Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

“Dioptrija” dolazi na Tjedan dobre knjige, dolazite li i Vi?

14.04.2011. 22:00
“Dioptrija” dolazi na Tjedan dobre knjige, dolazite li i Vi?


Zadar ovog ponedjeljka od Osijeka preuzima čitateljsku štafetu i nastavlja maraton čitanja koji će trajati čak tjedan dana bez prestanka


Zadar će u ponedjeljak, 18. travnja, od Osijeka preuzeti čitateljsku štafetu i nastaviti maraton čitanja koji će trajati čak tjedan dana bez prestanka. Ako još niste čuli, radi se o manifestaciji “Tjedan dobrog čitanja”. Inicijator prve ovakve akcije “Tjedan knjige” je Udruga za zaštitu prava nakladnika “ZANA”, a od nekoliko ponuđenih na natječaju, kao najbolji izabran je projekt Vlatke Jeh i Zdenke Gold koje su se prijavile s “Tjednom dobre knjige”. Pa o čemu se zapravo radi?
“Tjedan dobre knjige” prva je manifestacija takve vrste u Hrvatskoj. Svečano otvorenje uz promociju poklon knjige “Blizine, nigdine i fritule” održano je u Kinu Europa u Zagrebu 13. travnja, a tijekom trajanja manifestacije održat će se različita događanja od 14. pa do 20. travnja u javnim prostorijama i knjižarama diljem Hrvatske. Glavni događaj “Tjedna dobre knjige” je akcija “7 gradova čita 7 dana (i noći)” tijekom koje će se sedam dana, u sedam hrvatskih gradova, čitati 24 sata dnevno. U ovom jedinstvenom maratonu čitanja sudjelovat će Pula, Koprivnica, Split, Osijek, Zadar i Zagreb. Prenošenje čitalačke štafete pratit će se putem Skype-a, a Zadar će čitati u Gradskoj knjižnici Zadar i Caffe baru “Li.bar”. U čitanju kao čitači ili publika mogu sudjelovati svi: djeca, studenti, književnici, umirovljenici te svatko tko voli knjigu, a tema prvog “Tjedna dobre knjige” bit će putovanja: od putopisa do putovanja u maštu.
Iza zatvorenih vrata
Prije održavanja ove manifestacije u našem gradu potražila sam zadarske “knjiške moljce” koji vjerojatno neće propustiti jednu ovakvu poslasticu. Zadarske čitače našla sam, naravno, u prostorijama Gradske knjižnice Zadar. Sastali su se na svom redovitom sastanku, koje kao i uvijek, održavaju svake prve srijede u mjesecu. Radi se o Klubu mladih čitatelja “Dioptrija” koji vodi entuzijastična Iva Pejković, književnica i urednica internetskog portala “e-Zadar”. Kako je radno vrijeme knjižnice već bilo prošlo Iva se pojavila na vratima s ključem. Nakon zavijanja bure vani bilo je ugodno ući u tišinu knjižnice koju su tete čistačice pripremale za novi radni dan. Kroz police knjiga provlačili smo se do Studijske čitaonice gdje nas je čekalo četvero članova kluba: Valerija Lenarčič, Katarina Pera, Marina Aničić i Lovre Pešut (ima ih više, ali nisu svi mogli doći) razgledavajući nekoliko ponuđenih naslova na stolu. Iva me uputila kako biraju knjigu koju će pročitati te o njoj razgovarati na idućem sastanku. Odmah sam zamijetila da su naslovi itekako ozbiljni, a preda mnom sve sami srednjoškolci, eh pa čitači su zaista jedna posebna vrsta.
– Ovdje je lijepo, prijateljsko je okruženje. Razgovaramo o svemu, ne samo o knjigama. Često mi skrećemo s teme zbog koje smo došli jer ovo nije samo za knjige, ovo je za nas, tako mi je Klub mladih čitatelja predstavila jedna od njegovih članica Marina. Kako su mi naslovi na stolu poput “Slike Doriana Graya” Oscara Wildea, “Došla žena doktoru” Borisa Kluuna, “Životna škola” Anishe Lakhani, među ostalima, zapeli za oko zbog raznovrsnosti ponude zanimalo me kako se biraju knjige, tko voli koji žanr i ima li nevolja pri glasanju. Odgovor na to pitanje dala mi je Iva. Prvo je objasnila kako prije svakog sastanka lutaju po knjižnici i iz polica izvlače kandidate, a na kraju sastanka među kandidatima biraju knjigu za sljedeći put.
– Na neki način, radi se o tome da isprobamo svašta i sad kad gledam što smo sve čitali stvarno smo prošli kroz dosta žanrova, dosta svjetskih književnosti i, što je najzanimljivije, većina stvari koje smo čitali uopće se ne može ukalupiti u žanr. Ako bi baš generalizirali najviše je bilo romana odrastanja jer je to najprimjerenije za njih kao grupu, a njihove želje i potrebe uvijek se uvažavaju, kazala je, a njihove želje i potrebe uglavnom su iznad onoga što bi se za njihov uzrast očekivalo. Iva je pojasnila kako su njezini mladi čitatelji već odavno prešli Dječji odjel te kako bi bilo dobro kada bi se osnovao i Odjel za mlade u knjižnici.
Kad knjiga zavede
Kako su polaznici Kluba “Dioptrija” još uvijek srednjoškolci uz čitanje imaju i brojne druge obaveze, u školi, kod kuće i slično. Ipak čini se da njima vrijeme ne predstavlja ni najmanji problem pa tako uspješno žongliraju sa svim svojim obavezama pa ne pati ni škola niti kućanski poslovi. Ipak poneka knjiga, ponekad, toliko ih opčini da je ne mogu ispustiti iz ruku pa onda čitaju po cijele noći i dane, čak i na nastavi.
