Udruge Association des  Beaux Arts de Viarmes vidjela  je jedna druga francuska likovna udruga i jako im se svidjela  pa su me zvali da gostujem s  radovima na izložbi u jednom  drugom dijelu Pariza. Ta  izložba održat će se od 1. do 4.  travnja i organizira se na državnom nivou. Tema izložbe je  “Voda u svim svojim oblicima”  što je zanimljivo jer ja kao slikarica iz Dalmacije imam dosta  radova posvećenih toj tematici,  kazala je Jurin čije radove  možete pogledati i na zajedničkoj izložbi HDLU-a Zadar  otvorenoj jučer u novim prostorijama Udruge na Kalelargi.  A osim što je članica ove zadarske likovne udruge Ines je i  njihova ambasadorica izvan  Hrvatske jer gdje god izlaže  uvijek ističe svoje pripadništvo  Udruzi.
Za ovu slikaricu izlaganje u  Francuskoj, zemlji umjetnosti,  i potražnja za njenim sudjelovanjem na izložbama (Jurin  je već nekoliko puta gostovala  u Francuskoj i drugdje u inozemstvu) značajan je poticaj i  priznanje njenom djelu. O tome što to za nju znači pojasnila  je sama.
– Pa to je jedan jako lijepi  osjećaj uspješnosti, da vas ljudi  prepoznaju, da još uvijek prepoznaju snagu umjetničkog  izraza našeg kolorita i našeg  kraja. To je ono što njih zapanji  svaki put. Oni doduše žive u  dosta depresivnom kraju i krajoliku, uvjeti gore nisu kao kod  nas i oni su pomalo zadivljeni  tim impresionističkim što iz  mog djela izvire. Ja se baš i ne  podvodim likovnoj publici na  način da radim stvari koje će se  ljudima svidjeti, radim iz srca,  način mog izražavanja kroz  moje radove je borba za opstanak, za egzistenciju u životu  općenito. Dakle, to je jedan  hrvatski izraz koji svjedoči kako mi možemo preživjeti ove  raznorazne faze i razdoblja, ali  mi smo uvijek radosni, veseli,  puni duha i nekako preživimo,  pobijedimo i idemo dalje. Oni  su kod mene vjerojatno prepoznali  tu energiju koja zrači iz  mojih radova i svidjelo im se,  rekla je Ines naglašavajući kako unatoč malom broju stanovnika u usporedbi s jednim  Parizom i nismo baš neznačajni  na umjetničkoj karti. To potkrepljuje činjenicom kako u  Dalmaciji, pa i cijeloj Hrvatskoj ima mnogo posebnih ljudi  vrlo snažnog izraza koji je prepoznat i izvan naših granica.
Velikom broju umjetnika u  Hrvatskoj pridružuje se i Zadar  koji je s tri svoje likovne udruge  svakako pri vrhu. Kod tako velikog broja umjetnika uvijek  postoje oni kvalitetniji i manje  kvalitetni u umjetničkom smislu. Ipak Jurin smatra kako velik  broj umjetnika uvijek može  značiti samo pozitivno.
– Ima nas puno i super, neka  nas bude još i više. Svaka udruga ima svoju specifičnost i svoje  pozitivno djelovanje. Umjetnost ne pita za skupinu, ne  predstavlja političke stranke,  to su udruge i skupine ljudi koji  žele nešto lijepo i kreativno  raditi i normalno je, kozmopolitski, da umjetnik, koji je  umjetnik od srca, svakome da  podršku. Nema tu konkurencije i rivalstva. Netko se  izražava manje, netko više uspješno, da se tako izrazimo, ali  svaki čovjek koji nešto lijepo  napravi  uspio je bez obzira koliko on kotira na ljestvici tih,  nazovimo ih, umjetničkih kriterija i slično. To je stvar individualnog pristupa, ali nije li  bolje da se ljudi kreativno  izražavaju, i da žele biti što bolji  umjetnici, zaključila je Ines  svoju pozitivnu flozofiju o svijetu.
Mnogi bi rekli kako uspješnost određuje i cijena koju  umjetnik postiže na tržištu. Ali  cijene ne ovise samo o kvaliteti  umjetnika, nego su često ovisne i o tržištu na kojem se kreću,  a hrvatski umjetnici od prodaje  u Hrvatskoj poprilično teško  žive.
