Dolazak Mesije

Užitak mi je i čast ovim tekstom najaviti jedan od najvećih ovogodišnjih kulturnih događaja u našem gradu, gostovanje Darka Rundeka ili ispravnije rečeno “Rundek Cargo Trija”. Ali uz sve dužno poštovanje atraktivnoj violinistici Isabel i multiinstrumentalistu Dušanu Vraniću, Rundek je kao pjevač i autor kompletnog i novog i starog materijala ipak središnja ličnost ovog projekta, ma koliko on nastojao to ne naglašavati. Da bi čitatelji Zadarskog lista koji su navikli da se u našem listu stručno informiraju o aktualnim kulturnim zbivanjima bili zadovoljni, u ovom ćemo se članku podsjetiti na karijeru i značaj Darka Rundeka i njegova rada.
PRVA FAZA – KAKO JE SVE POČELO
Priča o velikom hrvatskom umjetniku Darku Rundeku počinje prije tridesetak godina s njegovom matičnom grupom “Haustor”. Pojavivši se u sam osvit novog vala, najkreativnijeg razdoblja u cijelog povijesti rock muzike bivše države, Haustor se u mnogočemu razlikovao od ostalih grupa tog vremena, kako glazbeno, tako i vizualno. Ta se raznolikost zasnivala i na preokupacijama dvaju ključnih autora, Rundeka koji je kao student režije unio dramaturške elemente u aranžmane, ali i na koncerte, kao i studenta etnologije Srđana Sachera, koji je ostavio znatan trag na prva dva albuma. I sama je postava bila neuobičajena, jer se radilo o prvoj rock grupi sa stalnom brass sekcijom kao neizostavnom komponentom zvučne slike, a svemu su dodatnu notu davali i često nadrealni tekstovi.
Haustor je u sam vrh izbio već prvim singlom, velikim hitom “Moja prva ljubav”, pjesmom koja je svojom lijenom, usporenom strukturom bila prava suprotnost tadašnjim poimanjima uspješne pjesme, ali je imala i dotada neviđenu interpretaciju za koju je najzaslužniji sam Rundek koji je na trenutke više podsjećao na pantomimičara na tragu Davida Bowiea i Petera Gabriela nego na klasičnog rock pjevača. Koliko je sastav za to vrijeme bio atraktivan pokazuje i podatak da su pozvani da nastupe na zagrebačkom Biennalu s britanskim bandom “Gang of Four”. Ipak, na tragovima ove pjesme probio se i drugi vrijedan materijal s prvog albuma poput pjesama “Crni Žbir”, “Radio”, ili “60.-65.”. Slijedeću ploču “Treći Svijet” mnogi kritičari smatraju najboljim albumom grupe, ali ja se s time ne bi složio jer ga držim suviše hermetičnim, zatvorenim u svoju koncepciju od koje odudara jedino “Radnička Klasa Odlazi U Raj” kao zaostatak s prvog albuma. Nakon toga Sacher odlazi i svu autorsku slobodu ostavlja Rundeku koji je u slijedećem razdoblju zvučnu sliku razvio do savršenstva. 
DRUGA FAZA – AUTORSKO JEDNOUMLJE
 Drugu fazu Haustora obilježio je Rundek koji je na albumima “Bolero” (’85.) i “Tajni Grad” (’88.) u potpunosti pokazao svoj raskošan autorski talent ponudivši materijal koji je spadao u sam vrh rock muzike toga doba i prostora. “Bolero” je obilovao hitovima (“Ena”, “Šejn”, “Šal Od Svile), a posebno je zanimljivo gostovanje Rade Šerbedžije u pjesmi “Take The Money And Run”, koji je tako vratio uslugu Rundeku za odličnu “Na Nešto Me Sjeća Taj Grad” napisanu za njegov drugi album. Gledajući s ovolike vremenske