– Postoje neke knjige koje baš od početka zavedu i onda ih krenem čitati, i znam da moram nešto raditi, i znam da se moram otkinuti od toga, ali jednostavno ne mogu. Tako da se dogodilo već mnogo puta da sam probdjela cijelu noć čitajući ili pak ponesem knjigu u školu, čitam je tijekom satova i opomenu me trideset puta, ali ja i dalje čitam. Čekam na autobusnoj stanici – čitam knjigu, sjedim u autobusu – čitam knjigu, hodam ulicom – čitam knjigu i ljudi se boje da ću poginuti, ali nema veze jer ja to moram pročitati. Postoje tako neke knjige koje od početka pa do kraja ne možete ispustiti iz ruku. Nije da se ja hvatam za knjigu, ona se uhvati za mene, ne mogu ja tu ništa učiniti, opisala je Valerija kako je to kad te knjiga zavede pa tako nekad čitaš i na nastavi. Saznali smo i što kažu profesori o čitanju na satu, jesu li ljuti ili sretni jer njihovi učenici čitaju?
– Učenici češće donesu zaključak da je netko pametan zato što čita, a profesori s druge strane baš ne vole kad netko ne obraća pozornost jer oni se ipak trude i žele da ih barem netko sluša. Često nisu baš prezadovoljni, ali mislim da je mnogima draže to nego kad se netko dopisuje na mobitelu ili priča s drugima, a ima i onih koji cijene učenike koji čitaju na satu.
I dok profesori uglavnom imaju razumijevanja i progledaju kroz prste strastvenim čitačima, njihovim vršnjacima uglavnom je pomalo nerazumljiva ta glad za knjigom. Stoga čitači s vršnjacima baš i ne razgovaraju o knjigama.
– Svi obično tračaju, kaže Marina pa razgovore o knjigama ostavljaju za svoj klub, a s prijateljima pričaju o drugim stvarima. Mnogi će reći da je čitanje gubljenje vremena, ali za njih to je hobi kao i svaki drugi. To što čitaju ne znači da su drugačiji od svojih vršnjaka, samo imaju neke različite interese.
– Čitanje je hobi kao i svaki drugi, neki se bave sportom, neki sviraju, čitaju, pišu. Ne bi sad jedna stvar odmah trebala isključivati drugu. Društvo se uvijek bira tako da s jednim možeš pričati o jednoj temi, s drugim o nečem drugom tako da se to može izbalansirati. Ako smo okruženi ljudima s kojima na neki način možemo sve te interese spojiti to je super, a sad reći kako se mi razlikujemo od ostalih naših vršnjaka to je možda malo predimenzioniranje cijele stvari, kazala je Katarina.
Od književnosti do matematike
Često uz čitanje kao hobi ide i pisanje pa su se tako neki od članova, koji su se zatekli na susretu u srijedu, okušali i u pisanju. Marina trenutačno radi na jednom fantasy romanu, a kako nam je ispričala radnju čekamo samo da tekst do kraja i napiše. Valerija je kao mlađa pisala priče o djeci pa o životinjama, a sad, kako kaže, piše pripovjetke atmosfere koje su joj priprema za nešto ozbiljnije. I jedini momak među djevojkama na sastanku, Lovre, također želi pisati, ali njegovo pisanje pomalo se razlikuje od ostalih članova kluba. Naime on želi napisati udžbenik iz matematike.
– Pisanje udžbenika jako mi je zanimljivo područje i volio bih jednog dana napisati neki matematički udžbenik. Postoji velika razlika između dobrog i lošeg udžbenika te me to još više motivira da istražim što to čini neki udžbenik dobrim i da to iskoristim za pisanje svoga, kaže Lovre koji će naravno nakon srednje škole upisati studij matematike, a nakon toga očekujemo udžbenik.
Za mlade čitatelje koje sam zatekla u srijedu navečer u knjižnici, nakon njenog radnog vremena knjiga nije samo zabavan tekst, ona je prijatelj. Ponekad ona predstavlja bijeg od stvarnosti, a ponekad neka knjiga može približiti stvarnosti i drugim ljudima. Ima i onih koji čitaju samo zato jer je neka knjiga “in” ili ju je napisala neka slavna osoba, ali pravi čitatelji druže se s knjigom u svako vrijeme i u svakoj prilici baš kao članovi “Dioptrije”.
Sastanak je završen izborom knjige o kojoj će raspravljati iduće prve srijede u mjesecu. Većinom glasova izabran je Oscar Wilde i njegova “Slika Doriana Graya”. Nije bilo svađe, ionako će pročitati i ove ostale, samo je pitanje vremena. A možda će neke nove naslove ubaciti nakon što čuju za neke knjige koje odaberu čitači koji će sudjelovati u maratonu čitanja u ponedjeljak. Iz knjižnice nas je ispratila teta čistačica, ona će ostati još malo da do kraja uredi knjižnicu, a mi smo se rasuli svatko na svoju stranu, ja na posao, a klinci doma na onih najslađih nekoliko stranica koje će pročitati prije spavanja.