Cijene prilagođene  standardu
– Pa cijene mojih slika na  tržištu u Francuskoj imaju jako  dobru cijenu, radi se zapravo o  više tisuća eura, međutim kriza  je svugdje u svijetu. Kao autor  imam pravo postaviti cijenu od  jedne kune pa do one koju  želim. Bitno je da imam neku  stalnu cijenu na tržištu Europe  gdje ja znam koliko vrijedim i  gdje ću sve više vrijediti. Za  moje Zadrane pazim da cijena  koju postavljam bude u skladu  sa standardom ljudi. Ljudi  obično kažu kolike su im mogućnosti plaćanja i ja im se  prilagodim, a onaj višak, to je  onaj dio koji se ne može naplatiti, jer umjetnost nema cijenu. U Zadru ljudi kupuju slike vrijednosti od 100 do 500  eura, pa i više, a to su obično  slike za kuću ili poklone. Svi  umjetnici se na neki način prilagođavaju toj situaciji. Recimo, samo kad pogledate Pariz  on ima nekoliko tisuća slikara,  tržište je sad smanjeno i jako je  teško opstati jer umjetnost je  nešto što je posljednje na ljestvici potreba ljudi. Kod nas ćete  nažalost prije kupiti dizajnerski  namještaj, a prazni zidovi.  Namještaj se promijeni, a slika  ostaje sto, dvjesto godina kao  jedna vrijednost koju ostavljamo budućim naraštajima. Umjetnici su uvijek bili dio društva  koje se snalazi, snalazimo se,  ali nije to to. Umjetnost jako  trpi, narasla je cijena boje, platna, a da ne govorimo o cijeni  koštanja izložbe koju je prije  bilo puno lakše organizirati, rekla je Ines objašnjavajući kako  je kod umjetnosti pozitivna  stvar jer to nije u potpunosti  tržišna djelatnost. Zahvaljujući  toj činjenici slike koje vrijede  dvije tisuće eura, Ines po svojoj  želji može lako prodati puno  manje kako bi pokrila trošak  materijala, a svoj rad kao umjetnice poklanja. Bitno je znati  koliko ta umjetnost vrijedi i da  slika prodana za manji iznos  zapravo košta puno više.
Daljnji Inesini planovi odnose se na sve više predstavljanje galerijama Europe i  Amerike. Sudeći po njezinom  talentu kojem svjedoče sva djela koja ispunjavaju njen art hotel ne sumnjamo da će u tome i  uspjeti.
– Već sam izlagala u mnogim  europskim gradovima, ali bih  htjela ostaviti još dubljeg traga.  Sada, doduše, imam dosta posla u atelje-galeriji te želim prije dovršiti još neke projekte, ali  doći će i do toga, jer kad zacrtam neki cilj, većinom ga ostvarim. Treba samo živjeti iz  dana u dan kao da je zadnji  dan, punim životom, jer problema ima, novaca nikad dosta,  uvijek je nešto. Najvažnije je  zdravlje da možete kvalitetno  proživjeti život, jer sve te materijalne stvari nisu toliko  važne. Svi kad se probudimo  imamo jednaki dan, jednako  sunce i more, samo treba izbjegavati stresne stvari i uzeti  pola sata samo za sebe. Živite  život punim plućima jer ostaje  vam uspomena od tih pola sata  u danu, a ne od problema na  poslu ili negdje dalje, zaključila  je Ines razgovor dajući savjet  koji pokušava slijediti kao svoj  životni moto.


Slika Isusa posvećena ženama




Čitav stan ove zadarske umjetnice prekriven je slikama. Gužva je i u  ateljeu koji je trenutno izvan funkcije zbog radova u vili. Svatko može  pronaći nešto što mu se sviđa. I Ines ima svoju najdražu sliku, koju sam  u kući zamijetila u čak dva primjerka, a možda se još koji skriva negdje  među brojnim slikama na zidovima vile. Radi se o slici Isusa s obrisa  Torinskog platna.
– On je meni broj jedan zato jer ja vjerujem punim srcem u Njega. Ovo  je slika Isusa posvećena ženama, a tu je još i jedna takva slika za djecu.  Zapravo, to je slika otiska Torinskog platna kojem sam ja dodala svoje  viđenje. Ova slika je meni nešto posebno jer imate osjećaj da mijenja  izraze, da vas prati i da to nije ista slika svaki put kad je pogledate.  Međutim, tu u stanu ima jedna kubistička slika za koju mnnogi moji  kolege tvrde da je jedna od mojih najboljih. Zapravo, imam i puno  radova impresionističkih radova i apstraktnog ekspresionizma. Na neki  način moje slike su apstrakcije, iako djeluju realno. Te slike imaju jednu  trodimenzionalnost, kako je pokojni gospodin Miljenko Manđo rekao za  moje slike da lebde, kao da je prisutan neki duh, pokušala je objasniti  motive u svojim djelima Ines.