Crkva je zajednica dijaloga i ljubavi s Bogom

Nakon tematske rasprave i obavijesti iz Katehetskog ureda, vjeroučitelji su sudjelovali u pedagoškim radionicama po stručnim vijećima
“Crkva – proročka zajednica” tema je stručnog skupa za vjeroučitelje koji se održao u subotu u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje – Podružnice Split i Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije. O temi je cjelovito govorio dr. sc. Marinko Vidović, prof. biblijske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i na Visoko teološko-katehetskoj školi u Zadru. Skup je započeo molitveno-meditativnim dijelom, nakon čega su uslijedili pozdravi. Uvod u rad stručnog skupa predstavio je mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije. Nakon tematske rasprave i obavijesti iz Katehetskog ureda, vjeroučitelji su sudjelovali u pedagoškim radionicama po stručnim vijećima. Predavanje se održalo u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru u Novom kampusu, a radionice u zadarskoj Medicinskoj školi Ante Kuzmanića. Skupu je sudjelovala je i prof. Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje – Podružnice Split.
– Doći do glavnih oblika i obilježja proročkog govora i djelovanja i usporediti ih s govorom današnjih poslanika Crkve, odnosno s našim govorom i djelovanjem kao vjeroučitelja, ciljevi su predavanja koje je na početku skupa istaknuo don Gašpar Dodić.
– Vaš govor o Radosnoj vijesti i rad kao vjeroučitelja u školi konkretno se ostvaruje u odgojno-obrazovnom poslanju. To je vaš tipičan način izražavanja brige, koju Crkva pokazuje prema mladim naraštajima ovoga vremena i prostora. To je pokazatelj vaše odgovornosti koju ste prihvatili. Naime, pozvani ste usmjeravati mlade prema cilju kojega nam predočuje sveti Pavao: “Da upoznamo njega i snagu uskrsnuća njegova, i zajedništvo u patnjama njegovim.” To je navještaj Isusa Krista kao temeljno iskustvo Crkve koje osmišljava ljudski život.
Crkva, a i mi vjeroučitelji u njoj, izgubila bi svoje unutarnje uporište, svoju svrhu i identitet, kad bi Riječ Božju, koja nosi ime Isus Krist i koja je ispunjena stvarnošću njegova života, križa i uskrsnuća, izjednačila s drugim riječima. To može zvučati naivno, osjećati se pozvanim naviještati univerzalnu, dotičnu Riječ, koja se tiče cijeloga čovječanstva i njegove povijesti. U punoj svijesti krajnje nevjerojatnosti takvog izričaja, trudi se Crkva posvjedočiti da Bog, koji sve općenito združuje, po Isusu Kristu sve sebi privlači. To govoriti ima smisla samo onda ako vjerujemo da u Kristu prebiva punina božanstva. Intenzitet takvog iskustva je svjetlo vjere koje je dar Duha, rekao je don Gašpar dodajući kako se vjera treba upotpunjavati Kristovim Duhom, jer to omogućuje djelotvornost vjeroučitelja i u budućnosti.
– Stoga bih želio posebno naglasiti kako vjeronauk kao konfesionalni predmet uvodi u arhitekturu Crkve i svijeta, koji se ne može bolje opisati, nego ovim riječima: “Tko vjeruje, više zna o životu”, zaključio je predstojnik Katehetskog ureda. On je izrazio i zahvalnost vjeroučiteljima za spremnost što mladim ljudima ustrajno i s ljubavlju posreduju Kristov križ kao “statiku života” koja daje oslonac kao zadnji i najbolji Božji govor čovjeku. – Crkva je zajednica dijaloga i ljubavi s Bogom i međusobno. Crkva je objektivacija Duha Božjega koji djeluje samo u čovjeku i po čovjeku. … Prorok govori uime Božje. To je čovjek kojega Bog poziva i ima jako religiozno iskustvo. On može i mora govoriti ono što je doživio u odnosu s Bogom. Prorok sva rješenja vidi i traži u sadašnjosti. Pravi prorok gotovo uvijek ima vrlo radikalan nastup. Prorok je čovjek nutrine, dakle, oslonjen na ono što je unutra, traži Božju ulogu. On je karizmatski zahvaćen Duhom Božjim, dobro je ušao u Božji plan. Prorok je uvijek u očekivanju da Bog vodi budućnost, naveo je dr. sc. Marinko Vidović. Također je istaknuo poniznost i povijesnost kao bitne dimenzije koje određuju proroka.
– Prorok se brine za vrlo daleku budućnost, jer zna da u svakom vremenu imamo samo “klice” koje treba razviti do punine, čulo se tijekom predavanja.