Što je to Poklon-knjiga i kako do nje?




Poklon-knjiga “Blizine, nigdine i fritule” je jedinstvena, a možete ju nabaviti jedino ako odlučite sudjelovati u akciji “Tjedan dobre knjige”. Radi se o jedinstvenoj zbirci priča u kojoj će vas, čak osamnaest hrvatskih pisaca i spisateljica, kroz osamnaest dosad neobjavljenih priča povesti na nezaboravno putovanje. Autori su: Boris Perić, Dora Kinert Bučan, Edo Popović, Igor Rajki, Ivana Simić Bodrožić, Julijana Matanović, Maja Hrgović, Marina Šur Puhlovski, Marinko Košćec, Olja Savičević Ivančević, Predrag Lucić, Rade Jarak, Robert Perišić, Roman Simić Bodrožić, Sanja Lovrenčić, Sibila Petlevski, Tahir Mujičić i Zrinka Pavlić. A kako je možete nabaviti? Bez brige nudimo odgovor i na to pitanje. Jedini način da ova knjiga dođe i na vaše police jest kupnja knjige u vrijednosti 99 kuna tijekom “Tjedna dobre knjige” u jednoj od knjižara koje sudjeluju u akciji. U Zadru su to dvije knjižare: “Sv. Donat” (Mozaik knjiga) i Tisak Media centar.


 


Što misle mladi čitači o Tjednu dobre knjige?


Marina: Mislim da je to jako dobra ideja da ljude potakne da krenu čitati knjige, da razvijaju svoje jezične i misaone sposobnosti. Namjeravam sudjelovati kao publika, a pitat ću i neke prijatelje namjeravaju li doći.
Katarina: Prije nisam nikad bila na nekoj takvoj manifestaciji, ali mislim da su takve manifestacije jako dobre.
Lovre: Razmišljam da sudjelujem kao publika, ali ništa više od toga. Mislim da može poslužiti svrsi popularizacije čitanja, ali da će tamo većinom biti ljudi koji već vole čitati tako da to neće doprijeti do onih koji ne vole. Smatram da je to ipak dobra manifestacija za ljude koji vole čitati, kao i za ljude koji vole slušati i dijeliti s drugima kao što je zapravo ovaj klub jedno dijeljenje naših strasti.
Valerija: Slažem se s Lovrom da će to uglavnom biti posjećeno od strane ljudi koji već vole čitati, ali ipak sviđa mi se kao pokušaj i doprinos poticanju čitanja. Mislim se uključiti u ovaj projekt možda čak i kao čitač, ali vidjet ćemo još.