distance usudio bi se reći da se radi o jednoj od najboljih domaćih rock – ploča svih vremena, a tko misli da pretjerujem neka posluša samo ove navedene pjesme i sve će mu biti jasnije. I “Tajni Grad” je imao svojih blistavih trenutaka, osobito u pjesmama “Uzalud Pitaš”, “Samo na čas” ili “Bi Mogo Da Mogu”, ali se kao najveći hit ipak izdvojila pjevna “Ula Ulala”. Haustor je pripremio i počeo snimati i peti album, ali se rad na njemu prekinuo, a Rundek s obitelji odlazi živjeti u Pariz.
TREĆA FAZA – SOLO KARIJERA
 U periodu diskografske neaktivnosti Rundek nastavlja s radom u kazalištu u kojem je surađivao i tijekom dotadašnje karijere, radi muziku za kazališne predstave i filmove, a povremeno i glumi. Radio je i kao glazbeni urednik na “Radio Brodu” i tek rijetko nastupao s raznim postavama. 1995. se vraća u Zagreb i održava nekoliko iznimno dobro prihvaćenih koncerta (10 tisuća posjetitelja na Zagrebačkom nastupu), da bi godinu dana kasnije izdao prvi solo album, fenomenalni “Apokalipso”. Ova antologijska ploča je dokazala da Rundek nije ništa izgubio od svog prepoznatljivog glazbenog izričaja. Naprotiv, sazrijevši i kao tektopisac, njegove pjesme dobijaju onu fini crtu ironije i sarkazma kojom je tako dobro opisivao aktualnu situaciju. Naslovna pjesma, popraćena neuobičajeno originalnim spotom, postaje veliki hit (inače, radi se o temi iz predstave njegove supruge, realizirane u “Teatru ITD”), a ništa slabije nisu ni ostale pjesme, a posebno meni drage “Crni Dusi”, “Grane Smo Na Vjetru” ili “More, More”.
 Sljedeća ploča “U Širokom Svijetu” stilski se nastavlja na prethodnu, a publika najbolje prima obradu međimurske “Ljubav Se Ne trži”, neveselu naslovnu pjesmu, kao i veselog “Hiawathu” zaostalog još iz doba Haustora. Posebno su zanimljivi tema “Ay Carmela” iz istoimene kazališne predstave, kao i egzotični “Otok” koji je jako dobro prolazio na radio programima. Treći album “Ruke” zadnji je klasični Rundekov solo uradak na kojem se već jasno čuju najave slijedećih projekata s “Cargo Orkestrom”. I ovdje ima sjajnih, melodičnih pjesama kao što su naslovna, “Makedo” ili “Sjaj Što Izdaje”, ali i duljih eksperimenata poput “La Comedie Des Sens” i “Mlin Reggae”.
ČETVRTA FAZA – “CARGO ORKESTAR” PA “TRIO”
 Zadnja Rundekova faza vezana je prvo za suradnju s mnogoljudnim “Cargo orkestrom” s kojim je izdao studijski “Mhm A-Ha Oh Yeah Da-Da” kao i zapise live nastupa. Ipak, orkestar se osuo i s Rundekom su u nove radne pobjede krenuli samo Isabel i Vranić da u obliku trija snime nove materijale, a onda te iste predstave i na koncertima diljem “domovine” pa i šire. Nedavno su se vratili s gostovanja u Skandinaviji, i trenutno nastupaju po zemljama bivše Jugoslavije. Činjenica je da ovakva postava ima svoja ograničenja, ali predstavlja i novi izazov pravome umjetniku i možda je sljedeći korak kao u slučaju Neila Younga ili Brucea Springsteena, album snimljen samo uz pomoć jedne gitare. Ali o tom potom. Vratimo se mi na ono što je aktualno, a što ćete moći sutra pogledati u Arsenalu, a to je “Rundek Cargo Trio” i njihov album “Plavi Avion”.

