Odali počast hrvatskom junaku s Plovanije

Na Plovaniji je održan i prigodan program u kojem su pjesme s tematikom Domovinskog rata čitale članice Udruge žene u Domovinskom ratu, a prigodnu, domoljubnu kompoziciju otpjevao je Ićo Sikirić

Braniteljske udruge okupljene oko HVIDRA-e Zadar jučer su obilježile 19. obljetnicu pogibije Nenada Mataka Mehe. Na zadarskoj Plovaniji, nedaleko od njegove rodne kuće, a u ulici koja nosi Matakovo ime, okupili su se hrvatski banitelji i predstavnici vlasti te Hrvatske vojske da bi odali počast jednom od zadarskih junaka Domovinskog rata.
O Matakovom ratnom putu govorio je izaslanik ministra hrvatskih branitelja Ivica Arbanas. Meho je, kazao je umirovljeni pukovnik HV-a, ministrov savjetnik i prvi čovjek HVIDRA-e Zadar, bio mladić s Plovanije iz Zadra, koji se među prvima 1990. godine uključio u obranu Hrvatske.
Mehin ratni put
– Nakon uključivanja u specijalnu postrojbu MUP-a RH “Rakitje”, Nenad kreće sa suborcima na ratišta diljem Hrvatske. S postrojbom sudjeluje u akciji uspostave javnog reda i mira zajedno s pripadnicima ATJ Lučko u Pakracu, gdje je došlo do prvog otvorenog oružanog sukoba s pobunjenim Srbima, poslije čega su uslijedile i uspješne akcije sa zadaćom održavanja javnog reda i mira u Kutini, Novskoj, Jasenovcu, Glini, Petrinji, više puta na Plitvicama, Ljubovu i drugim mjestima. Na Uskrs 1991. godine, Matak s postrojbom odlazi na Plitvice sa zadaćom ponovne uspostave policijske postaje te uspostave javnog reda i mira na širem području Plitvica, gdje sa svojim suborcima sudjeluje u uhićenju poznatog zločinca Gorana Hadžića. U ovoj akciji pogiba pripadnik postrojbe Josip Jović kao prva žrtva Domovinskog rata. U svibnju 1991. godine Meho polaže prisegu u Zagrebu u prvoj postrojbi Zbora narodne garde, nakon čega sa skupinom suboraca sa zadarskog područja dolazi u Zadar i uključuje se u prvu satniju prve zadarske vojne postrojbe, rekao je između ostalog Ivica Arbanas.
Ratni put Nenada Mataka se nastavlja u kolovozu 1991. kada postaje pripadnik Bojne kralja Tomislava, tada jedinice za posebne namjene Ministarstva obrane. Matak sudjeluje u obrani Kruševa, oslobađanju zadarskih vojarni, na Jurjevcu, kod Zelenog hrasta i Grgurica. Prvih dana 1992. godine pa sve do mjeseca travnja, sudjeluje u borbama kod Prkosa, Zemunika Donjeg i Smrdelja, nakon čega s postrojbom odlazi na južno bojište. Nakon dvomjesečnih borbi na južnom bojištu uslijedio je povratak u bazu gdje Meho obnaša dužnost pomoćnika zapovjednika bojne za borbenu obuku do prosinca 1992. godine kada postaje pomoćnikom zapovjednika novoformirane operativne grupe Zadar.
Počast zadarskom junaku odao je i zapovjednik HRM-a
Početkom akcije Maslenica Nenad Matak postaje vođa borbene skupine za područja Smokovića, aerobaze, Zemunika Gornjeg, Škabrnje, Musapstana i Crnog. Predvodeći svoje suborce ulazi prvi u Smoković, nakon čega sudjeluje i u oslobađanju Zemunika Gornjeg, gdje i nakon ranjavanja sudjeluje do kraja akcije i tek tada ide po liječničku pomoć. Nakon obrade rane, Meho odlazi ponovno na bojište u Poličnik. Nažalost, 14. ožujka 1993. godine na Velebitu u području Račabuša, Meho nailazi na neprijateljsku minu od koje smrtno stradava.
Na Plovaniji je održan i prigodan program u kojem su pjesme s tematikom Domovinskog rata čitale članice Udruge žene u Domovinskom ratu, a prigodnu, domoljubnu kompoziciju otpjevao je Ićo Sikirić. Nešto prije početka obilježavanje 19. obljetnice pogibije Nenada Mataka Mehe, zapaljene su svijeće i pored table s imenom ulice hrvatskog junaka s Plovanije. Među ostalima, počast zadarskom junaku odao je i zapovjednik HRM-a kontaraadmiral Ante Urlić. Komemoracija je završena paljenjem svijeća na Matakovu grobu na zadarskom groblju Belafuža.

Joso Nekić: Ljudi poput Mehe daju dušu ovom gradu

Obitelji poginulog Nenada Mataka i okupljenima obratio se najprije izaslanik zadarskog gradonačelnika i gradski pročelnik za prosvjetu Joso Nekić. Nekić kao jedan od Matakovih sumještana s Plovanije, rekao je da je Matak bio jak kao kentaur te je pokazivao iznimnu hrabrost.
– Kada govorim o Nenadu nameće mi se biblijska slika o sjemenu koje umire da bi dalo novi plod. Nenad je očito morao umrijeti da bi naša Hrvatska, naš grad i mi svi, mogli živjeti. Danas, kada nas neki pitaju hoćemo li slaviti Oluju i sve naše bitke, mi im poručujemo da nećemo zaboraviti naše junake. Bez njih nikad ne bi bilo Hrvatske i u ovom gradu bi živjeli neki drugi ljudi. Bez nas bi ovaj grad bio hrpa kamenja, manje, više lijepo poslagana, ali ljudi poput Nenada Mataka Mehe i drugih naših junaka daju dušu ovom gradu, rekao je Nekić.