I ZA KRAJ – POZIV

Eto. Opisao sam vam sve – kako je bilo nekad i kako je danas, i  nemojte da netko kaže da nije znao. Znam da smo grad u kojem se  većina stanovništva opaja malo prizemnijom vrstom glazbe, grad u  kojem bolje prolazi ono vezano za jednostavnije forme, ali ovaj je  koncert jedinstvena prilika za pravilnu edukaciju i mlađih, još  nedovoljno formiranih slušatelja, i onih starijih koji su posljednjih  godina nešto propustili. Nekada smo morali putovati u Zagreb, a sutra  imamo sreću da nam ovakvi gosti dolaze bukvalno na kućni prag.  Nisam mogao ni sanjati da će mi Arsen Dedić, Zoran Predin ili Darko  Rundek pjevati doslovno pedesetak metara od kuhinje. Život te  ponekad ipak ugodno iznenadi.

“RUNDEK CARGO TRIO” – “PLAVI AVION” (MenArt 2010.)

Ploču “Plavi Avion” stvorili su Darko Rundek (gitara, glas), Isabel  (violina) i Dušan Vranić (svi ostali instrumenti, tj. klavir, harmonika,  perkusija…). Sve je pjesme napisao Rundek, snimano je u “Partyzan”  studiju u Puli, produkciju su obavili sami izvođači + Edi Cukerić,  završni rad je obavljen u Ljubljani, a za omot se pobrinula slikarica Ana  Kolega koja upravo u Zagrebu ima svoju izložbu s radovima vezanim uz  ovu ploču. Cd sadrži 12 pjesama u trajanju od čak 74 minute od kojih  čak trećina otpada na uvodnu “Kurdistan” i završnu “Drina” koja je ako  me sjećanje ne vara najdulja pjesma u cjelokupnoj domaćoj diskografiji. Ovo je inače prvi album na kojem Rundek nema gomilu  glazbenika i što je najvažnije, po prvi put nema brass sekciju što je do  sada bilo skoro pa nezamislivo.
 Ovakva ogoljena zvučna slika u prvi plan je izbacila, ne toliko  melodiju koliko atmosferu i stihove koje nam Rundek na trenutke više  predstavlja kao narator nego kao klasični pjevač. Naravno da u odnosu  na neke ranije radove ova ploča zvuči intimnije i hermetičnije, ali niko  ne smije sumnjati u njenu iskrenost, bilo da se radi o ismijavanju  materijalizma u “Para Ljude Vara” (“Kapitalizmu je kraj / Nek bude bogat  tko više daje / Umjesto zlata nek oči sjaje / I zemlja postat će raj”) uz  citat kockarske mašine iz “Money” Pink Floyda, ili o pozivu u “U Borbi  Sa Silama” (“Umjesto ruku sad gospode daj nam jedra / a umjesto nogu  nek naraste brod”). Naslovna je pjesma, iako skinuta na singl, svojom  prigušenom, intimnom atmosferom sve samo ne hit, ali to je odlika  većine pjesama na ploči.
Najkontroverznija pjesma koja je izazvala i najviše oprečnih mišljenja  je završna 18 – minutna “Drina” koju jedni smatraju ključnom pjesmom  albuma dok bi je drugi najradije izostavili. Sama njena struktura,  usporeni tempo, nedostatak melodije i repetitivni pasaži čine je teškom  za slušanje, ali ona je ionako više recital nego pjesma i kao takvu je  treba primiti i dobro se potruditi da bi se shvatilo što je pjesnik htio reći  (“Sa istoka tuga i bol / sa zapada Pare na stol!”)
Meni su osobno najdraže dvije pjesme. Prekrasna “Sanjala Si Da Si  Sretna” sa zvukom sličnim onom melotronu koju su Beatlesi upotrebili  na “Strawbbery Fields Forever” i prekrasnim stihovima (“Rublje sa  balkona ima boje tvoje mladosti / a u tebi još je noć, drukčija od drugih  noći / osjećaš ljubav za sve što te pogledom prate”), ali i “Znak” u kojem  je zbilja teško reći što je bolje. Muzika, stihovi ili fantastična Isabel na  svojoj violini. Najbolje je ovu recenziju završiti onom otrcanom frazom.  “Rundek Cargo Trio” ovom će pločom teško steći nove prijatelje, ali će  zato oni stari biti više nego zadovoljni.

Znak

“Od prvog dana kad svijetom poteklo je mlijeko majčino
Mi nešto značimo
Znamo mi koju stazu biramo kad zakoračimo
Jedni polete visoko preko one crvene planine
U modre daljine od krvi, suza i znoja
Bijele im se haljine
Drugi lutaju po mraku traže tajne prolaze
Odlaze pa opet dolaze
I bez kraja, svaki zbraja pobjede i poraze”
(“Rundek Cargo Trio” – “Znak”)